Očekivanje presude Miloradu Dodiku pred Sudom BiH je u drugi plan gurnulo raspad koalicije na državnom nivou, smjene, svađe, blokade, prepucavanja, nade i očekivanja.

Dobar dio javnosti je već zaboravio kako je nakon dvije manje-više idilične godine počela svađa koalicionih partnera, a malo je i onih koji bi sa sigurnošću mogli reći i "dokle se stiglo". Niz međusobnih inicijativa za smjene ministara i članova rukovodstva parlamentarnih domova još nije okončan. Po onome što je do sada viđeno i neće biti.

U Domu naroda SNSD-ovog Špirića od smjene je spasio HDZ, u Zastupničkom domu Konakovića SNSD nedolaskom i HDZ glasanjem protiv. Ne treba sumnjati da će se slično završiti i preostale inicijative za smjenu, Trojkina SNSD-ovih ministara Košarca i Amidžića, te SDP-ova za smjenu Hurtića.

Trenutna vlast bi da se raziđe, ali se ni oko toga se ne mogu dogovoriti. A ne da im ni Čović. Sve je više elemenata koji potkrepljuju tezu da je riječ o planiranom igrokazu u kojem će svaka strana, a posebno Trojka, svađama s koalicionim partnerima popravljati vlastiti imidž.

Jedina žrtva za sada je Nebojša Radmanović, umjesto kojeg je izabran SDS-ov Darko Babalj.

Lažna nada

Izbor Babalja je dao nadu opoziciji iz RS-a da bi mogli zamijeniti SNSD u vlasti. Nadu im podgrijava i Trojka, prije svih Konaković, što javnim obećanjima, što na sastancima iza zatvorenih vrata. Dojam je da se kadrovi SDS-a, PDP-a i Vukanovićeve Liste za pravdu i red već zamišljaju u ministarskim foteljema. Pet zastupnika im to ničim ne garantira u bilo kojoj kombinaciji. Ali ta nada i obećanja koja dobijaju zamagljuju im stvarnu sliku, pa se čini kao da ne vide najmanje dva razloga zbog kojih će na kraju biti najveći naivci na bh. političkoj sceni.

Jedan razlog se zove Čović, koji se neće odreći Dodika, a u vlasti želi zadržati i Konakovića, što je HDZ već pokazao glasanjem u Parlamentu. U jednom trenutku opozicija iz RS-a, sudeći po njihovim javnim istupima, kao da je bila povjerovala Konakovićevoj priči da je "razdvojio Dodika i Čovića". Ukoliko ih HDZ-ovo glasanje u Parlamentu nije osvijestilo, teško da će išta drugo.

Drugi razlog je težak 100 miliona KM. Riječ je, naravno, o sredstvima koje je Vijeće ministara BiH izdvojilo za zgradu Dodikovog kuma u Banjoj Luci. Opozicija iz RS-a je sama sebi uvjetovala ulazak u vlast poništavanjem te odluke i zaustavljanjem sredstava za Dodikovog kuma.

Tu dolazimo do paradoksa: upravo onaj ko ih zove u vlast, Konaković, glavni je krivac što će Dodikov kum dobiti željenih 100 miliona KM za zgradu. Jer zahvaljujući Konakovićevom glasu na Vijeću ministara, kao jedinog ministra iz reda Bošnjaka koji je prisustvovao sjednici na kojoj je odobreno "nedostajući" dodatnih 32 miliona KM, "finansijska konstrukcija" je zaokružena.

- Izdvajanje dodatna 32 miliona KM iz budžeta institucija BiH kako bi Uprava za indirektno oporezivanje (UIO) kupila zgradu Mileta Radišića za 99,5 miliona KM ne samo da je bahato i korupcionaško ponašanje, nego je i potpuno ogolilo vlast na nivou BiH i pokazalo da sva njihova prepucavanja u pozadini imaju lične interese i bogaćenje - ocijenio je tada predsjednik SDS-a. Miličević.

U sličnom tonu su se oglašavali i Borenović, Vukanović, Bosić, Crnadak...

Kumova zgrada

Za to vrijeme Konaković je u svojim javnim istupima branio i sebe i svoje glasanje, ali i kupovinu zgrade. Dok cjelokupna javnost godinama zna koja zgrada tačno će biti kupljena, da je riječ o zgradi u vlasništvu Dodikovog kuma Mileta Radišića, Konaković se "pravio nevješt".

- U raspravu o tome kako već znaju od koga će zgrada biti kupljena ne bih ulazio. Prehrabro bi bilo raspravljati sa ekspertima iz oblasti nabavke od poznatog dobavljača - izjavljivao je tada Konaković.

Željela je opozicija iz po svaku cijenu zaustaviti spornu kupovinu zgrade od Mileta Radišića u Banjoj Luci.

Tako su u Zastupničkom domu PSBiH inicirali donošenje Deklaracije čiji je cilj bio da se zaustavi kupovina. Podržali su ih zastupnici SDA i DF-a, a Trojka je svoje glasove "za" i "protiv" rasporedila tačno tako da Deklaracija bude odbijena.

Teško je povjerovati da su iz opozicije u RS-a baš toliko zaboravni ili neinformirani, pa da ne znaju za Konakovićevu ulogu u svemu, kao i za razigravanje Trojke kada se glasalo o njihovoj Deklaraciji.

Pitanje je da li i dalje više vjeruju Konakoviću i njegovim obmanama, nego svojim očima i Čovićevim (ne)djelima?

Imaju 100 miliona (KM) i jedan razlog da ne vjeruju Konakoviću. I nijedan da vjeruju.

Vjerovatno će i sami vrlo brzo shvatiti da sve dok Dodik bude želio biti u Vijeću ministara, oni neće u vlast. Jedina šansa im je da zbog presude SNSD povuče svoje kadrove. Tada SDS, PDP i Vukanović mogu u vlast, ali ni tada zahvaljujući Konakoviću i Čoviću, već uprkos njima.