Podzemni svijet Bosne i Hercegovine krije još jednu naučnu tajnu koja je sada dobila svoje ime. U međunarodnom naučnom radu, objavljenom u časopisu Amphibia-Reptilia, opisana je nova vrsta čovječje ribice – Proteus bosniensis, čije je stanište vezano za podzemne vode sjeverozapadne Bosne.

Među autorima istraživanja je i Adnan Zimić, kustos herpetolog u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine, čije je učešće još jednom pokazalo značaj domaćih stručnjaka i prirodnjačkih zbirki u međunarodnim istraživanjima.

Naziv bosniensis direktno upućuje na Bosnu, odnosno na prostor na kojem je ova vrsta potvrđena. Proteus bosniensis nastanjuje gornje tokove slivova Une i Sane, prvenstveno šire područje Grmeča. Živi u složenim kraškim podzemnim sistemima, iz kojih voda na površinu izbija kroz velike izvore poput Klokota, Krušnice, Sanice i Dabra.

Jedan od ključnih lokaliteta u istraživanju bilo je Bobijaško oko kod Lušci Palanke. Upravo odatle potječe tipski materijal nove vrste, dok je holotip – referentni primjerak na kojem se zasniva naučni opis – pohranjen u zbirci Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. To je ujedno prvi holotip vodozemca na nivou vrste pohranjen u zbirci ove institucije, što ovom otkriću daje dodatnu vrijednost za Zemaljski muzej.

Čovječija ribica mnogo raznovrsnija nego što se mislilo

Istraživanje je obuhvatilo različite populacije roda Proteus, a naučnici su kombinovali genetičke, morfološke i ekološke podatke. Rezultati su pokazali da je raznolikost čovječije ribice na Balkanu mnogo veća nego što se ranije pretpostavljalo.

Za životinju koja je gotovo potpuno prilagođena životu u mraku, to je posebno zanimljivo. Čovječija ribica ima izduženo tijelo, blijedu kožu i vanjske škrge, a tokom evolucije razvila je niz osobina koje joj omogućavaju život u podzemnim vodama.

Nova vrsta nastanjuje kraški pejzaž u kojem se površinske i podzemne vode prepliću kroz složene sisteme pukotina, kanala, pećina i izvora. Pećinski sistemi ovog područja karakteristični su i po velikim površinama tamnih bakterijskih biofilmova, dok podzemne vode podržavaju izuzetno raznolike zajednice organizama.

Zbog toga se sjeverozapadni Dinarski krš smatra jednim od važnih područja biodiverziteta.

Vrsta koju treba zaštititi

Otkriće istovremeno donosi i razlog za oprez. Poznato područje rasprostranjenosti Proteus bosniensis relativno je malo, a autori istraživanja smatraju da bi stvarna rasprostranjenost mogla biti veća od trenutno potvrđene.

Upravo zbog ograničenog područja na kojem su poznate odgovarajuće populacije i staništa, autori preliminarno preporučuju da se nova vrsta procijeni kao ugrožena (Endangered) prema kriteriju B Međunarodne unije za očuvanje prirode (IUCN).

To pokazuje koliko je osjetljiv svijet u kojem čovječija ribica živi. Podzemne vode nisu samo prolazi kroz stijene, već složeni ekosistemi koji mogu biti izuzetno osjetljivi na zagađenje i promjene u vodnom režimu.

Za Bosnu i Hercegovinu ovo istraživanje zato predstavlja mnogo više od opisa nove vrste. Ono pokazuje da se i dalje, u podzemlju naših kraških područja, nalaze vrijednosti koje nauka tek počinje upoznavati.

A činjenica da je holotip Proteus bosniensis danas pohranjen u Zemaljskom muzeju BiH, zajedno s historijskim primjercima čovječije ribice iz muzejske zbirke, podsjetnik je na još jednu važnu činjenicu – prirodnjačke zbirke nisu samo čuvari prošlosti. One mogu biti temelj za otkrića koja mijenjaju ono što znamo o prirodi danas.

Ime Proteus bosniensis sada je trajno upisano u naučnu literaturu. Iza njega stoji jedno od onih otkrića koje nas podsjeti koliko toga još ne poznajemo – čak ni u prirodi koja je cijelo vrijeme bila tik ispod naših nogu.