Uređaji ciljanih osoba inficirani su softverom Pegasus, proizvodom izraelske kompanije NSO Group, i varijantom alata NoviSpy, što predstavlja najveći dokumentovani talas digitalnog nadzora povezanog s državnim akterima protiv civilnog sektora u Srbiji do danas.

Otkriće nije proizašlo iz parlamentarnog nadzora, sudskog naloga ili djelovanja domaćih agencija za zaštitu podataka. Umjesto toga, prvi alarm stigao je 13. augusta 2026. godine kao masovno obavještenje o prijetnji koje je kompanija Apple poslala svojim korisnicima u 110 zemalja.

Prema tehničkoj analizi, period infekcije za najmanje jedan uređaj studentskog aktiviste softverom Pegasus trajao je između decembra 2025. i januara 2026. godine. Ovaj vremenski okvir direktno prethodi lokalnim izborima održanim 29. marta u 10 općina, koji su u javnosti smatrani ključnim testom za opozicione koalicije podržane od strane studentskih pokreta.

Digitalna forenzika koju su proveli Sigurnosni lab Amnesty Internationala i Citizen Lab, laboratorij Univerziteta u Torontu, potvrdila je prisustvo "nulta-klik" (zero-click) eksploatacije softvera Pegasus, koja ne zahtijeva nikakvu interakciju korisnika da bi inficirala uređaj.

Paralelno, analiza je otkrila i korištenje špijunskog softvera sličnog alatu NoviSpy. Posebno indikativan je slučaj jednog aktiviste čiji je mobilni telefon, prema nalazima, inficiran ovim softverom nakon što je uređaj bio zaplijenjen tokom policijskog ispitivanja. Forenzički izvještaj navodi da je instalacija zlonamjernog koda izvršena upravo u periodu dok se telefon nalazio u posjedu državnih organa, što otvara direktnu liniju odgovornosti prema sigurnosnim agencijama.

Do danas, nijedna domaća institucija, uključujući Ministarstvo unutrašnjih poslova i sigurnosne agencije, nije izdala službeno saopćenje niti pokrenula javnu istragu o ovim navodima.

Veza između policijskog pritvora i instalacije softvera NoviSpy predstavlja najčvršći dokaz do sada da komercijalni alati za nadzor u Srbiji nisu instrumenti "odmetnutih aktera", već da su operativno integrisani u procedure državnih sigurnosnih organa.

Proizvođači poput NSO Group posluju pod strogim međunarodnim i izraelskim izvoznim kontrolama, a svoje proizvode, prema vlastitim javnim tvrdnjama, prodaju isključivo državnim ili suverenim entitetima za svrhe borbe protiv terorizma i teškog kriminala. Spisak meta u Srbiji, koji obuhvata studente, aktiviste za ljudska prava, opozicione zastupnike i lokalne odbornike, ukazuje na sistemsko odstupanje od te navedene svrhe.

U obrazloženju svoje prodajne politike, NSO Group navodi: "Tehnologija je dizajnirana da pomogne vladinim obavještajnim i policijskim agencijama da koriste tehnologiju za suočavanje s ozbiljnim prijetnjama kao što su terorizam, trgovina drogom i pedofilija."

Međutim, ciljanje političkih neistomišljenika uoči izbora ne potpada ni pod jednu od navedenih kategorija. Ova praksa transformiše alat za nacionalnu sigurnost u sredstvo za izbornu supresiju i gušenje civilnog društva.

Korištenje softvera Pegasus u Srbiji također postavlja pitanje efikasnosti zapadnih sankcija. Sjedinjene Američke Države su 2021. godine stavile NSO Group na svoju “crnu listu” (Entity List), ograničavajući američkim kompanijama izvoz tehnologije ovoj firmi. Uprkos tome, i činjenici da je američki investicioni fond kasnije preuzeo kontrolu nad kompanijom, njen najpoznatiji proizvod ostaje aktivan i operativan na istočnoj granici Evropske unije.

Dok su američke i evropske institucije usmjerene na regulaciju ovih alata unutar svojih granica, zemlje kandidati za članstvo u EU, poput Srbije, postaju siva zona. One služe kao poligon za testiranje i implementaciju špijunskih tehnologija koje su pod pojačanim nadzorom na Zapadu.

Kontradikcija je očigledna: dok privatni tehnološki giganti poput Applea ulažu resurse u neutralizaciju ovih prijetnji i obavještavanje korisnika, državne regulative i crne liste pokazuju se nedovoljnim da spriječe njihovu zloupotrebu u hibridnim režimima.

Potpuna ovisnost civilnog društva u Srbiji o obavještenjima strane korporacije da bi saznalo za državnu špijunažu razotkriva duboki institucionalni vakuum. U funkcionalnom demokratskom sistemu, nadzor nad sigurnosnim službama provode