Kada se danas spomene ime Muhammada Alija, prva asocijacija nam je bokserski ring i spektakli u kojima je on bio glavni akter. Međutim, pred očima nam je i slika simbola 20. stoljeća, čovjeka koji je bio vrhunski sportista, ali i nepokolebljivi borac za društvenu pravdu, filantrop i pjesnik.
The Greatest (Najveći), kako je sam sebe u ranoj fazi karijere nazivao, ostavio je iza sebe nasljeđe koje nadilazi sportske rekorde, podsjećajući nas na cijenu dosljednosti vlastitim uvjerenjima.
Priča počinje krađom bicikla
Priča o bokserskom velikanu započela je 17. januara 1942. godine u Louisvilleu, Kentucky, pod imenom Cassius Marcellus Clay Jr.
Sudbina je htjela da mu kao dvanaestogodišnjaku bude ukraden bicikl, što ga je odvelo do policajca Joea Martina kojem je dječak bijesno obećao da će "pretući lopova". Martin mu je tada dao savjet koji će promijeniti historiju: "Bolje bi ti bilo da naučiš kako se bori prije nego što počneš izazivati ljude."
Talent se brzo brusio kroz amaterske borbe i turnire "Zlatne rukavice", a kruna rane karijere stigla je 1960. godine u Rimu. S 18 godina, Clay je osvojio olimpijsko zlato u poluteškoj kategoriji.
Ipak, povratak u domovinu donio je gorko otrežnjenje. Uprkos zlatu oko vrata, u rodnom Kentuckyju mu je zbog rase uskraćena usluga u restoranu. Razočaran, medalju je bacio u rijeku Ohio, čime je simbolično započela njegova cjeloživotna borba protiv segregacije i rasizma.
Borba izvan ringa
Prekretnica u njegovom životu nastupila je 1964. godine. Nakon što je nokautirao Sonnyja Listona i postao svjetski prvak u teškoj kategoriji, Clay je javno obznanio pripadnost Naciji islama.
Pod mentorstvom Malcolma X-a i vođe Elijaha Muhammada, dobio je ime Muhammad Ali. Iako je prijateljstvo s Malcolmom X-om kasnije puklo, što je Ali u svojim memoarima naveo kao jednu od grešaka zbog kojih najviše žali, njegov novi identitet bio je neraskidiv.
Alijeva najteža borba nije bila u ringu, već protiv američkog pravosuđa. Godine 1967. odbio je služenje vojnog roka u Vijetnamskom ratu pozivajući se na vjerska uvjerenja i status muslimanskog službenika. Cijena je bila ogromna... Naime, oduzeta mu je titula, bokserska licenca i osuđen je na pet godina zatvora. Izgubio je tri i po godine svoje najbolje sportske snage, ali je postao globalna ikona otpora. Tek 1971. godine Vrhovni sud SAD-a jednoglasno je poništio njegovu presudu, omogućivši mu puni povratak sportu.
Najveći mečevi historije
Alijev povratak u 1970-im donio je neke od najpoznatijih borbi u historiji boksa. Protiv Joea Fraziera u "Borbi stoljeća" 1971. godine doživio je prvi profesionalni poraz, ali mu se osvetio u revanšu i kasnije u brutalnom meču "Uzbuđenje u Manili" 1975. godine.
Ipak, najsjajniji trenutak bio je "Turnjava u džungli" 1974. godine u Zairu. Protiv mlađeg i snažnijeg Georgea Foremana, Ali je primijenio čuvenu rope-a-dope tehniku, oslanjajući se na užad i puštajući protivnika da se umori, da bi ga nokautirao u osmoj rundi i vratio titulu.
Postao je prvi bokser koji je tri puta osvajao naslov svjetskog prvaka u teškoj kategoriji, završivši karijeru s 56 pobjeda (37 nokauta) i samo pet poraza.
Duh leptira i ubod pčele
Ali nije bio samo snaga, bio je i duh. Njegov nadimak "Louisville Lip" (Brbljivac iz Louisvillea) došao je zbog njegove sklonosti da provocira protivnike stihovima u jampskom pentametru.
Rečenica "lebdjeti poput leptira, ubosti poput pčele" postala je njegov zaštitni znak. Čak i nakon što se 1981. definitivno povukao iz ringa, ostao je aktivan.
Godine 1984. dijagnosticirana mu je Parkinsonova bolest, ali ga to nije spriječilo da nastavi svoju filantropsku misiju.
Putovao je svijetom kao Glasnik mira UN-a, prikupljao sredstva za pomoć bolesnima i 1996. godine drhtavom rukom, ali čvrstim duhom, zapalio olimpijski kotao u Atlanti.
Za svoj rad odlikovan je Predsjedničkom medaljom slobode 2005. godine, iste godine kada je u rodnom gradu otvorio Muhammad Ali Center, mjesto koje i danas nadahnjuje mlade.
Odlazak u vječnost
Muhammad Ali preselio je 3. juna 2016. u 74. godini života.
Njegov ispraćaj u Louisvilleu bio je onakav kakav je sam planirao - inkluzivan za sve vjere i narode. Dok je pogrebna povorka prolazila pored njegove srednje škole i prve dvorane, desetine hiljada ljudi bacalo je cvijeće, kličući njegovo ime.
Među onima koji su nosili njegov kovčeg bili su Will Smith, Mike Tyson i Lennox Lewis, dok je bivši predsjednik Bill Clinton u svom govoru najbolje sažeo njegov život: "Ali je odlučio da ga ni njegova rasa, ni očekivanja drugih, neće lišiti moći da napiše vlastitu priču."
Muhammad Ali ostaje upamćen ne samo po udarcima koje je zadavao, već po onima koje je izdržao u ime slobode, podsjećajući svijet da je boks bio samo pozornica za mnogo veću ljudsku dramu.
Početna
Najnovije
Najčitanije
Na vrh