Nakon što je predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović tokom trajanja Konferencije Evropske pučke stranke u Sarajevu kazao da se sa Strankom demokratske akcije, koja je dio porodice stranaka EPP-a, razgovara kako bi se pokušali stabilizirati i relaksirati odnosi hrvatskog i bošnjačkog naroda u bh. entitetu FBiH, uslijedila je krajnje licemjerna i zlonamjerna reakcija Naše stranke.

Iz te stranke su, ničim potkrijepljeno, poslali poruku javnosti da "SDA i HDZ pod krinkom relaksacije odnosa grade etnički podijeljenu državu". Dakle, Naša stranka, koja je skoro četiri godine na vlasti zajedno sa koalicionim partnerima HDZ-om i SNSD-om, optužuje opozicionu SDA da, bez institucionalnog kapaciteta, gradi imaginarne političke konstrukcije.

U ovom jeftinom pokušaju skretanja pažnje sa sopstvene kapitulacije pred HDZ-om, Naša stranka zapravo razotkriva nevjerovatan nivo političke šizofrenije. Dok u saopćenjima za javnost glume moralnog arbitra koji štiti BiH od podjele, u praksi su njihove vlastite ruke u Parlamentu FBiH bile ključne za ispunjavanje stvarnih, opipljivih želja HDZ-a. Dok oni na papiru "brane" državu od zamišljenih koalicija, u stvarnosti vjerno služe kao politički servis svog koalicionog partnera.

Svakako vrijedi napomenuti nekoliko činjenica. Predsjednica Naše stranke Sabina Ćudić u proteklih mjesec dana izgubila je i mrvice podrške javnosti koju je nekada uživala svojim nevjerovatno stupidnim izjavama o karakteru rata u BiH, koji za nju nije bio agresija već "borba za moć". Sada ista ta Ćudić, također sasvim evidentno u borbi za moć i vlastiti politički opstanak, ne preza od konstruiranja zvučnih optužbi koje se naslanjaju na raniji pokušaj njenog i mentora Trojke, bivšeg američkog ambasadora Michaela Murphya, da spasi vlastiti politički projekat koji je doveo državu u najdublju postdejtonsku krizu.

Lažna politička amnezija Ćudić, bez obzira na njene želje i nastojanja, ne prelijeva se na javnost koja je itekako svjesna činjenice da je Naša stranka kroz projekat Trojke koalicioni partner istom tom HDZ-u kojem je zarad jedne ministarske pozicije na državnom nivou u koju se udobno smjestio Edin Forto, vertikalno isporučeno mnogo više institucionalne političke moći no što bi to inače bio slučaj. Dok Forto sa državnog nivoa nijemo posmatra raspad sistema, njegova stranka u Federaciji služi kao protočni dio sistema za HDZ-ove kadrovske križaljke. Cijena te jedne fotelje bila je prevelika – Naša stranka je pristala na ulogu poslušnog saučesnika koji će potpisati sve što joj se stavi na stol, dok će u medijima glumiti neku "građansku avangardu".

Dok se prašina zbog imenovanja HDZ-ovog Marina Vukoje u Ustavni sud BiH još nije ni slegla, Naša stranka je zarad par mjeseci pozicioniranja njenog kadra Amira Purića na mjesto predsjedavajućeg Zastupničkog doma FBiH spremna isporučiti toj stranci još jedno mjesto u najvišoj pravosudnoj instituciji u državi. Upravo na ovom primjeru pada u vodu sva njihova lažna briga za državu: Marina Vukoju u Ustavni sud nisu imenovale nikakve imaginarne koalicije, već zastupnici Naše stranke.

Upravo je Ćudić ta koja je tokom godina pogazila sve do jednog obećanja koje je dala javnosti i dominantno biračkom tijelu kojem se obraća. Sjetimo se samo njene najave da je mjesecima radila na planu kako izbaciti SNSD iz vlasti na državnom nivou. SNSD je i dalje dio vlasti, a Dom naroda BiH posljedično u potpunoj blokadi. Pitamo se šta se dešava sa onim projektima gdje Ćudić uloži puno manje energije no što je to slučaj sa izbacivanjem SNSD-a iz vlasti.

No, umjesto polaganja računa biračima za ove katastrofalne rezultate, Ćudić ponovo bira strategiju skretanja pažnje i napada na opoziciju.

U zanosu narativne pogubljenosti između imaginacija i stvarnosti, u krajnje nekoherentnom saopćenju, iz Naše stranke dramatično tvrde da je "Herceg-Bosna već napravljena" kroz institucije i javna preduzeća. Šta bi građani BiH bez Naše stranke da im ukaže na stvarnost koncepata koji ne postoje? Jer da postoje, valjda se protiv njih ili takvih nastojanja ne bi bilo potrebno boriti.

Ako je ta "Herceg-Bosna" već napravljena unutar institucija, kako to panično tvrde, Naša stranka zapravo nesvjesno potpisuje vlastitu političku kapitulaciju i priznanje jer se priča u vezi sa trećim entitetom u BiH ili njegovim formama upravo najviše aktuelizirala pod njihovim budnim okom i uz njihovo učešće u vlasti.

Optuživati SDA, koja je u opoziciji, za projekte koje Trojka danas operacionalizuje iz svojih udobnih fotelja, vrhunac je momentuma prebacivanja krivice.

Sama pomisao da bi se odnosi Bošnjaka i Hrvata mogli stabilizovati unutar evropske porodice stranaka, za Našu stranku je alarm za uzbunu, jer njihova politička irelevantnost i nedostatak bilo kakve ozbiljne ideologije postaju potpuno očigledni.

Upravo ono što radi Naša stranka u punom institucionalnom kapacitetu i sa pozicije obnašanja vlasti, sada se jeftinim spinovima pokušava pripisati drugima, i to opozicionoj stranci.