Kada je Sama Abdulhadi imala 13 godina, tokom Druge intifade (2000–2005), Izraelske odbrambene snage (IDF) zauzele su njenu zgradu u Ramallahu. Vojska je zaključala nju i njenu porodicu na krovu, gdje su danima preživljavali bez hrane, struje i toaleta, skupljajući i prokuhavajući kišnicu. Iako su roditelji pokušavali djeci predstaviti sve to kao igru, čisto kako djeca ne bi imala doživotne traume, iluzija je nestala kada je IDF sravnio kuću njihovog komšije. Kada su se vratili u stan, zatekli su ga uništenog i vandaliziranog.

- To su stvari koje te pretvore u stvarno ljutito dijete bijesno na okupaciju, na svijet, na svakoga, pa i na sebe - kaže Abdulhadi.

- Tada me techno spasio. On me isključio iz stvarnosti i odveo u svijet u kojem nisam postojala. To je postao zdrav ritual; kad god bih bila ljuta, plesala bih da izbacim sve iz sebe.

Danas poznata kao "kraljica palestinske techno scene", Sama Abdulhadi je stekla svjetsku slavu nakon nastupa na Boiler Roomu 2018. godine. Video njenog seta, na kojem euforično pleše okružena porodicom i prijateljima, sakupio je milione pregleda i katapultirao njenu karijeru s 20 zahtjeva mjesečno za svirku na 40 dnevno. Ipak, kao najistaknutija palestinska DJ-ica, svjesna je da su geopolitika i njena karijera neraskidivo povezane.

- Samo želim biti DJ, nikada nisam htjela govoriti o politici - priznaje Sama, dodajući da ipak osjeća odgovornost jer je jedina koja može predstavljati Palestinu na toj sceni. Njena muzika služi kao bijeg od dehumanizirajućih efekata okupacije, a njen uspjeh je tim veći s obzirom na to da je scenu u Ramallahu gradila od nule, uprkos ogromnim ograničenjima kretanja koja je stavljaju u nepovoljan položaj u odnosu na evropske kolege.

Njen put do muzike počeo je nakon povrede koja joj je prekinula fudbalske snove. Nakon studija audio inženjeringa i boravka u Bejrutu i Egiptu, preselila se u Francusku zahvaljujući umjetničkoj rezidenciji. Tamo je prvi put iskusila slobodu kretanja i evropsku klupsku scenu, ali se suočila s teškim izborom: karijera u Parizu ili porodica u Ramallahu, jer putovanje iz Palestine može trajati danima i koštati hiljade dolara.

U decembru 2020. godine, njena karijera i život našli su se na prekretnici. Tokom nastupa na lokalitetu Nabi Musa, za koji je imala sve dozvole palestinskih vlasti, grupa religioznih ljudi prekinula je zabavu smatrajući je uvredljivom. Snimci su preplavili vijesti, a Sama je uhapšena i zadržana u zatvoru osam dana.

- Dobila sam mnogo prijetnji smrću. Najviše boli to što se protiv mene okrenuo moj vlastiti narod, iako je sve bila iskrena greška - kaže ona. Ipak, međunarodna zajednica stala je uz nju, a peticiju za njeno oslobađanje potpisalo je 100.000 ljudi.

Nakon ukidanja zabrane putovanja, Sama Abdulhadi nastavlja raditi na jačanju scene u Ramallahu, koju opisuje kao "sirovu" i sličnu Berlinu 1980-ih, gdje mala zajednica radi sve zajedno. Iako policija redovno prekida zabave, ona i dalje sanja o tome da Palestina postane festivalska destinacija.

Za Samu i njene sugrađane, normalan život pod okupacijom je čin prkosa.

- Moramo jesti, piti, spavati, smijati se. Moramo biti ljudi - zaključuje ona.

- I naravno, moramo plesati.