Projekat Južne interkonekcije između Bosne i Hercegovine i Hrvatske je nakon dugogodišnjeg odugovlačenja posredstvom Sjedinjenih Američkih Država ubrzan u proteklih nekoliko mjeseci te se predviđa da će njegova realizacija ići linijom privatnog kapitala.

Ulazna tačka u BiH ide iz pravca Zagvozda (HR) ka Posušju te se nastavlja dalje prema Širokom Brijegu, Mostaru sa odvojcima prema Livnu, Gornjem Vakufu - Uskoplju i Jajcu.

Kako bi se krenulo u realizaciju projekta potrebno je riješiti dva politički krupna pitanja. Prvo je pitanje međudržavnog sporazuma između Hrvatske i BiH koji bi navodno u aprilu trebao biti potpisan u Dubrovniku, a drugo predstavlja pitanje svih pitanja - regulisanje državne imovine zbog čega su akteri iz Republike Srpske, prethodnih godina prijetili secesijom.

Imovinsko - pravni odnosi na predviđenoj trasi Južne interkonekcije rješavat će općinski organi u smislu eksproprijacije zbog utvrđenog javnog interesa, ali zanimljivije od toga svakako jeste kako riješiti čestice imovine državnog vlasništva.

Lidija Bradara (HDZ) predsjednica Federacije Bosne i Hercegovine u svom Ukazu o prolgašenju zakona nigdje ne spominje državnu imovinu, jer zašto bi, kada stranka iz koje dolazi godinama radi isto što i vlasti u RS-u koristeći državnu imovinu gdje im to odgovara na kantonalnom nivou.

Međudržavni sporazum Hrvatske i BiH

Ugovorne strane Međudržavnog sporazuma o izgradnji plinovoda su Vijeće ministara BiH i Vlada Republike Hrvatske.

Već tu se dolazi do problema potencijalne trgovine od strane SNSD-a, stranke kojoj ništa što je državno nije u interesu, a Staša Košarac, ministar u Vijeću ministara koji negira državu u svakoj prilici osim kada mu se uplaćuje plaća, nadležan je putem ministarstva na čijem je čelu, za provedbu ovog sporazuma.

Nije ni prvi ni posljednji put da se SNSD-ovi ministri koriste raznim vrstama ucjena i političkom trgovinom te da strateška pitanja koriste kao modalitet pritiska, a da im njihovi partneri iz Trojke u tome popuštaju na taj način stvarajući u javnosti privid funkcioniranja, sve na buduću štetu svih nas.

Već je javna tajna da će Milorad Dodik izvući što može, koristeći pritisak pod kojim su se domaći akteri našli da što prije okončaju zakonsku proceduru kako bi se pristupilo etapnoj realizaciji projekta Južne interkonekcije.

Državna imovina

Projekat Južne interkonekcije po planiranoj trasi definitivno prolazi kroz državnu imovinu (poput šumskog zemljišta) koja je odlukama visokih predstavnika pod zabranom raspolaganja i prenamjene, a što je Ustavni sud Bosne i Hercegovine posljednji put potvrdio 2024. godine oslanjajući se na sve svoje prethodne odluke, koje su se prvenstveno odnosile na kršenje Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom.

Kako bi se pitanje državne imovine konačno riješilo, potrebno je da Parlamentarna skupština BiH donese zakon ili da Komisija za koncesije BiH izuzme imovinu države na trasi Južne interkonekcije.

Radi se o komisiji Vijeća ministara čijim radom također već godinama želi upravljati Dodik kroz svoje pijune na ministarskim pozicijama.

Realna opasnost za državu krije se u tome da će zakon kojim se regulira državna imovina biti donesen ishitreno, gdje će se zapravo legalizirati sva krađa koja je obilježila protekle decenije, posebno u manjem bh. entitetu gdje se državna imovina knjižila kao imovina entiteta u pokušaju da se on predstavi državom, ili da će se pitanje trase riješiti Komisijom za koncesije zbog čega će onda SNSD tražiti da se projekti koji nisu u interesu države (Buk Bijela, Istočna interkonekcija) također odobre ili da se na njih ne reaguje.

Uzmimo u obzir da je Južna interkonekcija u najvećem interesu naše države (uprkos odlukama Evropske unije da budućnost leži u obnovljivim izvorima energije), šta ako se na unutrašnjem političkom planu zbog činjenice da je Trojka bez ikakvog iskustva u vođenju državnih poslova na vlasti, radi o najvećoj opasnosti po osobine suvereniteta naše zemlje?