Sankcije, narodski "crna lista", su instrument američke vanjske politike. Instrument je zapravo batina sa dva kraja. Kisindžerova crnohumorna dosjetka o opasnostima (ne)prijateljstva sa Amerikom znači da se jedan kraj batine koristi za neprijatelje, a drugi za prijatelje. Amerikanci su 1998-e doveli Dodika na vlast u RS-u iako je tada imao svega dva zastupnika u Narodnoj skupštini RS-a. Dok su iz sve snage puhali u njegova jedra Madeleine Albright ga je lirski opisala kao "svježi povjetarac". Dodik im je dugo bio poslušan i izvršavao sve ono što su od njega tražili uključujući podršku brojnim reformama koje su jačale državu Bosnu i Hercegovinu. Prihvatio je članstvo BiH u EU i NATO kao glavne vanjskopolitičke ciljeve. Javno priznao genocid u Srebrenici. Dodik se vremenom počeo izvlačiti ispod američkih skuta, ne bi li se uvukao pod ruske. Od srca je prihvatio ekstremni nacionalističk program dirigovan iz Srbije, koji je kulminirao usvajanjem velikodržavnog pamfleta o "srpskom svetu", kopiji umanjenog "ruskog sveta". Napadima na ustavni poredak, osporavanjem teritorijalnog integriteta i suvereniteta Bosne i Hercegovine ozbiljno je ugrožavao Dejtonski mirovni sporazum, američko čedo i njen veliki vanjskopolitički uspjeh.
Dodikov fursat je godinama nekontrolirano jačao, a postupci i izazivačka retorika postajali su nepodnošljivi. Amerikanci su nametali sankcije i njemu i njegovim jatacima. "Cara do duvara" pritjerao je Sud BiH koji je osudio Dodika na godinu dana zatvora i zabranio mu političko djelovanje šest godina. Kaznu zatvora je otkupio. Dugotrajnim lobiranjem u Americi koje je nemilice plaćao milionima državnih para "otkupio" je i sankcije. Naravno, ponovo je "poljubio" ruke Amerikancima. Dodik odlično razumije brutalni jezik kojim dolari govore. Shvatio je da nije moguće preživjeti pod skutima Amerike i Rusije istovremeno, pa se priklonio jačem. Amerikanci su skidanje sankcija opravdali potrebom "deeskalacije", dok su ranije izrečene kolosalne optužbe za korupciju nekuda "isparile". Produžena Dodikova ruka za pregovore sa američkom administracijom Željka Cvijanović (a i ona je bila pod američkim sankcijama) izjavila je da se na Balkanu ništa ne može riješiti bez Amerike. Na ovom tragu bilo je njeno uvlakačko nominovanje američkog predsjednika Donalda Trumpa za Nobelovu nagradu za mir. Cvijanovićka je nominaciju lukavo "progurala" zahvaljujući jadnom oportunizmu druga dva člana Predsjedništva BiH. Radi se zapravo o kupovini naklonosti samoljubivog američkog predsjednika i njegove administracije, a ne o iskrenom uvjerenju da je nagradu zaslužio. Izjave koje slušamo da je BiH strateški partner Americi predstavljaju neozbiljno busanje u prsa za domaću upotrebu. Istina je da je BiH samo "poslušni" partner.
Za razliku od Dodika bivši premijer Federacije BiH Fadil Novalić (SDA) leži u zatvoru, po mišljenju mnogih nevin. Pored ružnog uplitanja u njegov sudski proces Amerikanci su ga stavili na "crnu listu" uz bizaran razlog da je napisao cirkularno pismo penzionerima. I bez tog pisma i bez Amerikanaca penzioneri dobro znaju ko im je bio bolji: Novalić ili nametnuti Nikšić.
Posebno intrigantan bio je slučaj crnolistiranja bivšeg direktora Obavještajno sigurnosne agencije (OSA) Osmana Mehmedagića Osmice. Kao penzioner, završio je na crnoj listi. Ured za kontrolu strane imovine (OFAC) ga je stavio na "crnu listu" pod optužbama za korupciju i druge nepodopštine. Mehmedagić je skoro cijeli radni vijek proveo u obavještajnom sektoru. Tokom agresije na BiH bio je tjelohranitelj predsjednika Alije Izetbegovića. Dokazani patriota bio je više puta ranjavan. Dobitnik je zlatne policijske značke Federalnog MUP-a. Oni koji znaju kako se na čelne pozicije u tom važnom sektoru sigurnosti imenuju rukovodioci znaju da je američka ambasada u Sarajevu "odobrila" njegovo imenovanje. Tokom cijelog mandata na čelu OSA-e Osman Mehmedagić je bio pouzdan i cijenjen američki partner. Objavljivana su brojna saopćenja o susretima sa visokom američkim zvaničnicima i uvijek naglašavane bliske veze i jaka partnerska saradnja agencija dvije države. Predstavnici FBI-ja uručili su plaketu generalnom direktoru OSA-e BiH radi profesionalnog angažmana agencije u slučaju "Kandić". U aprilu 2022. Mehmedagića je posjetio novoimenovani ambasador Sjedinjenih Američkih Država Michael J. Murphy i tom prilikom se zahvalio Obavještajno-sigurnosnoj agenciji BiH na saradnji sa sigurnosnim agencijama SAD-a, te joj pružio punu podršku u borbi protiv terorizma, radikalizma, organiziranog kriminala i korupcije. Nepunu godinu poslije su uslijedile sankcije. Kud je nestalo povjerenje, podrška i jako partnerstvo koje su njegovali ?! Osmica je sankcioniran. Postao je kolateralna šteta promjene politike jedne velesile.
Bivši američki ambasador Murphy prije i poslije posljednjih izbora otvoreno je favorizirao skupinu opozicionih stranaka poznatiju kao Trojka. Njeni nacionalistički partneri Dodik i Čović posprdno su je nazvali "muslimanskom reprezentacijom". Pod američkim pokroviteljstvom u vlast na državnom nivou "ugurana" je Trojka (SDP, NiP i NS), skupa sa HDZ i SNSD, pr(d)okazanim protivnicima izgradnje funkcionalne države BiH. Nametanje nove vlasti u Federaciji BiH omogućila je kaubojska suspenzija ustava od strane visokog predstavnika Schmidta i diskvalifikacija vodeće bošnjačke SDA, relativne izborne pobjednice. Dodik i Čović poslije svih ranijih opstrukcija su (p)ostali "dobri momci" koji će sa novom "muslimanskom reprezentacijom" povesti BiH u svjetlu evropsku budućnost. Nije trebalo puno vremena da ovaj "projekat" propadne. Na euroatlantskom putu je odron. O tome su kazivali ugledni američki profesori Daniel Serwer i Tanye Domi.
Ured za kontrolu strane imovine (OFAC) američkog Ministarstva finansija upravlja i provodi ekonomske i trgovinske sankcije temeljene na ciljevima vanjske politike SAD-a. Kad ustreba OFAC može donijeti sankcije preko noći kazao je njegov bivši direktor. Zaista je bilo teško povjerovati Jamesu O'Brienu (koji je bio jedan od koautora Dejtonskog sporazuma), da odluka o sankcijama Mehmedagiću nije donesena preko noći. Režim sankcija je agresivan onoliko koliko administracija procijeni. Šef Ureda za koordinaciju sankcija pri State Departmentu O'Brien dao je tada nevjerovatno sugestivnu izjavu za medije:
- Kad objavimo sankcije kao ove, reakcije koje vidimo od ljudi su: 'Napokon, znali smo to i mi'. Na građanima je da kažu, 'ne želim lidere koji rade na ovaj način.
Loše odglumljen "vox populi" samo je potcijenio inteligenciju građana. Građani znaju da je Mehmedagić bio "američki čovjek", te da se radi o mnogo puta viđenom makijavelizmu američke vanjske politike. Ako njih uopće interesira šta građani misle o selektivnoj reviziji i ukidanju sankcija Dodiku i jatacima, a ostavljanju Novalića, Mehmedagića i drugih pod sankcijama, neka ispitaju javno mnijenje.
Kada je Trojka, početkom godine, diletantski pokušala izbaciti Dodikov SNSD iz vladajuće koalicije nastala je ozbiljna kriza. Javnosti još uvijek ne zna jesu li pitali Amerikance? Političke tenzije su eskalirale. Radi Dodikovog bjesomučnog lobiranja u Americi je skovana spasonosna formula koja glasi "deeskalacija". A rukoljub se podrazumijeva. Dodik je, niko drugi, namjerno eskalirao, zatim zaradio sankcije i presudu, masno plaćao lobiranje u Americi, pa su ga na kraju deeskalirali. Zbilja, jesu li ? Uvjeravaju nas da je opet došlo vrijeme za partnerstvo sa SAD-om. Ko je dosada bio poslušni partner? Kažu da je skidanje sankcija Dodikovoj družini bio dio redovne revizije. Osim gorkog okusa u javnosti lebdi pitanje kad će redovnom revizijom biti obuhvaćeni ostali sankcionirani? Njihovi "grijesi" su majušni u odnosu na Dodikove.
Uspon Trumpa na američki tron donio je i novi pristup BiH. Amerika neće više graditi nacije. Znalci pak, kažu da je nemoguće na dejtonskim temeljima izgraditi funkcionalnu državu? Možemo li u ovakvom stanju ući u NATO i EU ? Ambasador Murphy odjezdio je u penziju, ali nas njegova ostavština zlokobno pritišće. Zato nam treba svjetlo na početku tunela da vidimo gdje smo. Dodik dlaku mijenja, ali ćud nikada. Taj razmetljivac ovako zamišlja deeskalaciju: "Ostvario je (Konaković) ono što je trebalo Republici srpskoj. Bio je dovoljno pohlepan da uđe u vlast, a mi smo zato uspjeli razvaliti osnovne poluge muslimanske vlasti u BiH koju su činili Osman Mehmedagić Osmica i Obavještajno-sigurnosna agencija BiH. Kada su muslimani shvatili da su najvažnije funkcije ostale u rukama Srba i Hrvata onda su počeli da se bune. Pokušavaju još da pričaju da smo ruski eksponenti, što im nije dalo rezultat".
Kome još nije jasno da ovakva "deeskalacija" izaziva opasnu eskalaciju.
