Više od dvije stotine ruža bačeno je danas s litice na lokalitetu Korićanske stijene na Vlašiću, gdje je na današnji dan 1992. godine strijeljano više od 200 bošnjačkih i hrvatskih muškaraca.
Veliki broj članova porodica ubijenih, preživjeli i članovi Saveza logoraša u Bosni i Hercegovini, te predstavnici boračkih organizacija i vjerskog života odali su počast ubijenima.
Munevera Avdić, predsjednica Organizacije porodica šehida, poginulih boraca i nestalih osoba Kotor Varoš, još jednom je apelirala na odgovorne da što prije okončaju proces potrage za nestalim osobama.
- Danas je 33 godine od stradanja Prijedorčana, a prilikom DNK ekshumacije pronađeno je i pet Kotorvarošana - to je dokaz da se nad Bošnjacima i Hrvatima vršio višestruki zločin. Poruka je predstavnicima institucija, koji su uključeni u proces traženja nestalih osoba, da se ovaj proces završi što prije no, istodobno se bojim se da ćemo ovakvim tempom još dugo čekati - kazala je ona.
Seid Omerović, predsjednik Saveza logoraša u BiH, naglasio je kako je prioritet statusno, odnosno institucionalno rješavanje pitanja logoraške populacije, naglasivši kako se već 33 godine vodi borba za istinu, pravdu i donošenje zakona o zaštiti žrtava ratne torture.
- Glavna poruka je statusno reguliranje populacije koju predstavlja Savez logoraša BiH. Iza nas je 33 godine borbe za istinu i pravdu, ali još uvijek nemamo konkretan rezultat kada je riječ o zakonskom okviru koji bi prepoznao i zaštitio žrtve ratne torture - kazao je Omerović.
Osvrnuo se na, kako je rekao, populističke istupe u medijima posljednjih dana, posebno u vezi s inicijativama za postavljanje spomen-ploča, poput one za logor Manjača, čiju realizaciju Savez pokušava već deset godina.
- Sve se to događa bez adekvatnih odgovora političkih predstavnika kako pozicije, tako i opozicije. Krajnje je vrijeme da se prepozna suštinska poruka zločina koji su se dogodili - a to je potreba za statusnim i institucionalnim rješenjem za 224 logoraša bošnjačke i hrvatske nacionalnosti koji su prošli kroz Manjaču - poručio je Omerović.
Zlatka Botić na Korićanskim stijenama izgubila je nekoliko članova obitelji čiji posmrtni ostaci nikad nisu pronađeni.
- Izgubila sam brata, muža, djevera, ne znam ni koga sve nisam izgubila. Niko ne želi reći gdje su, bar da kosti nađemo. Toliko vremena je prošlo, da niko nikad neće otkriti gdje su posmrtni ostaci. Od institucija tražimo samo da ih nađemo, da ih možemo dostojno pokopati i obilježiti gdje su pobijeni, kao i odgovornost onih koji su ih ubili i koji su na slobodi i dalje - rekla je Botić.
