Dok se građani Bosne i Hercegovine svakodnevno suočavaju s rastom cijena na benzinskim pumpama zbog eskalacije sukoba na Bliskom istoku, primarno zatvaranja Hormuškog tjesnaca, politička scena opet nudi provjereni recept za skretanje pažnje – populizam umotan u omot lažne brige. Glavnu ulogu u ovom najnovijem parlamentarnom performansu igra Saša Magazinović, šef Kluba zastupnika SDP-a u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, čiji je prijedlog o ukidanju akciza na gorivo ništa drugo do vješto planirana predizborna kampanja preko leđa građana.

Scenario je već viđen i kristalno jasan – Magazinović predlaže izmjene zakona po hitnom postupku obećavajući niže cijene goriva. Na papiru, to zvuči kao spasonosno rješenje za privredu i potrošače. U stvarnosti, Magazinović, kao iskusni politički vuk, savršeno dobro zna da njegov prijedlog ima šanse za prolaz koliko i snijeg u julu.

Svakome ko iole poznaje političku arhitekturu Bosne i Hercegovine, jasno je da je Predstavnički dom tek prva stanica na kojoj se skupljaju zicer poeni. Prava prepreka je Dom naroda, institucija koja je godinama sinonim za blokade i politička uvjetovanja. Magazinović svjesno šalje zakon pred delegate za koje unaprijed zna da će ga oboriti.

Zašto to radi? Računica je krajnje cinična. Ako prijedlog "padne" u Domu naroda, SDP će prstom upirati u "kočničare" i "neprijatelje građana", perući ruke od odgovornosti, dok će istovremeno zadržati titulu neprikosnovenog borca za prava običnog malog čovjeka. S druge strane, budžet, koji se decenijama puni trudom i radom vozača, ostaće netaknut, a Magazinović i njegova partija će ući u predizbornu trku s "dokazom" da su pokušali, ali im "oni drugi" nisu dali.

Dodatni sloj populizma krije se u samoj suštini prijedloga. Naime, Magazinović ne predlaže direktno ukidanje akciza, već daje mogućnost Vijeću ministara da to učini. To je klasičan politički manevar "vrućeg krompira". Čak i da zakon nekim čudom prođe oba doma, on ne obavezuje nikoga na akciju. On samo daje alat instituciji za koju Magazinović zna da je troma i podijeljena, ostavljajući prostor za beskonačna međusobna optuživanja.

Magazinovićev nastup je školski primjer "trke s vremenom" u kojoj je cilj samo stići do biračkih kutija, a ne do benzinskih pumpi. Obećanje o jeftinijem gorivu je udica na koju se hvataju građani koji broje svaku marku, dok predlagač u toplini parlamentarne sale mirno čeka neizbježni krah svog prijedloga u Domu naroda.

Vrijeme je da prestanemo aplaudirati onima koji nam nude rješenja za koja znaju da neće proći. Magazinovićev prijedlog nije borba za standard građana, već za glasove, slikanje ispred govornice i status "pravednika". Akcize će ostati, budžet će biti siguran, a Saša Magazinović će dobiti svojih pet minuta u vijestima. Jedino što će u cijeloj priči pasti je povjerenje građana u politiku koja se svela na jeftine predstave na skupom gorivu.