Svijet se kreće prema novom poretku, koji je obilježen snažnim povratkom sfera utjecaja sila, imperijalnim logikama. Ova percepcija snažno se pojavila u javnim govorima i u privatnim razgovorima na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji, održanoj ovog vikenda.

Rusija već godinama provodi imperijalističku politiku vojnim sredstvima. Kina se deklarira kao zagovornica multilateralnog svjetskog poretka, ali ga ne poštuje kada su u pitanju interesi njene sfere utjecaja. Na primjer, ignorisanjem međunarodnih presuda. Sada, kao što se vidjelo ovog vikenda u glavnom gradu Bavarske, Sjedinjene Države takođe se pridružuju logici imperijalističkih obilježja, tvrdeći da odlučuju o sudbini kontinenta čak i bez konsultacija sa svojim saveznicima.

Odluku Donalda Trumpa da otvori dijalog s Vladimirom Putinom – uz ono što se čini velikim ustupcima prije pregovora – mnogi su definisali kao München 2.0, u odnosu na politiku pomirenja koju je tadašnji britanski premijer Neville Chamberlain pokušao s Hitlerom 1938. Ali Alexander Stubb, predsjednik Finske i oštroumni promatrač međunarodne politike, rekao je ove nedjelje na plenarnoj sjednici konferencije da ne vjeruje da je to najprikladniji naziv za razvoj analize.

-Mislim da je jukstapozicija, napetost koju ovdje imamo ona između Jalte i Helsinkija -, misleći i na sporazum kojim su 1945. Roosevelt, Churchill i Staljin podijelili svijet na sfere utjecaja i na onaj koji je 1975. uzdigao koncepte suvereniteta i teritorijalnog integriteta zemalja u glavnom gradu Finske.  - Nadam se da možemo oživjeti duh Helsinkija. Vidjet ćemo što će se dogoditi. Ovo je vrlo važan trenutak - , zaključio je Stubb.

Ali pesimizam je vladao hodnicima Bayerischer Hofa, hotela u kojem se konferencija održava. Nije samo bauk Jalte bio taj koji je prijetio prije i tokom velikog bavarskog događaja. Koncept novog, zastrašujućeg imperijalizma takođe se često spominjao u raspravama stručnjaka u Münchenu. To je vidljivo ne samo u dijalogu Trumpa i Putina o Ukrajini i Evropi, već i u izjavama američkog predsjednika o Kanadi, Grenlandu i Panami, koje zvuče kao ideje nekoga ko vjeruje da ima posebna prava nad okolnom regijom, analizira dan nakon sastanka komentator El Paisa.

I Dan Smith, direktor Štokholmskog međunarodnog instituta za istraživanje mira, i Nathalie Tocci, direktorica Talijanskog instituta za međunarodne poslove, spomenuli su ovaj koncept u razgovorima održanim u nedjelju.

-Mislim da to nadilazi sfere utjecaja. Zvuči mi kao eksplicitni imperijalizam - , kaže Smith o Trumpovim izjavama.  - Svakako se krećemo prema poretku sfera utjecaja. Svijet gori od prethodnog, imperijalni svijet, u kojem se SAD, Rusija i Kina smatra imperijalnim silama - , primjećuje Tocci.  - S jedne strane je ta imperijalna vizija svijeta. Ali ako razmišljamo o ova dva dana konferencije u Münchenu, postoji još jedan uznemirujući element. U poznatom govoru JD Vancea, u kojem je potpredsjednik SAD-a neuobičajeno oštro napadao vlade i institucije Evrope, prešli smo iz situacije u kojoj je postojalo takmičenje između modela – demokratskog protiv autoritarnog – do situacije u kojoj naši demokratski saveznici pokušavaju oslabiti naše demokratije koristeći se argumentom slobode izražavanja. Drugim riječima, manipulacija instrumentom demokratije za razbijanje, podjelu, proždiranje kolonija. -

Tocci misli na nervni centar novog poretka koji se oblikuje, novu komponentu starih imperijalističkih instinkata koji ponovno izranjaju na površinu. Vanceova evropska turneja, uz učestvovanje na konferenciji o umjetnoj inteligenciji u Parizu i na konferenciji u Münchenu, eksplicitna je kampanja napada na evropske pokušaje regulisanja digitalnog prostora u kojem napreduju velike američke kompanije blisko povezane s Trumpovom administracijom, kao u slučaju Elona Muska.

Govoreći u glavnom gradu Bavarske, Vance je rekao da je Evropa suočena s nedemokratskom represijom nad govorom krajnje desnice, te rekao da je to, po njegovom mišljenju, glavna prijetnja kontinentu, više od Putinovih tenkova i projektila.

-S jedne strane, s onim što se posljednjih sedmica dogodilo s Trumpovom administracijom, u pregovorima o Ukrajini i s Vanceovim govorom, vidite iznimno duboku promjenu -, kaže Smith.  - Istovremeno, ono što imamo pred sobom razvijalo se godinama. Postoji dugotrajan proces koji je oslabio strukturu svjetskog poretka kako ga mi razumijemo, to je otvorilo vrata za promjene u transatlantskim odnosima, što ima veze s ravnotežom snaga između SAD-a, Rusije i Kine -, nastavlja Smith.

Ovo je ravnoteža u kojoj je Kina akumulirala mnogo snage i SAD želi koncentrisati svoje resurse na njeno obuzdavanje. U ovoj perspektivi, dok se činilo da je Bidenova administracija vidjela evropske saveznike kao moguću prednost za organiziranje ovog obuzdavanja, čini se da Trumpova administracija vidi Evropu kao teret koji apsorbira resurse koji tamo nisu poželjni – i kao teritoriju na kojoj se izvlače koristi. Primjeri potonjeg su agresivna kampanja za odbranu interesa američkih tehnoloških multinacionalnih kompanija ili pokušaji dobivanja povlaštenog pristupa ukrajinskim strateškim rudarskim resursima.

Oštrina Vanceovog govora — ili oštrina s kojim je Trumpov posebni izaslanik za Ukrajinu, general Keith Kellogg, odgovorio na pitanje hoće li za stolom mirovnih pregovora s Rusijom biti mjesta za Evropljane — ostavlja malo mjesta sumnji u obzir Washingtona prema zemljama Evrope.

U tom kontekstu evropski čelnici hitno traže odgovor, a to je okvir u koji pada sastanak sazvan u ponedjeljak u Parizu. Svakako su poduzeli mjere u tri godine od velike invazije, s povećanjem izdvajanja za odbranu zemalja EU-a s 200 milijardi eura na 320 milijardi, prema podacima predsjednice Evropske komisije, Ursule von der Leyen. No, javni i privatni govori čelnika i stručnjaka slažu se da je pred Evropom još dug put da se sigurno i mirno suoči s rizicima ove nove imperijalne ere, zbog svoje nedovoljne vojne i tehnološke snage i autonomije.

Na Minhenskoj konferenciji 2007. godine Putin je održao historijski govor u kojem je prvi put eksplicitno i prkosno rekao da ne prihvaća hegemoniju SAD-a. Tada je, u biti, zahtijevao da se Rusiji dodijeli sfera utjecaja. Konferencija u Münchenu 2025. pružila je mnoge elemente koji sugeriraju da je on bliže nego ikad da to postigne. EL PAIS