U istanbulskoj četvrti Ziverbey, unutar općine Kadikoy, asfalt krije priče koje se ne zaboravljaju tako jednostavno. Najpoznatija među njima nije ona o carevima ili sultanima, već o jednom buckastom, flegmatičnom mačku koji je dobio ime po onome što je najbolje i bio – Tombili, što je u turskom jeziku simpatičan naziv za bucmastog ljubimca.

Tombili je bio simbol životne filozofije. Dok bi se drugi mačići vrzmali oko nogu prolaznika moleći za hranu, on je ljude posmatrao s dozom nonšalancije, često ignorirajući njihove pokušaje da se igraju s njim. Njegov uspon do planetarne slave počeo je sasvim slučajno, jednom fotografijom. Na njoj je Tombili zabilježen u svojoj prirodnoj pozi – zavaljen na trotoaru, s jednom šapom naslonjenom na rub stepenika, izgledajući kao stari mudrac koji posmatra prolaznost svijeta. Ta slika obišla je planetu, postavši podloga za hiljade internetskih šala, fotomontaža s čašama s najrazličitijim pićima i šaljivih natpisa.

Nažalost, sudbina je htjela da ovaj krzneni filozof u augustu 2016. godine napusti svoje omiljeno mjesto na trotoaru. Nakon misteriozne bolesti koja ga je mučila mjesec dana, Tombili je uginuo, ostavivši iza sebe prazninu u srcima stanovnika Kadikoya. Njegov odlazak nije prošao tiho. Prvo su se u susjedstvu pojavili skromni leci s natpisom: "Živjet ćeš u našim srcima, maskoto naše ulice", a ubrzo se rodila ideja o nečemu trajnijem.

Snaga zajednice pokazala se na djelu kada je više od 17.000 ljudi potpisalo peticiju na platformi change.org, zahtijevajući od lokalnih vlasti da se Tombiliju podigne spomenik. Lokalni skulptor Seval Sahin prihvatio se zadatka da u bronzi ovjekovječi upravo onu pozu koja ga je proslavila.

Svečani trenutak otkrivanja statue upriličen je na Svjetski dan zaštite životinja, 4. oktobra 2016. godine. Uz prisustvo televizijskih ekipa i stotine građana koji su donosili cvijeće, hranu za mačke i palili svijeće, zamjenik gradonačelnika Basar Necipoglu zahvalio se svim ljubiteljima životinja koji su inicirali ovaj čin.

Ova priča o ljubavi prema jednom mačku zapravo je duboko ukorijenjena u tursku kulturu. Istanbul je dom stotinama hiljada napuštenih mačaka o kojima se građani brinu s nevjerovatnom posvećenošću. Stara narodna izreka kaže: "Ako ubiješ mačku, moraš sagraditi džamiju da bi ti Bog oprostio." Ta duboka empatija vuče korijene iz tradicije o poslaniku Muhammedu i njegovoj mezimici, mački po imenu Muezza.

Legenda kaže da je Poslanik, radije nego da probudi Muezzu koja je spavala na njegovoj odori, makazama odsjekao taj dio rukava i otišao na molitvu. Druga verzija pripovijeda kako je upravo Muezza spasila Poslanika od otrovne zmije. Kada ju je on u znak zahvalnosti pomilovao po leđima, mačke su, prema predanju, dobile onaj čudesni dar da se uvijek dočekaju na noge.

Još uvijek u jednoj istanbulskoj ulici bronzani Tombili i dalje sjedi u svojoj prepoznatljivoj pozi. Podsjeća prolaznike da se nekada treba samo zaustaviti, nasloniti na zid i s mirom posmatrati svijet oko sebe, baš onako kako je on to radio čitavog svog života.