Budimo realni, jedan napad na postrojenja i ubistva generala i naučnika neće zaustaviti iranski nuklearni program. Možda će ga privremeno usporiti, ali znanje ostaje. Neko će ga drugi voditi i Iran, kao i do sada, negdje će ga nastaviti. Privremeno će ga to usporiti. Ali, neće to zaustaviti čitavu priču nuklearnog programa u Iranu, a možda će i iransko vodstvo navesti na zaključak da je ipak najpametnije nabaviti nuklearni arsenal – smatra analitičar i nuklearni fizičar dr. sc. Tonči Tadić.
On dodaje kako u bilo kojoj naučnoj organizaciji postoji niz bilješki kako nastaviti dalje neki program, ako odu ljudi koji se s time sada bave.
- Ako je riječ o političkoj odluci iranskog vodstva da se dokopa nuklearnog arsenala onda taj put neće biti zaustavljen sa serijom ubistava i zračnih napada - napominje dr. Tadić koji podsjeća na razloge ovih današnjih događaja.
Analitičar i nuklearni fizičar dr. sc. Tonči Tadić
Naime, Tadić podsjeća kako je 2016., zbog Trumpova insistiranja, SAD praktički uništio JCPOA – Sveobuhvatni sporazum o nadzoru iranskog nuklearnog programa koji je sklopljen 2015. između Irana s jedne strane i SAD-a, Rusije, Kine, Njemačke, Francuske i Velike Britanije s druge strane. Iranu je tim sporazumom trebao biti dopušten mirnodopski razvoj nuklearne energije uz čvrsti andzor IAEA.
Počelo je tada, dodaje Tadić, i približavanje Irana Euroatomu, Evropskoj zajednici za atomsku energiju , a sve radi čvrstog nadzora nuklearnog iranskog programa, sve u skladu sa Sporazumom o neširenju nuklearnog oružja.
Trump i SAD su iz toga istupili 2016., a 2019. Iran obznanjuje kako je prekoračio limite obogaćivanja koje je predviđao JCPOA, a 2020. su obznanili da su istupili iz svega i da će obogaćivatii uran kako hoće.
Do kojeg nivoa su došli s tim postupkom niko ne zna.
- Ne zna se tačno dokle su došli. Ali je u međuvremenu Trump izveo čitav niz prijateljskih kontakata sa Sjevernom Korejom, šaljući time poruku Iranu da su svi sporazumi koje je sklopio sa Iranom besmisleni jer sutra mogu biti poništeni nestabilni, a s druge strane da poštuje i prijateljski se odnosi sa onim zemljama koji imaju nuklearno oružje, poput Sjeverne Koreje, Rusije, Kine, itd. - napominje dr. sc. Tonči Tadić, dodajući kako je to, u neku ruku, bila poruka Iranu i drugima da nabave nuklearnu bombu ako žele da ih SAD poštuje. A u novom mandatu Trump je zaokrenuo svoj stav i ponovo počeo direktne pregovore sa Iranom.
U međuvremenu je počela iranska igra mačke i miša sa nuklearnim silama i IAEA-om.
- Iran je 2006. pustio u pogon svoj reaktor na tešku vodu u Araku kojeg su pomogli sagraditi Rusi. Iran, da je htio, s obzirom da ima proizvodnju teške vode i da taj reaktor radi s prirodnim uranom, mogao napraviti bombu. Iran je na početku rada tog postrojenja mogao odlučiti da u njemu idu na razvoj plutonija, da su htjeli. Ali, priča vodi tome da, ako se odlučite za uranski ciklus razvoja bombe, a ne plutonijski, a uran je u Araku, uransku bombu ne treba testirati. Plutonijsku treba testirati i sve zemlje koje imaju skriveni nuklearni arsenal, po svoj prilici imaju obogaćivanje urana i uranske bombe za koje se zna da ih ne treba testirati - pojašnjava dr. Tonči Tadić mogućnosti smjera iranskog nauma u razvoju svog nuklearnog programa.
No, trenutno niko ne može znati do kojeg je postotka Iran došao i u kojem obimu, za koliko bombi. Sve spekulacije zadnjih pet godina su posljedice toga da ne postoji prava kontrola, uz to da niko nikome više ništa ne vjeruje. Dr. sc. Tonči Tadić napominje kako su dva pravila koja važe za slučajeve kad neko novi nabavi nuklearno oružje. Prvi je da ta država prestaje biti predmet međunarodnog pritiska. Drugo pravilo je - kad nuklearni arsenal nabavi neka zemlja u nekoj makroregiji, onda nuklearni arsenal nabavljaju i svi ostali.
- Nabavi li Iran bombu, nakon toga bombu nabavlja Saudijska Arabija, Emirati i svi ostali koji se osjećaju ugroženi od iranskog arsenala. Za Izrael se spekulira da ima 80-ak bojevih glava, no ako Iran dobije bombu nije ništa postigao već će samo unutar par godina to napraviti Turska, Saudijska Arabija i bit će okružen sa nizom zemalja koje će isto imati nuklearni arsenal. Mislim i da zato cijelo vrijeme igraju igru mačke i miša – možda imamo, možda nemamo - pojašnjava dr. Tadić kojeg zabrinjava postoji li uopće mogućnost nekih daljnjih pregovora sa Iranom, nakon ovih napada.
- Mene više muči ko je sve znao za ovo? Ako Zelenski kaže da je Trump prije mjesec dana preusmjerio 20.000 projektila za protivzračnu odbranu svojim bazama na Bliskom istoku onda je vjerovatno SAD znao da se ovo sprema. Evakuirao je ambasadu, podigao uzbune u bazama... Dakle, kako u tim okolnostima vjerodostojno nastaviti pregovore? Trump može reći Irancima da nema utjecaja na Izrael, šta ja tu mogu, ali hoće li se tome vjerovati. Bit će zanimljiva sada ta komunikacija na nivou Izrael-SAD-Rusija-Kina - dodaje dr. Tadić.
Kakva je mogućnosti da u ovakvim napadima na nuklearna postrojenja dođe do curenja radijacije u okoliš? On smatra da je ta mogućnost mala.
- Teško se to može dogoditi. Govorimo o zemlji koja dobro zna da će biti meta izraelskog napada na takva postrojenja. Nakon izraelskog napada na irački nuklearni program i postrojenja, svako na Bliskom istoku, ko pokušava raditi vlastito obogaćivanje, to pokušava raditi tako da ima postrojenja zaštićena od napada, dobro ukopana. I sama postrojenja su zaštićena jer nije uputno da se dogodi u normalnom radu curenje radiokativnosti. Ne vjerujem da je do toga moglo doći, ali ipak još ne znamo koliko je iranskih takvih postrojenja, koje je Izrael od njih pogodio i koji je stepen njihovog oštećenja - zaključuje dr. sc. Tonči Tadić.
