Državni Dom naroda ne funkcioniše skoro od samog konstituiranja trenutnog saziva, a duže od godinu dana je u potpunoj blokadi, dominantno zbog sinhroniziranog djelovanja SNSD-a i HDZ-a.

Čelnici HDZ su u više navrata blokirali sjednice kada predloženi dnevni red nije bio po njihovoj volji, nerijetko i predlažući zakone iz Doma naroda ka Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, iako je praksa obratna, pokušavajući tako tijesno provući izmjene Izbornog zakona BiH.

Rezultat rada delegata Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine iznova izostaje, no plate od sedam do osam hiljada konvertibilnih maraka redovno su na njihovim računima.

Evropski zakoni konstantno su na čekanju, bez obzira na tvrdnje da je put ka tom nadnacionalnom bloku ubrzan.

Samo što se navodno postigne dogovor između Trojke, SNSD-a i HDZ-a, svaka prva naredna sjednica, bilo redovna, posebna ili u nastavku, dodatno utaba put već viđenim blokadama.

Odmah nakon državnih Općih izbora 2022. godine, ulazak u vlast sa SNSD-om Trojka je pravdala činjenicom da ta stranka ima četiri delegata u Domu naroda, te da bez njih ne bi bilo vertikalne prohodnosti zakonodavnih rješenja.

Takav stav je oboren sudskim odlukama iz 2024. godine o četvrtom delegatu za kojeg je utvrđeno da ne pripada SNSD-u nego PDP-u (Nenad Vuković). Pošto u takvom omjeru snaga SNSD nije bio u stanju blokirati zakone po volji, ono što im je preostalo jeste da ruše kvorum u Domu naroda napuštanjem sjednica.

Također, delegat Ilija Cvitanović (HDZ 1990) koji glasa nekada kao opozicija, a nekada kao HDZ BiH predlagao je da se sjednice održavaju sa po jednom tačkom dnevnog reda kako bi se "otkočili" procesi.

Ipak, Dom naroda je u posljednjih nekoliko godina služio isključivo kao pozornica za održavanje govora na bilo koju temu važnu delegatu iz stranke koju predstavlja, često bez ikakve zajedničke niti sa predloženim tačkama dnevnog reda.

Bilo je tu i uvreda, ismijavanja, pa čak i naredbenog tona prema kolegama delegatima.

Svako ko je mislio da će SNSD i HDZ biti kooperativni prema bilo kome osim jedni prema drugima, grdno se prevario i bio politički naivan.

Trojkina teza o tome kako je vlast prije njih "lagala" ili nije bila korektna prema liderima tih stranaka Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću, pada u vodu pukim političkim pragmatizmom, ako ne već i idealima djelovanja.

Neiskusnost ovog političkog bloka koji je sa kantonalne preuzeo poluge vlasti na državnom nivou, prepuštajući ključne pozicije u državnom aparatu kadrovima stranke koja otvoreno zagovara secesiju, te HDZ-u koji bi BiH ustrojio na neki novi način, ali isključivo na štetu Bošnjaka, dovela je građane u poziciju da svojim radom na punjenu budžeta države direktno finansiraju blokiranje napretka beskrupuloznim zastojem u Domu naroda.

Nije moguće da je strankama Trojke promaklo da prema većini zakona koji idu u prilog državi vlasti manjeg bh. entiteta imaju veliku rezervu, a su u Narodnoj skupštini RS-a čak izglasani zaključci koji daju upute svim predstavnicima stranaka iz tog dijela BiH o njihovom ponašanju pri glasanju.

To se predominantno odnosi na to da su delegati samo produžena ruka odluka NSRS-a i da trebaju raditi na stvaranju percepcije da su entiteti države koje se moraju dogovoriti pa koristiti institucije Bosne i Hercegovine isključivo u tehničkom kapacitetu za njihovo usvajanje i provedbu.

Ukoliko se nešto dramatično ne promijeni na ovogodišnjim Općim izbora, trenutni trojac na vlasti (Trojka, SNSD, HDZ) će nas koštati puno više od novca. Država će izgubiti sve.