Zaštita ljudskih prava i sloboda putem pravosudnog sistema temelj je svake države, a izvršenje presuda čine dio sistema državne sigurnosti i očuvanja autoriteta i stabilnosti prije svega pravosudnih, a onda i drugih državnih institucija. To uključuje i povjerenje građana u njih. U tom pogledu, situacija u Bosni i Hercegovini nije nimalo sjajna, jer se suočavamo s brojnim slučajevima neprovođenja pravosnažnih presuda. Čak i onih koje je donio Ustavni sud, a koje su konačne i obavezujuće.

Naime, u BiH postoje zakoni koji su – prema odlukama Evropskog suda za ljudska prava, donesenim nakon predstavki bh. građana – diskriminatorni uključujući i Ustav Bosne i Hercegovine te Izborni zakon. Apsurd je u tome što je Evropsku konvenciju o ljudskim pravima naša zemlja ratificirala 12. jula 2002. godine, čime se obavezala da će je i poštovati, odnosno provoditi putem vlastitih zakona. 

Javnosti najpoznatiji primjeri segregacije i diskriminacije, odnosno kršenja ljudskih prava po Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima, su tzv. "dvije škole pod jednim krovom" u Stocu i Čapljini u vezi neprovođenja odluke Vrhovnog suda Federacije BiH 2017. godine, koji je odbacio drugostepenu presudu Općinskog suda u Mostaru i potvrdio prvostepenu presudu kojom su, po tužbi nevladine organizacije "Vaša prava Bosna i Hercegovina" dvije škole pod jednim krovom označene kao etnička segregacija učenika te da takva praksa mora biti ukinuta. Presuda do danas nije provedena. Dalje od Ustavnog suda nije se išlo.

No slučajevi "Sejdić i Finci", "Šlaku", "Zornić", "Pilav", "Pudarić", okončani su pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu nakon što je taj međunarodni sud proglasio dijelove Ustava BiH diskriminatornim.

Veliko vijeće ECHR poništilo presudu u slučaju "Kovačević"

Posljednji predmet iz tog tematskog korpusa je Slaven Kovačević protiv Bosne i Hercegovine. Zahtjev za odlučivanje podnesen je Evropskom sudu za ljudska prava 30. avgusta 2022. Sud je u svim tačkama apelacije utvrdio povredu prava aplikanta, ali je Pravni tim Vijeća ministara BiH uložio žalbu.

Po žalbi Vijeća ministara, zasjedalo je Veliko vijeće Suda i u javnoj raspravi 25. juna ove godine poništilo prethodnu presudu uz obrazloženje: "Sud je usvojio prigovor Vlade o neprihvatljiviosti zahtjeva jer je podnosilac zloupotrijebio pravo na podnošenje zahtjeva u smislu čl. 35. st. 3. Evropske konvencije o ljudskim pravima te da nije imao status žrtve u smislu čl. 14. Konvencije, u vezi s čl. 3. Protokola br. 12". po svim njenim tačkama. A evo šta je prethodna presuda sadržavala.

Kovačević se, prema podacima iz Odluke ECHR (skr. od European Court of Human Rights) koju je preispitivalo Veliko vijeće, "ne izjašnjava kao pripadnik niti jednog konstitutivnog naroda niti bilo koje druge etničke grupe''. Žalio se da na Općim izborima 2022, zbog kombinacija teritorijalnih i etničkih zahtjeva, nije mogao glasati za kandidate po svom izboru. "On je naveo da kandidati koji najbolje predstavljaju njegove političke stavove nisu bili 'entiteta' i/ili 'odgovarajućeg' etničkog porijekla".

Specifičnost ovog slučaja u odnosu na prethodne je da aplikant Kovačević nije koristio redovne pravne lijekove u BiH prije nego se obratio Evropskom sudu za ljudska prava, a što je bio prigovor zastupnika Vijeća minstara pred Sudom.

Dakle, nije podnio žalbu Centralnoj izbornoj komisiji, ni Sudu Bosne i Hercegovine niti apelaciju Ustavnom sudu.

Kovačević je ustvrdio da ti pravni lijekovi, uzimajući u obzir prethodne slične predmete (Zornić i ostali), ne bi bili djelotvorni te je Sud na tu činjenicu odbio prigovor zastupnika Vijeća ministara. Za razliku od prethodnih aplikanata, Kovačević se nije žalio na ograničenje prava kandidiranja na izborima, već na pravo glasa. Kovačević je naveo da, shodno tome, Bosna i Hercegovina nije istinska demokratija, već etnokratija, u kojoj je etnička pripadnost, a ne državljanstvo – ključna za osiguranje moći i resursa. Kovačević se žalio i da, kao takav, nije predstavljen u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, kao i na činjenicu da je teritorija Bosne i Hercegovine podijeljena na izborne jedinice i da se neki članovi tog doma biraju s kompenzacijskih lista te da se u taj dom ne biraju neposredno.

Evropski sud za ljudska prava zaključio je da "Trenutno uređenje daje prednost etničkoj zastupljenosti u odnosu na političke, ekonomske, socijalne, filozofske i druge faktore, što pojačava etničke podjele u zemlji i potkopava demokratski karakter izbora".

A sada se podsjetimo prethodnih slučajeva.

Presuda za presudom

Prvi je bio predmet "Sejdić i Finci" 22. decembra 2009. godine. Apelaciju su podnijeli uime romske zajednice Dervo Sejdić, a uime židovske zajednice Jakob Finci, pri čemu su naveli da je Ustav diskriminatoran u dijelu koji određuje da samo pripadnici jednog od tri konstitutivna naroda (Bošnjaci, Srbi i Hrvati) imaju pravo da se kandidiraju za člana Predsjedništva BiH. Presuda nije provedena.

Drugi slučaj je "Azra Zornić protiv države Bosne i Hercegovine", u kojem je Sud 2014. godine utvrdio da je slučaj identičan onome Sejdić-Finci. Ni ta presuda nije provedena.

Treći slučaj je "Šlaku". Presuda Evropskog suda za ljudska prava donesena je 3. maja 2016. godine. Samir Šlaku je podnio aplikaciju 2012. godine, zastupao se sam, što mu je odobrio predsjednik Suda. Šlaku se žalio da kao pripadnik albanske manjine, koji živi u Sarajevu i aktivno učestvuje u političkom životu zemlje, nema pravo da se kandidira na izborima za Dom naroda i Predsjedništvo Bosne i Hercegovine jer nije pripadnik nijednog "konstitutivnog naroda". On je 2010. godine dobio pisanu potvrdu Centralne izborne komisije da u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine pripadnici nacionalnih manjina nemaju pravo kandidature za Predsjedništvo i Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. I predmet "Šlaku" Sud je označio identičnim onom Sejdić-Finci.

Četvrti je "Pilav protiv Bosne i Hercegovine". Sud za ljudska prava je 2016. godine zaključio da Ilijas Pilav, koji se izjašnjava kao pripadnik jednog od konstitutivnih naroda, ima ustavno pravo da učestvuje na izborima za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, no morao bi napustiti svoje prebivalište u bh. entitetu Republika Srpska i preseliti se u Federaciju Bosne i Hercegovine kako bi ostvario to svoje pravo. "Sud smatra da je onemogućavanje Pilavu da učestvuje na izborima za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine zasnovano na kombinaciji etničkog porijekla i mjesta stanovanja, što ukazuje na diskriminatorno ponašanje". Odluka Suda nije provedena kao ni u prethodna tri predmeta.

Peti slučaj "Pudarić protiv Bosne i Hercegovine", podnesen je oktobra 2018. godine, a Evropski sud za ljudska prava donio je presudu novembra 2020. Svetozar Pudarić je preminuo prije nego je presuda donesena, a slučaj je nastavila njegova udovica Sanda Pudarić.

Sud je utvrdio da se aplikant izjašnjava kao Srbin, odnosno pripadnik jednog od konstitutivnih naroda u BiH te da je aktivno učestvovao u društvenom i političkom životu zemlje.

On je 25. maja 2018. godine podnio svoju kandidaturu Centralnoj izbornoj komisiji Bosne i Hercegovine (CIK) kao nezavisni kandidat na izborima te godine za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz srpskog naroda. No CIK je odbio njegovu kandidaturu, s obrazloženjem da, prema odredbama Izbornog zakona ne može biti biran kao Srbin član Predsjedništva BiH s teritorije Federacije BiH. Šestog juna 2018. Sud Bosne i Hercegovine je odbio žalbu Pudarića na Odluku CIK-a.

Pudarić je išao dalje, na Ustavni sud, koji je mjesec dana kasnije odbacio njegovu žalbu kao nedopuštenu, pri čemu je utvrdio da se "suštinski radi o situaciji koja je potpuno ista kao i u predmetu 'Pilav'". Ustavni sud BiH je smatrao, pozivajući se na prethodne tri presude Evropskog suda za ljudska prava u kojima je ECHR "nedvosmisleno zaključio da je neophodno promijeniti Ustav Bosne i Hercegovine – da nema osnove da ponovo odlučuje o istoj stvari".

Ima počinilaca, nema krivične odgovornosti

Nakon što je Pudarić zatražio odlučivanje po tom pitanju od Evropskog suda za ljudska prava, u konačnoj odluci Suda od decembra 2020. stoji: "Dakle, da bi sudovi i druga nadležna tijela u odnosu na ovo pitanje direktno primjenjivali Evropsku konvenciju, kako to apelant traži, neophodno je prethodno okončati postojeću neusklađenost Ustava Bosne i Hercegovine s Evropskom konvencijom, koju je utvrdio Evropski sud u presudama Sejdić i Finci, Zornić i Pilav. Kako je već rečeno, to je moguće uraditi isključivo u nadležnim institucijama i u propisanoj proceduri, što je i osnovni zahtjev vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, ali i načelo na kojem se zasniva i sama Evropska konvencija. U suprotnom, Ustavni sud, ali i Sud BiH i CIKBiH bi postupali izvan svojih propisanih nadležnosti, odnosno preuzeli bi ulogu ustavotvorca i zakonodavca uprkos tome što je to u isključivoj nadležnosti drugih institucija vlasti."

Konkretno, nema ulaska u Evropsku uniju ni pod razno dok zakonodavstvo koje se tiče ljudskih prava BiH ne bude usklađeno sa evropskim konvencijama. O tome su se izjasnile i druge evropske institucije.

Stav Venecijanske komisije

Venecijanska komisija je 2005. godine u izvještaju navela da su ustavne odredbe o izboru za Predsjedništvo i Dom naroda diskriminatorne i da krše Evropsku konvenciju: "Dom naroda nije odraz federativnog karaktera države, već je to dodatni mehanizam koji ide u korist interesa konstitutivnih naroda. Osnovna funkcija Doma naroda po Ustavu je da, ustvari, bude dom gdje će se koristiti veto na osnovu vitalnog interesa". Ukidanje Doma naroda omogućilo bi usvajanje zakona bez ugrožavanja legitimnih interesa bilo kog naroda, stoji u izvještaju, što bi ujedno riješilo i problem diskriminatornog sastava Doma naroda.

Evropski parlament je Rezolucijom od 13. februara 2019. godine u odnosu na Izvještaj Komisije o Bosni i Hercegovini za 2018. godinu pozvao sve strane da blagovremeno nađu kompromis, da bi novi zakonodavci trebalo da se što prije pozabave provedbama odluka Evropskog suda za ljudska prava u predmetima Sejdić-Finci i povezanim predmetima. Naglašena je potreba pokretanja ustavnih, političkih i izbornih reformi koje bi "transformirale BiH u potpuno efikasnu, inkluzivnu i funkcionalnu državu zasnovanu na vladavini prava".

Dalje, Evropska komisija, u Mišljenju o aplikaciji Bosne i Hercegovine za članstvo u Evropskoj uniji od 29. maja 2019, zauzela je stav da "Ustav sadrži odredbe zasnovane na nacionalnoj pripadnosti i prebivalištu koje nisu u skladu s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima" te da prema tim odredbama određena izborna prava rezervirana su za Bošnjake, Srbe i Hrvate koji su u Ustavu označeni konstitutivnim narodima. Zbog toga je Komisija zaključila da su potrebne dodatne reforme kojima svi građani mogu ostvarivati svoja politička prava, u skladu s presudom Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP) u predmetu Sejdić-Finci.

I s obzirom na to da se vodeći hrvatski i srpski politički akteri u BiH kunu u evropski put Bosne i Hercegovine, kojeg miniraju na svakom ćošku, na kraju važno je još jednom podvući dio iz tog dokumenta: "Evropska komisija smatra da bi se pregovori za pristupanje Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji trebali otvoriti kada zemlja postigne potreban stepen usklađenosti s kriterijima za članstvo, a posebno s političkim kriterijima iz Kopenhagena kojima se zahtijeva stabilnost institucija koje naročito garantiraju demokratiju i vladavinu prava".

Jednaka prava svim građanima

Šta o tome kaže jedan od aktera u političkom životu Bosne i Hercegovine Šefik Džaferović, koji je svojevremeno bio član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda bošnjačkog naroda, a trenutno je član Predsjedništva SDA i predsjedavajući Kluba bošnjačkog naroda u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH:

- Suština je osigurati svim građanima Bosne i Hercegovine da mogu biti kandidati za Predsjedništvo BiH i Dom naroda. Nažalost, stvari su trenutno u blokadi. Međutim, Bosna i Hercegovina će prije ili kasnije, a bolje prije, morati biti uređena u skladu s Konvencijom o ljudskim pravima.

Na pitanje o krivičnoj odgovormosti za neprovođenje sudskih presuda, kazao je da je prije nekih sedam-osam godina bilo nešto pokrenuto po tom pitanju, ali je onda sve stalo. A odgovor na pitanje je li, onda, Tužilaštvo BiH pod uticajem politike, odgovara: "Ne bih ja o tome, ali pozivam sve da rade svoj posao!"