Nael Barghouti je proveo ukupno 45 godina u izraelskim zatvorima prije nego što je pušten prošle godine, a tokom tog vremena svjedočio je, iza zidova, dubokim transformacijama u palestinskom političkom životu.

Godine 2009. Guinnessova knjiga rekorda ga je priznala kao političkog zatvorenika koji je proveo najviše vremena u zatvoru na svijetu, nadmašivši prethodni rekord koji je držao drugi palestinski zatvorenik.

Vjerovanje u prava

Njegovi zatvorski saputnici obično su ga nazivali "dekanom palestinskih zatvorenika", u znak priznanja za njegovu podršku drugim zatvorenicima i njegov intelektualni i moralni utjecaj unutar zatvora.

- Zatvor me nije ničemu naučio; ja sam zatvoru pokazao šta je sloboda - rekao je u intervjuu za Anadolu Agency.

- Pokazao sam u zatvoru da volju osobe koja vjeruje u svoja prava ne mogu slomiti ni zatvor, ni čuvar, ni rešetke. Oni koji iskuse značenje slobode unutar zatvora su zaista slobodni - izjavio je. 

Rođen 1957. godine u selu Kobar, blizu Ramale na okupiranoj Zapadnoj obali, Barghouti je odrastao u porodici koju su obilježile ranije faze palestinskog otpora. Njegovog oca su uhapsile britanske vlasti, a jedan od njegovih amidža je poginuo tokom Velikog ustanka 1936. godine, kada su se Palestinci borili za nezavisnost od britanske kolonijalne vlasti i kraj britanske podrške cionizmu.

Barghouti je prvi put uhapšen 1977. godine i osuđen na 112 godina zatvora 1978. Nakon kratkog puštanja na slobodu 2011. godine u okviru razmjene zatvorenika za izraelskog vojnika Gilada Shalita, ponovo je uhapšen 2014. godine i konačno pušten na slobodu u februaru 2025. godine.

Svjedok različitih faza palestinskog otpora

Iz zatvora, Barghouti je tvrdio da je posmatrao glavne transformacije palestinskog otpora, od Prve i Druge intifade do Sporazuma u Oslu i uzastopnih izraelskih ofanziva protiv Gaze.

Opisao je Sporazum u Oslu kao prekretnicu koja, po njegovom mišljenju, nije uspjela postići palestinsko samoopredjeljenje, već je olakšala dalju ekspanziju ilegalnih izraelskih naselja.

Naglasio je da su događaji u oktobru 2023. godine označili duboki prekid i odražavali novu stratešku fazu koju pokreću mlađe generacije.

Na pitanje o razmjerama razaranja koje je Izrael nanio u Gazi, Barghouti je rekao da ga ne iznenađuje.

- To je bilo očekivano za svakoga ko razumije prirodu ovog neprijatelja u ratu i genocidu - primijetio je.

- Svako ko razumije prirodu ovog sukoba – to je i očekivao.

Najnoviju ofanzivu na Gazu povezao je s ranijim masakrima u palestinskoj historiji, poput Deir Yassina 1948. i Khan Younisa i Rafaha 1956. godine.

- Ono što se sada događa je produžetak tih masakra - izjavio je.

Život u egzilu

Kao uvjet za puštanje na slobodu 2025. godine, Barghouti je deportovan u Egipat.

- Gorčina boravka kod kuće je sto puta bolja od slatkoće egzila - rekao je.

Iako živi izvan Palestine, poručuje da njegov osjećaj pripadnosti i politički identitet ostaju čvrsto ukorijenjeni u njegovoj zemlji.

- Nikada nisam napustio Palestinu - kaže.

- Uvijek sam bio u Palestini, unutar ili izvan zatvora. Nije bilo razlike. Palestina je živjela u meni: njen narod, njen razvoj, njeni gradovi, njeno drveće i njeno rukovodstvo.

Barghouti je istaknuo da njegov identitet i politička posvećenost ostaju netaknuti, oblikovani porodičnim gubicima i ličnim iskustvima. Podsjetio je da su članovi njegove porodice bili zatvarani, ubijani ili na drugi način pogođeni sukobom, iskustva koja, kako kaže, i dalje oblikuju njegov pogled na svijet.

Obraćajući se mlađim Palestincima koji se suočavaju s teškim vremenima, Barghouti je pozvao na razmišljanje i istrajnost.

- Svako ko osjeća očaj, treba da preispita sebe i historiju, te da crpi nadu od svih šehida koji su to prošli prije - rekao je.

Također je poručio da međunarodna zajednica ima odgovornost ne samo prema Palestincima već i prema globalnim principima.

- Oni moraju biti uz nas, ne samo da nas brane, već i da brane sebe - izjavio je.

Uprkos pretrpljenim gubicima, Barghouti kaže da vjeruje da i dalje postoje razlozi za nadu u budućnost Palestine.

- Svi kolonizirani narodi pružaju otpor. Oni podnose žrtve, a historija pokazuje da oni na kraju i pobjeđuju - zaključio je.