Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca (VKBI) nedavno je uručilo predstavnicima medijskih kuća jedanaest dosad objavljenih tomova Rječnika bosanskog jezika, kapitalnog djela akademika Dževada Jahića. Cilj ove inicijative je da rječnik postane nezaobilazan alat u svakodnevnoj novinarskoj praksi, čime bi se osigurala viša razina jezičke standardizacije i očuvala autentičnost bosanskog jezika u javnom prostoru.

Ovaj naučni projekt, koji obuhvata jezičku građu od 15. stoljeća pa sve do savremene književnosti, predstavlja ključni odgovor na osporavanja bosanskog jezika i pokušaj suzbijanja "hibridnog jezika" u medijima. Kako je istaknuto tokom uručenja, mediji imaju ogromnu odgovornost u očuvanju identiteta, a rječnik im služi kao krunski dokaz kontinuiteta i bogatstva jezika koji mora ostati u aktivnoj upotrebi.

Kapitalno djelo

O Rječniku bosanskog jezika: Projekt s kojim se "lijegalo i ustajalo" (2)

Duboko svjestan historičnosti Bosne i Hercegovine kao države, Bošnjaka kao autohtonog naroda Bosne i bosanskog jezika koji je najvjerodostojniji čuvar kulturnih vrijednosti i države i naroda, rahmetli profesor Dževad Jahić pronašao je idealan leksikografski model kojim je uspješno napravio snimak razvoja jezika jedne epohe, nastojeći tako da trajno sačuva vrijednosti koje su odraz sredine u kojoj se bosanski jezik razvijao, ali i ostavljajući budućim generacijama na ponos i diku ta znanja i spoznaje, kako nikad ne bi zaboravili one vrijednosti koje čine okosnicu kulturnog identiteta naroda kojem pripadaju.

U tri dijela objavljujemo opsežan razgovor o Rječniku bosanskog jezika, kapitalnom djelu akademika Dževada Jahića koje predstavlja ključni stub očuvanja jezičkog identiteta i kontinuiteta Bosne i Hercegovine. O važnosti ovog naučnog poduhvata, njegovoj specifičnoj metodologiji te ulozi u savremenoj jezičkoj normizaciji, naši sagovornici bit će Haris Ćatović, dugogodišnji profesorov saradnik i član Savjeta VKBI za bosanski jezik i književnost, te Senudin Jahić, sin rahmetli profesora Jahića.

O amanetu nasljednika

Senudinu Jahiću znači neopisivo mnogo to što će projekt profesora Dževada Jahića biti doveden do kraja i što je on iza sebe ostavio nasljednika u vidu Harisa Ćatovića.

- Moj rahmetli otac je svoj život posvetio svome radu i činjenica da je dr. Ćatović uz podršku VKBI-ja i Instituta za jezik nastavio rad na njegovom životnom djelu, za koje nije bilo suđeno da ga dovrši, znači da on na neki način nastavlja živjeti na ovom svijetu, između ostalog i kroz svoju intelektualnu ostavštinu, koja će, kao što ste spomenuli, biti s Božijom pomoći završena. Dr. Ćatović je dugo godina bio najvjerniji saradnik moga rahmetli oca, usvajao je njegovo znanje i iskustvo u filologiji, lingvistici i u konačnici bosnistici, te zajedno s njim i drugim kolegama predano radio na izradi više tomova Enciklopedijskog rječnika bosanskog jezika – riječi su Senudina Jahića.

Koliko god je za njega bio emocionalno težak gubitak oca, utjehu mu je pružila spremnost velikih ljudi, institucija i pojedinaca, da učine sve što je u njihovoj mogućnosti da se ovo djelo od kapitalnog značaja za bosanski jezik dovede do kraja.

- U teškim danima nakon njegove smrti, kada su generalni sekretar VKBI-ja Emir Zlatar i Haris Ćatović izrazili svoju spremnost da se pruži podrška i nastavi rad na izradi Rječnika moga oca, osjetio sam neku utjehu u saznanju da će biti nastavljeno djelo kom je on posvetio više od dvije decenije svoga života. Dr. Ćatović je od moga oca dobio naučni amanet da čuva i nastavi graditi njegovu naučnu ostavštinu. Taj amanet nasljednika naučne ostavštine i mene koji nosim amanet potomka, nas dvojicu je na poseban način vezalo u želji da zajednički očuvamo sjećanje na njega. Naravno, ogromnu zahvalnost osjećam i prema njegovim brojnim kolegama i kolegicama iz naučnog, intelektualnog i političkog života koji su, svako na svoj način, ulagali i ulažu svoje napore da ovaj projekt bude realizovan na najbolji mogući način - naveo je sin akademika Dževada Jahića za Stav.

Neizmjeran ponos, ali i odgovornost

Kako nam pojašnjava, njegova porodica i on su svoje živote proveli uz njegov rad. Počevši od njegovih mlađih dana, kada je s diktafonom obilazio sela Istočne Bosne, bilježeći govor ljudi tih krajeva, pa sve do posljednjih godina njegovog života u kojima bi svaki dan satima provodio u radnoj sobi, neumorno crpeći građu, uobličavajući i upisujući jezičko bogatstvo našeg naroda u svoje životno djelo višetomnog rječnika.

- Mi smo bili svjedoci tog bremena koje je nosio. Uvijek smo osjećali neizmjeran ponos, ali i odgovornost da mu pomognemo na njegovom putu. Za svoj rad na Rječniku on bi govorio: "Ovaj rad je poput putovanja moreplovca koji je krenuo preko okeana. Otišao je daleko od luke, a kopno se ne nazire. Ne može se vratiti i jedino što mu preostaje je da nastavi dalje u nadi da će nekad na horizontu ugledati svoj cilj." Mi smo nastojali da mu pružimo ljubav koju je i on pružao nama i želim da vjerujem da mu je ta ljubav i vjera u njega davala snage da radi, sve do samog kraja. U tom smislu je ta njegova borba bila i naša zajednička borba. Porodica je obično sebična, kad je u pitanju odnos prema svojm članovima koji su stvaraoci i želi ga samo za sebe. Mi smo nastojali da ne budemo sebični, nadam se da smo u tome uspjeli, svjesni da moj rahmetli otac, nije samo naš, već da pripada i ovoj zemlji i njenom narodu i bili smo ponosni što ga dijelimo s njim - navodi naš sagovornik.

Sva putovanja, promocije, gostujuća predavanja, manifestacije, distribucija Rječnika i ostalo u čemu su kao porodica učestvovali, zaista im, dodao je, niti u jednom jedinom trenutku nije teško padalo, već je prolazilo lahko kao na krilima, jer su bili nošeni ponosom.

- Taj ponos me nosi i sada u svim ovim aktuelnim aktivnostima u kojima nastojim pružiti podršku, koliko mogu, svim tim divnim ljudima koji sebe daju da se ostavština moga oca sačuva i njegovo djelo dovrši - izustio je Senudin Jahić riječi pune osjećaja zahvalnosti.