Samo nekoliko sati nakon što je u srijedu 12. novembra osam mjeseci nestrpljivo očekivana optužnica, koju je pripremilo Glavno javno tužilaštvo Istanbula u okviru istrage o "Kriminalnoj organizaciji Imamoglu", podnesena 40. Visokom krivičnom sudu, stigla je vijest o padu turskog vojnog transportnog aviona C-130 Hercules na teritoriji Gruzije.
Avion nestao s radara bez slanja signala za pomoć nekoliko minuta nakon ulaska u gruzijski zračni prostor pri povratku iz Azerbejdžana. U nesreći je poginulo 20 pripadnika turskih oružanih snaga.
Koincidencija ili ne, taj događaj je, logično, preusmerio svu pažnju medija sa optužnice koja je do tog momenta bila "udarna vijest".
Avion C-130 koji se često opisuje kao "vrlo siguran i pouzdan" je generalno imao nisku stopu nesreća, ali s obzirom da je u proizvodnji od sredine pedesith prošlog vijeka, te da je upotrebljavan (i uništavan) na ratištima diljem svijeta, statistika može dati drugačiji utisak.
Međutim, jedno je potpuno sigurno, do tog kobnog 12. novembra nikad se nije desilo da se avion raspadne (iz čista mira) u zraku, kao što pokazuje snimak mobtela gruzijskog čobana, koji svjedoči da je prvo čuo eksploziju.
Od spekulacija nema vajde. U ponedeljak 17. novembra nakon sastanka predsjedničkog kabineta ministar nacionalne odbrane Yasar Guler je rekao da će proces dekodiranja podataka iz crne kutije i dobijanje početnih nalaza trajati najmanje dva mjeseca, a da preliminarni nalazi ukazuju na otpadanje repa. Predsjednik Recep Tayyip Erdogan je rekao da će javnost biti upoznata sa rezultatima istrage.
Optužnica od 3.900 stranica, koja je ostala u relativnoj medijskoj sjenci prva dva-tri dana nakon predaje sudu, imenuje ukupno 407 osumnjičenih, od kojih se 105 trenutno nalazi u pritvoru, dok je 107 pušteno na uvjetnu slobodu, sedam su bjegunci.
U optužnici se navodi da je istragom obuhvaćeno ukupno 143 djela u koja su uključeni vođa organizacije, Ekrem Imamoglu, šest rukovodilaca organizacije i njihovi povezani članovi. Optužbe uključuju "osnivanje kriminalne organizacije", "podmićivanje", "prevaru", "namještanje tendera", "pranje imovine stečene kriminalom" i "bilježenje ličnih podataka".
Optužnica pruža opsežne detalje o transakcijama provedenim putem općina i povezanih kompanija u različitim periodima. U optužnici se navodi da je utvrđeno ukupno 160 milijardi turskih lira i 24 miliona dolara javnih gubitaka u vezi s transakcijama koje su navodno oštetile javne institucije.
U optužnici su navedena opsežna svjedočenja 76 osumnjičenih koji su nastojali ostvariti korist od efektivnog pokajanja. Među tim osobama identificirani su i neki rukovodioci, kao i članovi organizacije. Svjedočenja su detaljno opisala poslovanje organizacije, procese i akcije, te ukazala na to da su se njene aktivnosti proširile na različita područja u različitim vremenima.
Važno je napomenuti da je istraga, pa samim tim i optužnica, pokrila period od 2014. do 2025, odnosno stavlja početak “kriminalne organizacije Imamoglu" u vrijeme kada je Imamoglu bio predsjednik istanbulske općine Beylikduzu.
- Nakon što je preuzeo dužnost gradonačelnika Beylikdüzüa 2014. godine, osumnjičeni Ekrem Imamoglu je, prema prvim saznanjima, 2015. godine uspostavio strukturu koja je ostvarivala finansijsku korist od vlasnika kompanija čineći razne nepravilnosti u općinskim transakcijama, kao što su dozvole, registracije i bespravno zauzimanje zemljišta za gradnju u njegovoj nadležnosti - piše u uvodnom dijelu i dalje navodi:
- Finansijska dobit stečena ovim aktivnostima od dotične kriminalne organizacije korištena je za osiguranje njegovog izbora za gradonačelnika Metropolitanske općine Istanbul 2019. godine.
Dalja geneza, nakon što je pomenuto preuzimanje Republikanske narodne partije (CHP) novcem i mitom, je opisana na sljedeći način:
- Materijalna dobit od "sistema", koji je osumnjičeni uspostavio i kojim je upravljao tokom svog mandata gradonačelnika Beylikduzua, a koja je proizašla iz kriminalne organizacije orijentirane na profit, potencijalno bi mogla doseći daleko veće iznose od predsjedničke kancelarije.
Nadalje, ciklus mita, nepravilnosti i korupcije proširio se izvan općina kojima je prethodno upravljao i proširio se po cijeloj zemlji. Cilj je da resurs koji se stvara iz uspostavljenog "sistema" ne bude samo finansijski resurs, već i ljudski resurs.
Kao što se može shvatiti iz određenih izjava, cilj je uvjeriti pojedince korištenjem javne moći izjavama poput "Pomažete budućem predsjedniku", "Vrijeme je da date sada!", "Kada predsjednik Ekrem postane predsjednik, dobit ćete više nego što ste već dali, naš mandat je vrlo blizu!", "Dajte kašikom, a uzet ćete kutlačom" i "Brate! Zašto oklijevate da pomognete budućem predsjedniku?"
Drugim riječima, Imamoglu & comp. su iznude predstavljale kao "avans" za kupovinu utjecaja. Svima je jasno da niko (još) nije pročitao svih 3.900 stranica optužnice, jer je to fizički nemoguće.
Novinari koji pažljivo prate slučaj su u prednosti, jer mogu da ga istražuju po (ključnim) imenima. Nedim Sener u Hurriyetu iz optužnice otkriva da su Ekrem & comp. zloupotrebili i zemljotres od 6. februara 2023. za zgrtanje novca. Pravnici su također u prednosti. Snalaze se sa dokumentima te vrste bolje od laika jer im je to posao.
Naravno, fiškali će uvijek naći prostora za neslaganje i raspravu. Dok su obično ta neslaganja rezultat ideoloških razlika, ovog puta ta linija nije tako jasna. "Die hard" CHP-ovci će ostati na liniji Imamoglua i njegove marionete (zvaničnog) lidera partije Ozgura Ozela da je optužnica "prazna" i da u njoj nema ni "d" od dokaza. Manje zilotski (a opet nagnuti ka CHP-u) govore da nije tako, naprotiv.
Lumen, koji sigurno nije pročitao optužnicu, izvjesni Dr, Prof. direktor instituta Idealpolitik (osnovanog prošle godine) 14. novembra piše na X-u:
- Prva dva dana su ključna za stvaranje percepcije. Vlada je tokom ova dva dana namjeravala učiniti sve što je mogla u vezi s optužnicom, i pokušala je. Ali nije uspjela. Već nam je urezano u glavu da optužnici nedostaju nikakvi konkretni dokazi i da je to samo trač. Ova percepcija će samo jačati svaki put kada se tema optužnice bude spominjala u budućnosti.
Nedim Sener mu je odgovorio:
- jihov jedini posao je percepcija... Oni koji godinama manipulišu percepcijom vlastite publike, zapanjeni su kada ih stvarnost ošamari. Imamogluove ulizice, koji su Istanbul povezali s iznudom, mitom i korupcijom, tvrdeći da je to "blagoslov", bore se da uspavaju mase.
Uspavali su i Ekrema Hobotnicu sličnom operacijom percepcije, pretvarajući se da je spasitelj. Sa samo 48-satnom operacijom percepcije, uspavali su samo vlastite mase. U svakom slučaju, oni koji spavaju s percepcijom bude se sa stvarnošću, odnosno s istinom.
Nakon čega je promptno blokiran.
Iako je to samo prepucavanje na X-u, perfektna je ilustracija "strategije" CHP-a – nisu važne činjenice i dokazi nego percepcija. Ozel se još prije dvije sedmice hvalio nekim navodnim istraživanjima javnog mnjenja, naravno bez "detalja" ko i kada ih je sproveo, po kojima navodno većina "ne vjeruje" u optužbe bačene na Imamoglua i CHP.
Pred takvim shvaćanjem pravosudnog procesa mozak staje. Međutim, on svakodnevno prevazilazi samog sebe, pa je shvaćanje politike eksponirao na jednom mitingu u nedjelju:
- Imam predlog za Erdogana. Ako se izvini onima za koje je rekao "opljačkali su općine" i nazvao ih "špijunima" i njihovim porodicama, spreman sam da od sada vodim političku borbu s vama na biralištu.
Onda se na CNN-Turk vodi "ozbiljna" diskusija da li je on to najavio svoju kandidaturu za predsjednika, "preskočivši" İmamoğlua, koji iz pritvora poručuje:
- Ja sam kandidat. Nikad neću odustati. Kandidovao sam se za funkciju zahvaljujući podršci nacije, predizborima, članovima, članovima stranke i stranačkim rukovodiocima. Nikada neću odustati. Znam da ni nacija neće odustati.
Stvarnost očigledno još nije doprla do njih. Podsećajući da je u stogodišnjoj historiji republike bilo mnogo korupcijskih skandala, Mahmut Ovur piše u Sabahu:
- Naravno, svi su uključivali političare, poslovne ljude i birokrate, ali niko nije ciljao na politiku tako direktno ili otvoreno kao "Kriminalna organizacija İmamoglu", a čemu je ova zemlja svjedočila u posljednjoj deceniji.
Nadalje, nijedan od njih nije pokušao "preuzeti" CHP, najstariju stranku u zemlji, niti je organizirao takvu operaciju. Sumnjam da je u svjetskoj političkoj historiji bilo ovakvog pokušaja, osim kolumbijskog narkobosa Escobara.
Nije i zato, pretpostavljam, nije lako razumjeti sve ovo sa strane, ali Sener "kondenzuje" to u nekoliko rečenica:
- Mi se ne borimo samo protiv korupcije i mita! Mi se borimo protiv nemorala i truleži, mi se borimo protiv bestidnosti. Hobotnica Ekrem, njegova marioneta Ozgur Ozel i njegove pristalice nemaju osjećaj sramote. Svako zlo dolazi od onih koji nemaju osjećaj sramote.
