Hushruzjon Salohidinov, 26, radio je kao kurir u Sankt Peterburgu, drugom najvećem gradu u Rusiji i rodnom gradu predsjednika Vladimira Putina.
Ali prošle godine, ovaj Tadžik i musliman koji praktikuje vjeru kaže da je uhapšen dok je preuzimao paket za koji je policija tvrdila da sadrži novac ukraden od starijih žena.
Salohidinov kaže da nikada nije komunicirao s navodnim kriminalcima, ali je ipak proveo devet mjeseci u pritvorskom centru Kresty-2, oko 32 km od grada, dok je sudija odbio da započne suđenje zbog "slabih dokaza" protiv njega.
Ali umjesto da ga nakon toga puste, zatvorski čuvari su mu prijetili da će ga smjestiti u ćeliju sa HIV-om zaraženim zatvorenicima koji će ga, kako su rekli, grupno silovati - osim ako se ne "dobrovoljno prijavi" da se bori u Ukrajini.
- Rekli su: 'Oh, sad ćeš obući suknju, bit ćeš silovan' - rekao je Salohidinov, koji ima kosu crnu kao gavran i neurednu punu bradu, za Al Jazeeru u centru za ratne zarobljenike na sjeveroistoku Ukrajine, gdje se sada nalazi, nakon što su ga ukrajinske snage zarobile u januaru ove godine.
Koristeći taktiku štapa i mrkve, čuvari su mu također obećali bonus za prijavu od 2 miliona rubalja (26.200 dolara), mjesečnu plaću od 200.000 rubalja (2.620 dolara) i amnestiju od svih osuda. Dakle, u jesen 2025. godine, Salohidinov se prijavio jer "nije vidio drugi izlaz".
Zvaničnici Kresty-2, tužilaštva Sankt Peterburga i ruskog Ministarstva odbrane nisu odgovorili ni na jedan od zahtjeva Al Jazeere za komentar.
Hvatanje migranata
Salohidinov je samo jedan od desetina hiljada radnih migranata iz Centralne Azije koje je Rusija prisilila da postanu vojnici u okviru nacionalne kampanje Kremlja, prema grupama za ljudska prava, medijskim izvještajima i ruskim zvaničnicima.
Hochu Jit, ukrajinska grupa koja pomaže ruskim vojnicima da se predaju, objavila je provjerene spiskove hiljada centralnoazijskih vojnika poput Salohidinova.
- Oni su doslovno poslani da budu ubijeni, niko ih ne smatra vojnicima koje treba spasiti - napisala je grupa u objavi na Telegramu iz 2025. godine. Očekivano trajanje života ovih vojnika na prvoj liniji fronta je oko četiri mjeseca.
- Gubici među njima su katastrofalni - izvijestila je grupa.
Sa svojom niskom stopom nataliteta i velikim naftnim bogatstvom, Rusija je godinama bila magnet za milione radnih migranata iz bivše sovjetske Centralne Azije, posebno Tadžikistana, Uzbekistana i Kirgistana.
Kampanja Kremlja da prisili stanovnike Centralne Azije da se bore u Ukrajini datira iz 2023. godine – godine nakon ruske invazije na Ukrajinu – kada je policija počela hapsiti sve koji nisu izgledali kao Sloveni i optuživati ih za stvarne ili izmišljene prekršaje poput nedostatka registracije, isteklih ili "lažnih" dozvola ili zamućenih pečata na dokumentima. Ponekad se migranti jednostavno autobusima prevozi direktno u regrutne kancelarije.

Hushruzjon Salohidinov u centru za ratne zarobljenike (Mansur Mirovalev/ Al Jazeera)
Al Jazeera je 2025. godine intervjuisala još jednog Tadžikistanca koji je rekao da je pritvoren s isteklom radnom dozvolom, a zatim mučen da bi se "prijavio kao volonter", dok su ga njegovi policajci bezbroj puta ksenofobično i islamofobično uvređivali.
Migranti kažu da su zlostavljani, mučeni i da im se prijeti zatvorom ili deportacijom cijelih porodica.
- Glavni način regrutiranja što većeg broja migranata je pritisak na njih prijetnjama deportacijom - rekao je za Al Jazeeru Alisher Ilkhamov, rođen u Uzbekistanu, šef londonskog think tanka Central Asia Due Diligence.
Ponekad su migranti jednostavno prevareni.
Salohidinov je rekao da je jedan vojnik u njegovom odredu bio Uzbekistanac koji "nije govorio ni riječ ruskog" i da je prevaren da se "javi kao volonter" dok je potpisivao papire u migracijskom centru.
U svojim izvještajima o "hvatanju" migranata, zvaničnici često koriste pogrdne izraze o njima, a također i kada opisuju muškarce koji su dobili ruske pasoše, ali su preskočili registraciju u regrutnim kancelarijama. Od sovjetskog doba, takva registracija je obavezna za sve muškarce, a od 2024. godine, novonaturalizirani ruski državljanin može izgubiti državljanstvo ako to ne učini.
- Uhvatili smo 80.000 takvih ruskih građana koji ne žele samo na prvu liniju, ne žele čak ni u regrutacijski ured - rekao je glavni tužilac Aleksandar Bastrikin u maju 2025. godine, misleći na navodne patriotske osjećaje migranata.
Hvalio se da je 2025. godine 20.000 stanovnika Centralne Azije s ruskim pasošima potjerano na prvu liniju. Godinu dana ranije, rekao je da je 10.000 stanovnika Centralne Azije poslano u Ukrajinu.
Takve izjave odjekuju u ruskoj javnosti koja živi s "visokim nivoom ksenofobije u fazi straha i bespomoćnosti", rekao je za Al Jazeeru Sergej Bizijukin, prognani opozicioni aktivista iz zapadnog grada Rjazanja.
- Za njih su takve Bastrikinove fraze neka vrsta sedativa.
Posmatrači kažu da ono što stanovnike Centralne Azije čini lakim metama jeste to što potiču iz policijskih država, koje politički i ekonomski zavise od Moskve.
- Dok migranti bivaju zastrašeni i prisiljeni potpisati ugovore, njihova domovina zapravo ne obraća nikakvu pažnju - rekla je za Al Jazeeru Galiya Ibragimova, regionalna stručnjakinja rođena u Uzbekistanu, a sa sjedištem u Moldaviji.
Uprkos visokim bonusima za registraciju i neumoljivoj propagandi, broj Rusa koji žele da se bore u Ukrajini opao je za najmanje jednu petinu ove godine, a Moskva će nastojati da regrutuje više Centralnih Azijata, rekla je.
Slomit ćemo prste
Nakon što je potpisao ugovor i ostavio svoju debitnu karticu s bonusom za registraciju kod roditelja, Salohidinov je poslan u zapadni grad Voronjež na tronedeljnu obuku koja ga nije mnogo pripremila za rat.
- Samo smo nastavili trčati naprijed-nazad s oružjem - rekao je.
Njihovi narednici za obuku, kaže on, rekli su regrutima da su standardni panciri, kacige, čizme i baterijske lampe lošeg kvaliteta i pozvali su ih da daju po milion rubalja (13.100 dolara) za "bolju" opremu.
Incident potvrđuje izvještaje o desetinama sličnih slučajeva u ruskim vojnim jedinicama.
Salohidinovu je naređeno da radi u kuhinji – i verbalno je vrijeđan i pretučen za najmanji prekršaj.
Od 28 ljudi u njegovoj jedinici, 21 su bili muslimani - ali njihovi oficiri ruske nacionalnosti ignorisali su njihove molbe da ne jedu svinjetinu u obrocima, ponavljajući višedecenijsku praksu ignorisanja vjerskih prehrambenih ograničenja koja datira još iz sovjetske vojske.
Komandanti su demonizirali Ukrajince, govoreći im "da ako se predamo, bit ćemo mučeni, slomljeni, osakaćeni, dobit ćemo [građevinsku] pjenu u dupe, zube će nam vaditi jedan po jedan, ruke će nam biti slomljene", kaže Salohidinov.
Početkom januara ove godine, regruti su autobusima prevezeni u ukrajinsku regiju Lugansk, koju je okupirala Rusija.
Salohidinov kaže da je bio umoran, uplašen i dezorijentisan - ukrajinski dronovi su "uvijek" bili iznad njih, a eksplozija granate u blizini oštetila mu je lijevu bubnu opnu.
Drago mi je da sam uhvaćen
Četvrtog dana službe, Salohidinovu je naređeno da pretrči ukrajinske položaje, kao dio nove ruske taktike slanja dva ili tri vojnika da se infiltriraju u poroznu liniju fronta.
Misija je bila samoubilačka jer je teren bio otvoren, prošaran nagaznim minama i tijelima poginulih ruskih vojnika, dok su Ukrajinci pucali iz mitraljeza i letjeli dronovima iznad njih.
- Trčao sam i trčao i vidio da na nas pucaju. Moj komandant i ja smo odlučili da se dobrovoljno predamo umjesto da poginemo ni za šta - rekao je.
Otkačili su okvire svojih jurišnih pušaka, podigli ruke i vikali da se predaju.
Ono što je uslijedilo bio je "miran osjećaj, prekrasan", rekao je.
- Nahranili su nas, dozvolili su nam da zapalimo, dali su nam hranu i vodu, pa čak i kolač.
Salohidinov se sada nada povratku u Tadžikistan i paniči pri pomisli da će biti dio razmjene zarobljenika – koje su se dešavale nekoliko puta godišnje – i da će se vratiti u Rusiju jer bi bio vraćen na prvu liniju fronta.
Tadžikistan i druge centralnoazijske zemlje nikada nisu podržale ruski rat u Ukrajini, ali ga nisu ni otvoreno kritikovale.
U augustu 2025. godine, glavni tužilac Tadžikistana Habibullo Vohidzoda izjavio je da nijedan državljanin Tadžikistana neće biti optužen za borbu u Ukrajini.
Dakle, ono što Salohidinovu sada treba je zahtjev za ekstradiciju.
- Čak sam sretan što sam zarobljen, jer se sada ne borim ni sa kim, ne rizikujem ništa. Čak ću se zahvaliti Ukrajini što me je zarobila - rekao je.
Tadžikistanska ambasada u Kijevu nije odgovorila na zahtjev Al Jazeere za komentar.




