U historiji muslimana Bošnjaka malo je ličnosti čije je djelovanje izazivalo toliko polemika u sarajevskim krugovima kao što je to bio slučaj s Fehimom ef. Spahom. Čaršija, tradicionalno stroga i kritična prema svojim poglavarima, ni njemu nije olako oprostila uspon na poziciju reisu-l-uleme, uprkos njegovom impresivnom obrazovnom i profesionalnom putu.

Rođen u Sarajevu 4. februara 1877. godine, Spaho je prošao kompletan obrazovni ciklus u rodnom gradu – od osnovne škole do Šerijatsko-sudačke visoke škole. Njegova rana karijera bila je vezana za državni aparat. Služio je kao sekretar u Zemaljskoj vladi, a potom i kao kadija-savjetnik. Prije nego što će 20. aprila 1938. godine naslijediti Ibrahima ef. Maglajlića na tronu vrhovnog poglavara, obavljao je funkcije predsjednika Sarajevske oblasti te naiba Islamske vjerske zajednice i predsjednika Vrhovnog šerijatskog suda. Kritičari su mu često zamjerali nedostatak prethodnog staža u samoj vjerskoj službi, ali i činjenicu da mu je brat bio utjecajni Mehmed Spaho, lider Jugoslovenske muslimanske organizacije, što se smatralo presudnim za njegovo imenovanje.

Van političkih i administrativnih okvira, Spaho je bio polihistor: teolog, pravni stručnjak za šerijat, prevoditelj i prosvjetitelj s više od pedeset objavljenih naučnih radova. Njegov teološki pristup bio je progresivan. Insistirao je na tome da se tumačenje vjere prilagodi modernom dobu. Upravo je on uveo astronomski proračun vremena za određivanje Ramazana i Bajrama, čime je prekinuo s dotadašnjom praksom. Ipak, ostao je nepokolebljiv u zabrani mješovitih brakova i striktnom poštivanju šerijatskih pravila o ishrani (halal klanje).

Drugi svjetski rat donio je najteže izazove. Iako je neposredno nakon puča 28. marta 1941. pozvao na odanost Kraljevini Jugoslaviji, Spaho je samo mjesec kasnije, 26. aprila, pružio podršku NDH, vjerujući Pavelićevim obećanjima o autonomiji vjerske zajednice. Međutim, zabluda je kratko trajala. Već u junu 1941. Spaho šalje oštar protest Slavku Kvaterniku. Kritizirao je komadanje Bosne na župe, potiskivanje muslimana iz pravosuđa i administracije u korist katolika, prisilno slanje muslimanske djece u katoličke škole te otvorene zločine koje su ustaše provodile nad njegovim narodom.

Vrhunac njegovog moralnog integriteta dogodio se nakon objavljivanja Sarajevske rezolucije kojom je udruženje "El-Hidaje" osudilo ustaški teror nad Srbima. Kada je pukovnik Jure Francetić došao kod reisa s namjerom da ga prisili na osudu potpisnika rezolucije i zaprijetio im strijeljanjem, Spaho je povukao legendaran potez. Upisao je svoje ime na vrh liste i poručio: "Počnite od mene." Ovaj čin hrabrosti zbunio je ustaško vodstvo i spasio sarajevsku inteligenciju od sigurne smrti. Također, Spaho je do kraja života, korištenjem fraze "Nije vakat", blokirao nametanje novog Ustava Islamske zajednice po mjeri NDH, što je realizirano tek 1947. dolaskom Ibrahima ef. Fejića.

Fehim ef. Spaho preminuo je 13. februara 1942. godine. Njegov ispraćaj ostao je upamćen po nezapamćenom nevremenu. Snijeg koji je dostizao visinu od metar i po nije spriječio stotine radnika i građana da očiste put do Begove džamije. Uprkos mećavi, ogroman broj Sarajlija odao je počast čovjeku koji je ukopan u neposrednoj blizini Gazi Husrev-bega, u haremu njegove džamije, čime je simbolično potvrđeno njegovo mjesto u historiji grada koji ga je za života tako strogo mjerio.