Kada jednom zamislite učenice, studentice, majke, tetke i nane kako leže na stomaku u zatvorskim pidžamama - ruku vezanih na leđima, dok se nad njima nadvijaju vojnici koji ih tuku ako se i najmanje pomaknu - tu sliku ne možete zaboraviti.

Kada čujete zatvorenicu kako kaže da "ima samo svoje srce", odmah shvatite kako zatvor može uništiti živote.

Dan palestinskih zatvorenika obilježava se svake godine 17. aprila kako bi se ukazalo na stalna kršenja ljudskih prava, a danas su uslovi gori nego ikada. Od početka genocida u Gazi, glad, izolacija, poniženje, pretresi do gole kože, mučenje i ogroman strah postali su svakodnevica za Palestinke u izraelskim zatvorima.

Prema podacima organizacija za ljudska prava, više od 700 Palestinki uhapšeno je na okupiranoj Zapadnoj obali, u Istočnom Jerusalemu i Gazi od početka genocida krajem 2023. godine. Većina njih bila je izložena fizičkom i psihičkom zlostavljanju tokom i nakon hapšenja, prolazeći kroz noćne upade u njihove domove ili pritvaranja na vojnim kontrolnim tačkama.

Ponižavanje i tortura

Izraelske snage označavale Palestinke brojevima na rukama tokom invazije na Jenin

- Sve je drugačije nego u zatvorima 1990-ih. Sve se promijenilo s genocidom - rekla je advokatica iz Ramallaha Sahar Francis, bivša direktorica organizacije za prava zatvorenika Addameer, na nedavnom webinaru pod nazivom "Žene, zatvor, Sumoud".

- Vidjeti ljude koji su ostali bez riječi nakon pet mjeseci zatočeništva u Gazi, taj nivo zlostavljanja, izgladnjivanja i fizičkih napada, bilo je veoma, veoma šokantno. Iznevjerili smo zatvorenike. Nismo ih mogli zaštititi - rekla je.

Prema Palestinskom društvu zatvorenika, od oktobra 2023. u izraelskom pritvoru umrlo je oko 90 Palestinaca. Među njima je bio i 17-godišnji Walid Khalid Abdullah Ahmed.

- Međunarodni sistem jednostavno ne funkcionira... licemjerje je svuda. Mi advokati smo jedini prozor u svijet za pritvorenike. Ljudi osjećaju da gube nadu - rekla je Francis.

Alati kontrole

Decenijama je Addameer dokumentirao i upozoravao na kršenja prava u izraelskim zatvorima, a njegovi izvještaji predstavljaju ključnu referencu za globalne organizacije za ljudska prava. Zbog tog rada postao je stalna meta izraelske vojske, koja je od 2002. godine nekoliko puta upadala u njegove prostorije.

Izraelska vlada je 2021. godine Addameer i pet drugih palestinskih grupa za ljudska prava proglasila "terorističkim" organizacijama, što je izazvalo oštre međunarodne kritike. Prošle godine Addameer se našao pod sankcijama američkog Ministarstva finansija zbog navodnih veza s "terorizmom".

Sve je to dio šire izraelske kampanje nasilne dominacije. Prema riječima dr. Samaha Saleha, sociologa na Nacionalnom univerzitetu An-Najah u Nablusu i gostujućeg profesora na UCLA-u, Izrael već dugo koristi izgladnjivanje i dehumanizaciju kao moćne alate kontrole.

Govoreći o ženama pritvorenim u Izraelu, Saleh je na webinaru istakla da zdravstveni problemi traju čak i nakon puštanja na slobodu. Zatvorenicama se uskraćuje tuširanje i čista odjeća, lišene su sna i neuhranjene, često dobijajući tek nekoliko komada hljeba i kašika voća ili jogurta dnevno, dok im se šuga uvlači pod kožu.

Pakao za najmlađe

Tortura na Zapadnoj obali: 1.700 djece u izraelskim zatvorima, sudbina mnogih nepoznata

Istraživačica Dalal Bajes, gostujuća naučnica na UC Berkeleyju s ekspertizom u iskustvima palestinskih žena u zatvorima, naglasila je na webinaru da pritvor "oduzima sve". Njen rad ističe dramatičan pad uvjeta od početka genocida, uz normalizaciju "dugotrajnog boravka u samici, uskraćivanja zakonskog prava na pristup advokatu i prijetnji silovanjem".

U jednom slučaju koji je dokumentovala Bajes, književnica Lama Khatir, koja je također bila zatvorena 2018–2019. godine, opisala je "potpuno drugačiji režim" tokom svog ponovnog hapšenja nakon 7. oktobra 2023. godine.

- Više nismo osjećale vrijeme; samo smo zurile u prazninu - rekla je Khatir u izvještaju koji je objavio Al Jazeera Media Institute. U svom rezimeu slučaja, Bajes je napomenula da je nedostatak knjiga, novina, vijesti ili bilo kakve rutine "pretvorio vrijeme u opresivnu silu".

Digitalni nadzor

Prema podacima koje iznosi Bajes, između 1948. i 1967. godine izraelske vlasti su uhapsile oko 100.000 Palestinaca. Tempo se dramatično ubrzao u narednim decenijama, s oko milion uhapšenih između 1967. i 2021. godine, uključujući više od 16.000 žena.

Zaključno s prošlim mjesecom, 72 Palestinke bile su zatočene u izraelskim zatvorima, uglavnom u zatvoru Damon na sjeveru, navodi se u izvještaju Addameera i drugih grupa za ljudska prava. Većina ih je uhapšena na okupiranoj Zapadnoj obali i u Jerusalemu.

Među tim zatvorenicama bile su tri maloljetnice i 32 majke, koje ukupno imaju 130 djece. Osim toga, 17 žena bilo je u administrativnom pritvoru, bez optužnice ili suđenja. Pet zatvorenica služilo je kazne, od kojih je najduža bila 16 godina, dok su mnoge druge čekale suđenje.

U izvještaju se navodi da je 18 zatvorenica bolesno, uključujući tri s karcinomom. Više od desetak onih koje čekaju suđenje uhapšeno je zbog "podsrekavanja", optužbe koja uključuje online aktivnosti poput dijeljenja sadržaja ili izražavanja ličnih mišljenja. Digitalni svijet je tako postao strogo nadziran prostor za progon, pri čemu izraelske vlasti ciljaju novinare, aktiviste i borce za ljudska prava.

Zajednički rad

Vučić i Netanyahu: Srbija pravi dronove s Elbitom koji UN povezuje s genocidom u Gazi

Svjedočanstva iz izvještaja oslikavaju sumorne uvjete, a jedna zatvorenica opisuje prebacivanje u zatvor Hasharon: "Vojnikinja me odvela u malu, prljavu samicu koja nije imala ništa osim madraca na podu, bez deke ili jastuka, i vrlo malo kupatilo. Ostala sam tamo sama četiri dana, a da mi se niko nije obratio. Donosili su mi hladnu, lošu hranu i tokom ta četiri dana nisam jela."

Neke žene su uhapšene kako bi se izvršio pritisak na njihove muške srodnike. Jedna od njih je istraživačima ispričala da je "neprekidno ispitivana 18 dana", a zatim odvedena kod oca, kojeg je zatekla kako sjedi na stolici za ispitivanje s rukama vezanim iza leđa.

- Kada sam ušla, skinuli su mi povez s očiju, a ruke su mi bile vezane ispred tijela. Otac je počeo gorko plakati kada me vidio. Potrčala sam prema njemu i zagrlila ga dok su mi ruke još bile vezane. Stalno me ljubio i govorio umirujuće riječi da me utješi... Izgledao je potpuno iscrpljeno - rekla je.

S obzirom na to da su posjete porodica uskraćene od početka genocida, samo rijetke posjete advokata služe kao veza s vanjskim svijetom za ove zatvorenice.

Ova situacija zahtijeva hitan javni bunt. Svijet ne smije dozvoliti normalizaciju ovakve dehumanizacije žena - od učenica do starica - u izraelskim zatvorima, piše Middle East Eye.