Svako ko ovih dana prolazi glavnim sarajevskim saobraćajnicama, od Alipašinog Polja, duž Zmaja od Bosne, pa sve do Titove ulice, suočen je s prizorom koji na prvi pogled djeluje kao potpuni politički apsurd.

Sa skupih, gigantskih bilborda građane glavnog grada posmatra Zdenko Lučić, kandidat koalicije pet stranaka s hrvatskim nacionalnim predznakom za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

Zašto bi politička grupacija, koja već dvije decenije gradi čitavu svoju doktrinu na tvrdnji da je Sarajevo "neprijateljsko okruženje" i da glasači u većinski bošnjačkim sredinama nemaju moralno pravo odlučivati o članu Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda, odjednom trošila ogroman novac da se nametne upravo tim istim građanima?

Odgovor ne leži ni u kakvom iznenadnom prosvjetljenju, niti u prihvatanju građanskog koncepta. Riječ je o klasičnom političkom inženjeringu i perfidno podmetnutom kukavičijem jajetu, čiji je stvarni cilj razvodniti, oslabiti i neutralizirati podršku Slavenu Kovačeviću, kandidatu Demokratske fronte i beskompromisnom zagovorniku građanske Bosne i Hercegovine.

Stratezima etničke podjele zemlje Kovačević je odavno kost u grlu. Kao čovjek koji je pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu zadao najteži udarac etnonacionalnom konceptu i srušio temelje tzv. "legitimnog predstavljanja", on predstavlja direktnu prijetnju decenijskim feudalnim aranžmanima. Za etnonacionaliste Kovačević je personifikacija rušenja njihovog monopola nad državnim institucijama.

Kako onda odgovoriti na njegovu kandidaturu u Federaciji, u kojoj građanski orijentirani birači čine prevagu? Ako već ne možeš uvjeriti Sarajevo da glasa za tvrdolinijašku politiku koja zemlju vuče u treći entitet, ponudi im "umiveno", naizgled pristojno i umjereno lice koje će se nuditi kao alternativa na zajedničkom izbornom prostoru.

Zdenko Lučić u ovom scenariju postavljen je kao mamac za naivne i politički neopredijeljene. Njegovi bilbordi u centru grada imaju zadatak stvoriti privid opozicije HDZ-u te na taj način odvući dio glasova onih koji žele kazniti Dragana Čovića i njegovo vođenje politike. S tim u vezi, umjesto da se pruži podrška Slavenu Kovačeviću kao istinskom zagovorniku građanske ideje, Zdenko Lučić se želi nametnuti kao "neko novo lice" kojem vrijedi dati glas.

Vrhunac licemjerja ove operacije ogleda se u dvostrukim mjerilima. Uprkos činjenici da s govornica u Mostaru i zapadnoj Hercegovini čelnici prohrvatskih stranaka grme o "preglasavanju" i tobožnjoj ugroženosti, istovremeno bez imalo stida lijepe plakate po Sarajevu i mole za glasove onih istih ljudi koje su godinama etiketirali kao "uzurpatore". Kada njima odgovara, Federacija je jedna izborna jedinica i sarajevski glas je dobrodošao. Kada izgube, onda se vrišti o "majorizaciji".

Zato su masivni bilbordi Zdenka Lučića po Sarajevu politička zamka. Riječ je o trojanskom konju etničkog ekskluziviteta umotanom u skupe marketinške poruke, poslanom da podrije jedinu dosljednu alternativu etnonacionalnom rastakanju države.

Na građanima Sarajeva i svima onima koji vjeruju u Bosnu i Hercegovinu jednakih ljudi sada je samo da pročitaju između redova ove providne predizborne farse i prepoznaju čiji se interesi zapravo kriju iza ušminkanih lica na sarajevskim raskrsnicama.