Tri decenije nakon okončanja agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, pravosudni sistem Bosne i Hercegovine sve češće stoji na raskršću između zahtjeva za pravdom i pritisaka za političkom ravnotežom. U toj borbi, principi prava i elementarna logika odgovornosti nerijetko bivaju žrtvovani zarad tzv. "balansa krivice".
Najrecentniji primjer takvog pristupa predstavlja predmet "Dobrovoljačka", u kojem Tužilaštvo BiH podiže optužnice protiv visokih zvaničnika i vojnih rukovodilaca Republike Bosne i Hercegovine zbog događaja od 3. maja 1992. godine, dok istovremeno, kao ključnog svjedoka optužbe, poziva Miloslava Gagovića – čovjeka za kojeg postoje ozbiljne indicije o njegovoj komandnoj i operativnoj odgovornosti za artiljerijske napade na Sarajevo u prvim mjesecima opsade.
Time se otvara prostor za ozbiljno pitanje: kako je moguće da jedan od ključnih ljudi vojnih struktura koje su opsjedale i granatirale glavni grad RBiH danas pred Sudom BiH nastupa kao svjedok protiv onih koji su taj grad branili? I šta to govori o smjeru u kojem se kreće domaće pravosuđe?
Ko je Miloslav Gagović: Presudni mjeseci, presudna uloga
Prema istraživanjima Avde Huseinovića, Miloslav Gagović je u periodu od aprila do maja 1992. godine bio načelnik štaba 4. korpusa bivše JNA, vojne formacije koja je, kako tvrdi Huseinović, imala ključnu ulogu u uspostavljanju artiljerijske opsade Sarajeva.
Kao najbliži saradnik generala Vojislava Đurđevca, Gagović je bio ne samo komandni oficir već i operativac na terenu – osoba koja je, prema Huseinoviću, donosila ključne odluke i nadzirala implementaciju vojnih operacija.
Huseinović posebno ističe presretnuti telefonski razgovor Gagovića sa Mihajlom Ulemekom Legijom iz maja 1992. godine, u kojem Gagović samouvjereno tvrdi da "drži sve pod kontrolom". Taj razgovor, prema Huseinoviću, predstavlja ključni dokaz da je Gagović imao punu operativnu kontrolu nad artiljerijskim jedinicama koje su djelovale nad Sarajevom.
- Od prvih artiljerijskih napada na Sarajevo 5. i 6. aprila 1992. godine, Gagović je imao efektivnu moć nad jedinicama koje su granatirale civilne ciljeve. To potvrđuju i operativni izvještaji i presretnute komunikacije - ističe Huseinović.
Sarajevo u plamenu: Smrt, sistem i statistika
Prema istim izvorima, u prvih mjesec dana opsade Sarajeva – aprilu i maju 1992. godine – ubijeno je više od 500 civila, uključujući djecu, žene i starije osobe.
U tom periodu, kako Huseinović naglašava, Sarajevsko-romanijski korpus Vojske RS-a još nije bio ni formiran (zvanično osnovan 19. maja 1992.), što jasno pokazuje da odgovornost za početne artiljerijske zločine pada isključivo na JNA i njene lokalne komandne strukture, među kojima je Gagović imao istaknutu poziciju.
Huseinović takođe navodi da su brojni vojni objekti i kasarne u tom periodu izmješteni i reorganizovani u dogovoru s osobama poput Neđe Boškovića, oficira iz Generalštaba Vojske Jugoslavije, s kojim je Gagović, prema dostupnim informacijama, intenzivno sarađivao na terenu.
- Dok je Gagović bio u Sarajevu, granate su padale svakodnevno, civili ginuli, a komanda 4. korpusa JNA bila je epicentar operativnog vođenja artiljerijskih napada - zaključuje Huseinović.
Pravosudna nelogičnost: Umjesto optužnice – svjedok Tužilaštva
Uprkos navedenim činjenicama i ozbiljnosti komandne pozicije koju je Gagović obnašao, on nikada nije optužen pred Sudom BiH. Naprotiv, u predmetu "Dobrovoljačka", on se pojavljuje kao svjedok Tužilaštva BiH, u procesu protiv deset osoba iz legalnih vojnih, policijskih i političkih struktura Republike BiH – uključujući Ejupa Ganića, Hasana Efendića, Fikreta Muslimovića i druge.
Oni se terete da su 3. maja 1992. godine, navodno, organizovali ili nisu spriječili napad na kolonu JNA prilikom njenog povlačenja iz Sarajeva, u događaju koji se, prema navodima Tužilaštva, odigrao pod zaštitom mirovnih snaga UN-a.
Za Huseinovića, ovo predstavlja kulminaciju pravosudnog apsurda:
- To što se Gagović pojavljuje kao svjedok optužbe, a ne kao optuženi za ubistva stotina civila u aprilu i maju 1992. godine, pokazuje koliko je pravosudni sistem u BiH duboko kompromitovan - kaže on.
Revizionizam kroz institucije
Pozivanje Gagovića kao svjedoka u predmetu "Dobrovoljačka" nije izolovan slučaj, već, kako smatraju brojni analitičari, dio šireg pokušaja da se izjednače strane u ratu i iz temelja izmijeni narativ o agresiji na BiH.
U tom kontekstu, pravosuđe postaje instrument političkog pritiska, a ne mehanizam za uspostavu pravde.
- Kada komandant koji je imao moć da zaustavi granatiranje Sarajeva, a to nije učinio, danas daje iskaze protiv onih koji su pokušavali da zaštite taj grad, to više nije ni cinizam – to je institucionalizovana negacija zločina - upozorava Huseinović.
Predmet "Dobrovoljačka" danas je više od običnog sudskog procesa. On je ogledalo stanja pravosudnog sistema u Bosni i Hercegovini – sistema koji, vođen političkim ili međunarodnim kompromisima, nerijetko pravi drastične greške u utvrđivanju historijske i pravne istine.
Dok svjedoci zločina sjede na optuženičkoj klupi, a komandanti tih zločina imaju ulogu svjedoka, pravda gubi svoju svrhu, a žrtve svoj glas.
