Izrael je geografski veoma uska zemlja, čija širina na najužem mjestu iznosi svega deset kilometara. Oko 75 posto izraelskog stanovništva i velika većina njegovih industrijskih postrojenja koncentrirani su u uskom pojasu uz mediteransku obalu. Zbog toga je istočni Mediteran prva linija odbrane od potencijalnog napada i strateška tampon zona za Izrael.

S druge strane, zbog velike zavisnosti od stranih tržišta, održavanje otvorenih pomorskih trgovačkih ruta predstavlja temeljno pravilo za opstanak izraelske ekonomije.

Pakao za najmlađe

Tortura na Zapadnoj obali: 1.700 djece u izraelskim zatvorima, sudbina mnogih nepoznata

Osim toga, za Izrael, koji se suočava s hroničnom nestašicom vode, Sredozemno more je vitalni izvor života. Izraelska ulaganja u tehnologiju desalinizacije morske vode omogućavaju zemlji da zadovolji veliki dio svojih potreba za vodom iz Sredozemlja, čime se garantira njena vodna sigurnost.

Otkriće ogromnih rezervi prirodnog gasa u priobalnim područjima, poput polja Leviathan i Tamar 2010. godine, dodatno je povećalo zavisnost Izraela o sigurnosti Mediterana. Sigurnost i upravljanje ovim rezervama gasa ključni su za energetsku autonomiju Izraela.

Stoga Mediteran ima izuzetnu važnost za Izrael, kako za fizički opstanak zemlje, tako i za stratešku i vojnu ravnotežu u regiji. Štaviše, povećanje operativnih sposobnosti izraelske vojske, postizanje strateške dubine i razvoj odbrambenih strategija direktno zavise od prisustva zemlje u Sredozemlju.

Izgradnja ekskluzivnog identiteta

Izraelska nezakonita intervencija protiv Mavi Marmare 2010. godine, flotile civilne pomoći u međunarodnim vodama, dovela je do prekida izraelsko-turskih odnosa i, odmah nakon toga, do zatvaranja turskog vazdušnog prostora za izraelske vojne avione. To je prisililo izraelske vazdušne snage da traže alternativna područja za obuku i operacije. U tom kontekstu, uprava u Tel Avivu krenula je prema razvoju bliže i strateške saradnje s Grčkom i administracijom kiparskih Grka, s kojima su odnosi ranije bili ograničeni.

Vremenom, zahvaljujući razvoju vojnih odnosa s Grčkom i grčko-kiparskom stranom, Izrael je počeo koristiti vazdušni prostor i teritorije ovih zemalja za velike vojne vježbe. Posebno se udaljenost od otprilike 1.200 kilometara između Izraela i Grčke smatra područjem koje izraelskim pilotima nudi priliku za obuku nadopune goriva u vazduhu i bombardovanje na velikim udaljenostima, što je od vitalnog značaja za operacije usmjerene na udaljene lokacije poput nuklearnog postrojenja Natanz u Iranu.

Bliska saradnja koju su Izrael i Grčka razvili u istočnom Mediteranu posljednjih godina nije bila ograničena samo na tehnička pitanja poput energije i sigurnosti. Odnosi između ove tri strane razvili su se u duboku dimenziju "politike identiteta", zasnovanu na "zajedničkim vrijednostima", izgradnji "regionalnog identiteta" i reinterpretaciji historijskih narativa.

Ovi akteri pokušavaju uspostaviti osjećaj identiteta definirajući se kao "nemuslimanske", "sekularne demokratije zapadnog tipa" i "nasljednici drevnih mediteranskih kultura". Ova konstrukcija identiteta zamišljena je kao geopolitički faktor balansiranja protiv Turske.

Zaista, Izrael, Grčka i administracija kiparskih Grka smatraju tursku regionalnu politiku zajedničkom prijetnjom svojoj nacionalnoj sigurnosti. Proširujući saradnju izvan ekonomskih i strateških potreba, oni nastoje konceptualizirati kontinuiranu borbu za moć u regiji kroz "civilizacijske vrijednosti", "demokratski identitet" i "regionalnu pripadnost". Međutim, takvi isključivi pristupi utemeljeni na identitetu nose rizik produbljivanja sigurnosne konkurencije, povećanja polarizacije i potkopavanja krhke stabilnosti u istočnom Mediteranu ignorisanjem regionalnih realnosti.

Zapravo, za Izrael su ove vojne i političke veze uspostavljene sa zemljama istočnog Mediterana moderna verzija doktrine "Perifernog saveza" iz 1950-ih. Izrael provodi oblik strateškog okruživanja njegujući bliske odnose sa susjedima svojih neprijatelja ili suparnika kako bi prekinuo vlastitu regionalnu izolaciju. Stoga se bliska saradnja Izraela s Grčkom i administracijom kiparskih Grka temelji na strategiji "strateškog opkoljavanja" koja se pojavila nakon pogoršanja odnosa s Turskom.

Pokušaj opkoljavanja Turske

U tom kontekstu, Izrael ima dva glavna cilja. Prvi je balansiranje turskog utjecaja u regiji, a drugi prekidanje vlastite strateške izolacije.

Geopolitička je stvarnost da Grčka i administracija kiparskih Grka pružaju vitalnu "stratešku dubinu" izraelskim vazdušnim snagama i mornarici. Ova područja su kritično važna u smislu pružanja mobilnosti izraelskim snagama, kako za vojne vježbe, tako i u slučaju velike krize.

U tom okviru, Tel Aviv prodaje vojnu opremu Grčkoj i kiparskim Grcima, te direktno doprinosi jačanju vojnog odvraćanja ovih zemalja organiziranjem velikih zajedničkih pomorskih vježbi poput "Noble Dina". Zauzvrat, kao dvije države članice EU, Grčka i administracija kiparskih Grka pružaju diplomatsku podršku Izraelu lobiranjem za zaštitu izraelskih interesa u Briselu.

"Krvave su vam ruke"

Ne možete prijetiti turskoj naciji: Kako su izraelski napadi na Erdogana ujedinili Tursku

Izrael, s druge strane, podržava ove dvije zemlje u jačanju njihovih pozicija u Washingtonu i regiji putem svoje vojne tehnologije i moćnog izraelskog lobija u SAD-u. Ukratko, dok Grčka i kiparski Grci zavise od izraelskih tehnoloških kapaciteta i međunarodne lobističke moći, Izraelu je potreban teritorij i politički utjecaj ovih zemalja unutar Evropske unije.

Zbog toga istočni Mediteran funkcionira kao izraelska "strateška dubina". Smatra se bazom u kojoj civilna i vojna sredstva mogu pronaći utočište ili dobiti logističku podršku u kriznim vremenima. Na temelju te stvarnosti, prodajom svojih tehnologija "dokazanih u borbi" Grčkoj i kiparskim Grcima, Izrael ostvaruje značajne ekonomske prihode, širi vlastiti odbrambeni ekosistem i sigurnosnu arhitekturu na istočni Mediteran, te nastoji oblikovati regionalnu ravnotežu snaga protiv Turske u svoju korist.

Slabljenje NATO-a

Međutim, ova situacija izazvala je i ozbiljne kritike. Činjenica da države koje nisu članice NATO-a, poput administracije kiparskih Grka i Izraela, udružuju snage s članicom NATO-a Grčkom u nastojanju da steknu stratešku prednost nad drugom članicom NATO-a, Turskom, protivi se načelima saveza o kolektivnoj sigurnosti i solidarnosti, te predstavlja pokušaj slabljenja i podjele NATO-a.

Tokom Hladnog rata, najgora noćna mora NATO-a bio je scenario u kojem bi Sovjetski Savez "zabio klin" između dvije članice, Turske i Grčke, čime bi oslabio jugoistočni bok saveza. Danas se čini da Izrael preuzima sličnu ulogu nastojeći unijeti razdor između ove dvije zemlje.

U tom kontekstu, projekt "Ahilov štit" dolazi u prvi plan. Ahilov štit je sedmoslojna, integrirana odbrambena arhitektura koju je Grčka dizajnirala na osnovu izraelskog sistema "Željezna kupola". Cilj projekta je uspostavljanje pune operativne kontrole širom zemlje protiv prijetnji koje predstavljaju rakete, avioni, bespilotne letjelice (dronovi), ratni brodovi i podmornice. Projekt kombinira napredne izraelske oružane sisteme poput SPYDER-a, Barak MX-a i Davidove praćke sa sofisticiranim radarskim i komandno-kontrolnim mrežama kako bi se kontinuirano pratila i ograničavala turska vojna mobilnost u Egejskom moru i istočnom Mediteranu.

Prema informacijama iz otvorenih izvora, primarni cilj Izraela u ovom projektu nadilazi ekonomsku dobit od izvoza naprednih tehnologija. Umjesto toga, on nastoji pozicionirati Grčku i administraciju kiparskih Grka kao predstraže protiv turske doktrine "Plava domovina" (Mavi Vatan) i šire regionalne projekcije moći u istočnom Mediteranu.

Iz analitičke perspektive, Izrael koristi ove sisteme za proširenje vlastite mreže ranog upozoravanja prema zapadu, dok Grčku i administraciju kiparskih Grka pretvara u posredničke aktere (proxy) koji okružuju Tursku i pokušavaju preoblikovati energetsku i sigurnosnu arhitekturu regije na način koji isključuje Ankaru.

Strategija posredničke sile

Potpuno je jasno da izraelska strategija okruživanja Turske putem posredničkih aktera predstavlja višedimenzionalnu sigurnosnu arhitekturu osmišljenu za rješavanje vlastitih geopolitičkih ranjivosti. U središtu ove strategije leži cilj ograničavanja Turske na liniju Turska Republika Sjeverni Kipar (TRSK) - Krit i stavljanje Anadolije pod neprekidni nadzor (24/7) kroz luk Dedeagac-Kipar. Time se Turska nastoji istisnuti iz sigurnosne jednačine istočnog Mediterana i ograničiti isključivo na njene mediteranske i egejske obale.

Zajednički rad

Vučić i Netanyahu: Srbija pravi dronove s Elbitom koji UN povezuje s genocidom u Gazi

Za Grčku i administraciju kiparskih Grka, najracionalniji pravac djelovanja trebao bi biti jačanje saradnje i dijaloga s Turskom, a ne produbljivanje isključivih saveza koji eskaliraju regionalne tenzije. Iz tog razloga, njihova spremnost da postanu dio izraelskih regionalnih planova predstavlja iracionalan izbor koji je, izvan kratkoročnih strateških računica, teško opravdati u smislu dugoročne stabilnosti i regionalnog mira, piše Daily Sabah.