Tragična saobraćajna nesreća u Sarajevu u kojoj je život izgubio 23-godišnji Erdoan Morankić, dok je 17-godišnja djevojka zadobila teške povrede te se i dalje nalazi na bolničkom liječenju, trebala je biti trenutak ozbiljnog suočavanja vlasti u Kantonu Sarajevo sa (ne)odgovornošću za stanje u javnom prijevozu i sigurnosti saobraćaja. Umjesto toga, javnost je dobila još jednu političku predstavu u režiji vladajuće Trojke (SDP, NiP, Naša stranka).

Nakon nesreće uslijedila je reakcija vladajućih koja je, barem na prvi pogled, trebala pokazati odlučnost institucija. Vozač tramvaja je odmah uhapšen, čime je stvoren utisak da je sistem reagovao i da je odgovornost locirana.

Međutim, kako su dani prolazili, postajalo je sve jasnije da je hapšenje vozača poslužilo prije svega kao kratkoročni ventil za javni bijes, dok su pitanja sistemske odgovornosti ostala otvorena.

U fokusu javnosti našao se i direktor GRAS-a Senad Mujagić (SDP), preduzeća koje godinama simbolizira loše upravljanje, političko kadroviranje i zapuštenu infrastrukturu. Umjesto jasnog poteza i preuzimanja političke odgovornosti, dobili smo konfuznu situaciju, njegovu navodnu ostavku, pa na kraju praktično ništa. Sistem koji godinama funkcioniše na rubu kolapsa ponovo je ostao bez stvarne političke i moralne odgovornosti.

U međuvremenu su građani, prvenstveno mladi, izašli na ulice tražeći odgovornost vlasti i sigurniji grad. Upravo u tom trenutku premijer Kantona Sarajevo Nihad Uk odlučuje podnijeti ostavku, ali uz objašnjenje koje je izazvalo dodatno zaprepaštenje javnosti. Uk je kazao da je ostavku podnio jer je "neko morao poslušati mlade". Drugim riječima, sam premijer je priznao ono što mnogi već godinama govore, da politička odgovornost u ovom sistemu ne proizlazi iz svijesti, nego tek iz pritiska javnosti.

Također, kriza je odmah napravila jaz između koalicionih partnera, prije svega SDP-a i Naše stranke jer je premijer Nihad Uk "preskočio" resornog ministra Adnana Štetu, te prvi podnio ostavku u javnom natjecanju u skupljanju političkih poena.

Igrokaz za mase

Moral kao strategija: Političko kalkuliranje Nihada Uka i utrka ko će prije podnijeti ostavku

Ukovo obrazloženje "ostavke" zapravo je razotkrilo suštinu problema. Da nije bilo protesta, premijer vjerovatno nikada ne bi ni razmatrao ostavku, što znači da odgovornost nikada ne bi došla iznutra, nego isključivo izvana.

Dakle, dok se javnost još bavi pitanjem odgovornosti za tragediju i protestima građana, vladajuća struktura pokušava promijeniti fokus.

Ko o čemu...

SDP je tako jučer sazvao konferenciju za medije na kojoj se, umjesto odgovora o nesreći u domenu resora njihovog ministra, GRAS-u ili sigurnosti saobraćaja, govorilo o zastupnici u Skupštini Kantona Sarajevo Sebiji Izetbegović i Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu (KCUS) u vrijeme kada je ona bila generalna direktorica ove zdravstvene ustanove. 

Ovaj potez, kako drugačije protumačiti, nego kao jeftini pokušaj klasične političke diverzije, preusmjeravanje pažnje javnosti sa vlastitih problema na političke protivnike i namaštavanje problema. Umjesto odgovora na pitanja kako je došlo do nesreće, ko je odgovoran za stanje javnog prijevoza i zašto sistem godinama funkcioniše bez ozbiljnih reformi, građanima je ponuđena još jedna epizoda već viđenog političkog napada.

Klub zastupnika SDP-a u Skupštini Kantona Sarajevo tako ni manje ni više zahtijeva od Ureda za borbu protiv korupcije KS, da pokrene postupak utvrđivanja "individualne odgovornosti za upravljanje KCUS-om od 2016. do 2023. godine", u periodu kada je na čelu te ustanove poziciju generalne direktorice obnašala aktuelna zastupnica u KS Sebija Izetbegović (SDA).

Dramatičnom porukom "Sebija Izetbegović mora odgovarati" grupa SDP-ovih zastupnika na najperfidniji mogući način, prvo imputira Izetbegović odgovornost za koju ne mogu utvrditi da postoji budući da farmaceut i zbor ekonomista nemaju kompetencije govoriti o upravljanju u zdravstvu osobi koja je u karijeri uspješno vodila dvije bolnice.

Nisu se zastupnici SDP-a bavili milionskim dugovanjima KCUS-a nastalim mnogo prije dolaska Izetbegović na čelo te institucije niti odgovornošću vlastitih kadrova u cijeloj toj priči, ali smo saznali da je cijela porodica Pilav (Alena Pilava, aktuelnog generalnog direktora KCUS-a, kadra SDP-a) zaposlena u toj ustanovi. A sve po zakonu.

Tako je tragedija koja je trebala otvoriti ozbiljnu raspravu o sigurnosti u gradu, u kantonu i o odgovornosti vladajuće Trojke pretvorena u još jedan pokušaj spašavanja vlastitog političkog rejtinga.

Na kraju je ostao gorak utisak da se iza cijele drame zapravo krije dobro poznati obrazac političkog ponašanja: kratkoročne reakcije, izbjegavanje sistemske odgovornosti i stalni pokušaji skretanja pažnje javnosti na druge teme.

U takvom ambijentu čak i ostavke, koje bi u ozbiljnim političkim sistemima predstavljale čin političke i moralne odgovornosti, a krivičnu će utvrđivati pravosuđe, postaju tek dio političkog scenarija i namjera Trojke, prvenstveno SDP-a da po svaku cijenu zadrži fotelje, u susret Općim izborima.