Vlada Nizozemske odlučila je da ne uvede sankcije Miloradu Dodiku, predsjedniku bh. entiteta Republike Srpske.
- Vlada je, u skladu s prijedlogom člana Piri i drugih, zaista zagovarala EU sankcije i razmatranje drugih opcija u okviru grupe zemalja Beneluksa na sastanku Vijeća za vanjske poslove Evropske unije 14. aprila, kao što je dodatno obustavljanje finansiranja EU projekata namijenjenih Republici Srpskoj. U određenim slučajevima, kada postoji prijetnja javnom redu, moguće je preduzeti i nacionalne mjere. U ovom slučaju to se ne može dovoljno dobro opravdati. Stoga razmatranje opcija kroz EU i dalje za Vladu ostaje najbolja opcija, također i zbog efikasnosti provođenja mjera - objašnjeno je.
Zastupnički dom Parlamenta Nizozemske jednoglasno je zatražio od Vlade da razmotri mogućnosti sankcionisanja Dodika početkom prošlog mjeseca.
Prijedlog je potekao od parlamentarke Kati Piri iz parlamentarnog kluba GroenLinks-PvdA, koja je istakla da predsjednik entiteta RS-a predstavlja prijetnju po stabilnost Zapadnog Balkana.
Njemačka i Austrija su početkom prošlog mjeseca zabranile Dodiku, premijeru Vlade RS-a Radovanu Viškoviću (SNSD) i predsjedniku Narodne skupštine RS (NSRS) Nenadu Stevandiću (Ujedinjena Srpska) ulazak u ove zemlje. Sankcije na nivou Evropske unije nisu uvedene zbog protivljenja Mađarske.
Nakon sramne uloge Holandskog bataljona UNPROFOR-a u Srebrenici jula 1995. godine, možda i nije iznenađenje zbog ovakve odluke Vlade i prilično konfuznog pojašnjenja, iako su nizozemski parlamentarci (glas razuma, za razliku od vlade) jednoglasno tražili sankcije za Dodika.
Vijeće sigurnosti UN-a 16.aprila 1993. godine, Rezolucijom 819 proglasio je Srebrenicu zaštićenom zonom.
U Srebrenicu 18. aprila 1993 godine u 12 sati i 15 minuta, ulazi Kanadski bataljon UN-a i tada se činilo da je za ispaćene Srebreničane, za koje je Diego Arria, bivši predstavnik Venecuele u Ujedinjenim nacijama, utvrdio da se nad njima još 1993.godine sprovodio "usporeni genocid", rat završen jer su se našli "pod zaštitom UN-a".
Krajem januara 1994. godine, prvi dijelovi zračno-mobilnog bataljona od 1.170 vojnika iz Holandije stižu u Bosnu i Hercegovinu, na aerodrom Dubrave kod Tuzle.
Oko 570 holandskih vojnika - DutchBat, 5. februara 1994. dolazi kao zamjena za 143 kanadska vojnika koji su bili u Srebrenici od aprila 1993. godine.
U Brčkom, 10. maj 1994. održana je 40. sjednica Skupštine Republike Srpske. Mijenjaju se za govornicom Aleksa Buha, Radoslav Brđanin, Milan Martić, Biljana Plavšić, Vojislav Maksimović…
- Imamo primjere izvanrednog odnosa sa UNPROFOR- om, gdje su naši oficiri imali dovoljno strpljenja i mudrosti, pa im ti strani oficiri jedu izruke, imamo odnos UNPROFOR-a u Srebrenici, gdje im (Bošnjacima) zatrpavaju rovove, tjeraju (Bošnjake) dalje od nas, kukaju na njih: sad su tamo Holanđani - poručio je tada Karadžić.
Iz transkripta sa sjednice u Brčkom
Niko od 1.889 muškaraca, koje je UNPROFOR istjerao iz svoje baze u Potočarima juča 1995, nije preživio. Na suđenju generalu Radislavu Krstiću u Hagu, na pitanje sudije Egipćanina Fuada Riada "da li je znao šta će biti sa tim ljudima", holandski major Robert Franken je odgovorio "da je znao da će ti muškarci biti ubijeni kad izađu iz baze."
Iz Potočara, 21. jula 1995. godine, odlaze pripadnici Holandskog bataljona UN-a. Lično ih ispraća ratno zločinac general Ratko Mladić i na rastanku daje i poklon za suprugu Thoma Karremansa, komandanta Holandskog bataljona, Prije nego što su na Ljubovijskom mostu, iz Bratunca prešli u Srbiju, Mladić se još jednom zahvaljuje Holanđanima. Tada se obraća Karremansu riječima:
- Zahvaljujem se Vama i Vašim snagama na pomoći koju ste nam pružili u ovoj operaciji.
Okružni sud u Hagu 2014. godine djelimično je uvažio tužbu majki žrtava genocida u Srebrenici 1995. protiv države Holandije i njenih vojnih snaga, koji su bili dio mirovnih jedinica Ujedinjenih naroda u BiH.
Odlučeno je da je Holandski bataljon odgovoran za smrt Srebreničana koji su se u julu 1995. godine nalazili u bazi UN-a u Potočarima. Procjenjuje se da je u kampu UN-a bilo između 300 i 500 muškaraca. Majke su se žalile na prvostepenu presudu, ali je njihova žalba odbačena.
Sve do sredine 2021. godine pažljivo je skrivana tajna o ulozi tadašnjeg Holandskog bataljona o Srebrenici.
Nacionalni arhiv Holandije u junu 2021. godine objavio je prvi put, nakon 25 godina obaveznog čuvanja tajnosti, dokumente Vlade Holandije drugačijeg sadržaja od službenog stava državnog vrha o razlozima i okolnostima pada Srebrenice 1995. godine.
- Enklava Srebrenica nije se mogla odbraniti. Holandski bataljon nije imao nikakve šanse jer Srebrenica leži u dolini, a bosanski Srbi imali su enormnu borbenu nadmoć - rečeno je u službenom saopćenju Ministarstva odbrane u Den Haagu 11. jula 1995. godine navečer.
No, tri i po mjeseca kasnije, Joris Voorhoeve, holandski ministar odbrane, zapitao se na sjednici Vlade u Den Haagu jesu li pripadnici DUTCHBAT-a i UN-a mogli učiniti više u ranoj fazi kako bi spriječili pad Srebrenice.
Iz otvorenih tajnih arhiva pod šokantnim se navode dokazi da je kabinet premijera Wima Koka sigurno imao saznanja odmah nakon početka genocida 11. jula 1995. godine da je u pitanju priprema za masovne egzekucije jer su dva visoka oficira DUTCHBAT-a već sutradan, 12. jula, izašla iz Potočara s konvojem izbjeglica na područje pod kontrolom Drugog korpusa Armije RBiH i nikada se nisu vratila u svoju jedinicu već su produžili za Zagreb, a potom se letom vratili u rodnu zemlju. Iako je to bio i čin dezerterstva, Vlada iz Den Haaga skrivala je cijelu priču od javnosti.
Više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka ubile su snage bosanskih Srba u julu 1995. godine u UN-ovoj zaštićenoj zoni na istoku Bosne, a taj ratni zločin je pred Međunarodnim sudom u Hagu presuđen kao genocid, prvi na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata.
