Historija Irana zauvijek je promijenjena u zimu 1979. godine. Ono što je započelo kao tinjajući otpor 1977. godine, preraslo je u drastičnu društvenu promjenu koja je jednu od najstarijih monarhija svijeta transformirala u teokratsku republiku. Ključni datum bio je 16. januar, kada je Muhamed Reza Pahlavi, nakon 37 godina na prijestolju, poletio s aerodroma Mehrabad, ostavljajući iza sebe zemlju na samom kraju revolucije.
Put bez povratka pod krinkom odmora
Iako je službena državna propaganda taj odlazak pokušala prikazati kao privremeni odmor, stvarnost je bila neumoljiva. Suočen s paralizom države uzrokovanom masovnim štrajkovima i krvavim uličnim sukobima, Pahlavi je poslušao savjet svog novog premijera Shapura Bakhtiara.
Scena odlaska bila je prožeta emocijama – car je plakao pred svojom gardom, otkazujući konferencije za medije jer nije želio da ga svijet vidi u takvom stanju. Upravljajući lično kraljevskim Boeingom, odletio je u pravcu Egipta, dok su na ulicama Teherana stotine hiljada ljudi slavile uz zvukove sirena i rušenje simbola carske moći.
Samo petnaest dana nakon šahovog odlaska, iz dugogodišnjeg pariškog egzila vratio se ajatolah Homeini. Bio je to uvod u konačni slom monarhije 11. februara, što je zapečaćeno referendumom 1. aprila 1979. godine, kada je proglašena Islamska republika.
Pad u izolaciju i tajna bolest
Šahova vladavina bila je obilježena ekstremnim kontrastima. Godine 1971. organizirao je najraskošniju proslavu u historiji – 2.500 godina Perzijskog carstva u Persepolisu, proglasivši se nasljednikom cara Kira. No, upravo su ga taj luksuz i uvođenje "carskog kalendara" umjesto islamskog, uz brutalno djelovanje tajne policije Savak, nepovratno udaljili od naroda. Čak ni oklopna stakla i putovanja helikopterom nisu mogli sakriti činjenicu da je monarh postao stranac u vlastitoj zemlji.
Zanimljivo je da je šah još od 1974. godine bolovao od raka, što je bila strogo čuvana tajna, nepoznata čak i američkoj obavještajnoj službi CIA. Ta bolest će odrediti njegove posljednje godine provedene u ponižavajućoj potrazi za azilom.
Milijarde na računima i smrt u tuđini
Iako je bježao pred gnjevom naroda, Pahlavi nije otišao siromašan. Kasnije analize otkrile su da je bio među najimućnijim ljudima planete, s bogatstvom procijenjenim na 2 do 20 milijardi dolara, stečenim kroz naftne profite i sumnjivo poslovanje "Fondacije Pahlavi".
Nakon što je potražio utočište u Maroku, na Bahamima, u Meksiku i SAD-u (gdje mu je Jimmy Carter nevoljko dopustio liječenje), Pahlavi se suočio sa zatvorenim vratima gotovo svugdje. Njegovo prisustvo postalo je diplomatski teret. Na kraju mu je ruku spasa ponovno pružio egipatski predsjednik Anwar Sadat.
Muhamed Reza Pahlavi preminuo je u Kairu 27. jula 1980. godine. Iako je umro u egzilu, ispraćen je uz državne počasti, a sahranjen je u džamiji pored još jednog prognanog vladara, kralja Faruka. Njegovim odlaskom završena je era carske Perzije, a Iran je nepovratno zakoračio u potpuno novo poglavlje svoje historije.
