Socijaldemokratska partija BiH (SDP) već uveliko je započela predizbornu kampanju, dok se istovremeno entitetska i državna vlast, u kojoj SDP aktivno sudjeluje, nalazi u katastrofalnom stanju. Finansijska situacija je poražavajuća, u šta spada likvidnost budžeta FBiH koja se održava kreditnim zaduživanjem. Ekonomske mjere i nakaradni zakoni doneseni na prijedlog Federalne vlade dodatno su pogoršali prilike.
U mandatu Trojke Miloradu Dodiku su skinute sankcije i danas uživa otvorenu podršku dijela međunarodne zajednice, dok iz međunarodnih krugova, a i Dragana Čoviuća koji je najavio za 20 dana posjetu Washingtonu, stižu informacije da će se Izborni zakon i zakon o Južnoj interkonekciji rješavati u paketu. Umjesto bavljenja strateškim, nacionalno-političkim pitanjima, SDP pribjegava mizernoj predizbornoj propagandi.
Ništa od navedenog, a naročito diplomatska ofanziva Dodika i Čovića, nije spriječilo SDP da u javnost izađe s nemuštim i šturim saopćenjem u kojem se SDA optužuje za navodnu izdaju i pomoć Dodiku pri formiranju Vlade entiteta RS. Ponovo se proziva Dževad Mahmutović, uz optužbe da nije koristio veto prilikom glasanja za novu vladu RS.
Da poznavanje političkih procesa i ustavno-pravne problematike nije jača strana kadrova SDP-a, potvrđuje i ovo saopćenje. Naprotiv, kad su pravne stvari u pitanju oni znaju "da nije pozakonu, ali m se žuri".
SDP očigledno ne zna razliku između veta i vitalnog nacionalnog interesa. Mahmutović je mogao koristiti mehanizam vitalnog nacionalnog interesa, dok je veto sasvim druga kategorija.
Da podsjetimo javnost: upravo su SDP i njihovi partneri iz tzv. muslimanske reprezentacije, uz saglasnost dijela međunarodne zajednice, Bošnjacima oduzeli političku volju prilikom imenovanja Federalne vlade 2022. godine. Pristankom na suspenziju Ustava, SDP i njegovi partneri stavili su veto na bošnjačku političku volju. Kada se već govori o izdaji, SDP taj dio ne bi trebao preskakati.
Tobožnja briga SDP-a i prebacivanje krivice na SDA, uz optužbe da SDA pomaže SNSD-u u konsolidaciji vlasti, nemaju nikakvog smisla. SDA, kao opoziciona stranka, ne može biti kriva, dok je SDP – koji je sa svojim partnerima dao SNSD-u četiri delegata u Domu naroda i potom ušao u državnu vlast sa SNSD-om – direktno odgovoran za konsolidaciju Dodikove vlasti. Uz to, sterilnim pristupom u vanjskoj politici BiH doprinijeli su i ukidanju sankcija Dodiku.
U posljednjem saopćenju SDP ponovo spominje reviziju presude i optužuje Bakira Izetbegovića za izdaju državnih interesa. Prije bilo kakvog komentara, SDP bi morao znati osnovne činjenice: Bakir Izetbegović i predstavnici bošnjačkog političkog života 2017. godine nisu pokrenuli reviziju tužbe, nego zahtjev za reviziju presude. Tužba je pokrenuta 1993. godine. Ako SDP ne barata osnovnim činjenicama, kako će tek razumjeti složenije političko-pravne procese.
Jasno je da se krupni promašaji Trojke i SDP-a moraju nekako pravdati, pa ne čudi da je predizborna kampanja započela ranije nego ikada. Problem je što je kampanja postavljena na pogrešnim premisama.
Nakon zakona o asimetričnim rješenjima, u kojem je glavnu riječ vodio SDP pod palicom Zlatka Lagumdžije, Vijeće naroda RS-a izgubilo je ovlasti i mehanizme kakve ima Dom naroda FBiH. Ništa drugačija nije bila ni garnitura SDP-a, koja je podržala Zakon o prebivalištu – zakon koji je direktno išao protiv interesa Bošnjaka u entitetu RS, a za koji je glasao i Denis Bećirović, čovjek koji računa na još jedan mandat u Predsjedništvu BiH.
Kao što je zakon o prebivalištu bio na štetu Bošnjaka i države BiH, tako je SDP sa svojim partnerima 2022. godine, suspenzijom Ustava, ponovo djelovao protiv interesa BiH i Bošnjaka.
SDP, koji sebe pozicionira kao relevantnog aktera bosanskohercegovačke političke scene, svojim dosadašnjim djelovanjem kontinuirano demonstrira deficit razumijevanja osnovnih političko-pravnih procesa, kao i izostanak dosljedne brige za interese prvenstveno Bošnjaka i države Bosne i Hercegovine. Umjesto artikulirane politike zasnovane na ustavnom okviru, institucionalnim kapacitetima i dugoročnim državnim interesima, stranka sve češće pribjegava redukcionističkoj predizbornoj retorici i personaliziranom prebacivanju odgovornosti.


