Iz Vitinice kod Zvornika, preko agresijom obilježene Bosne i Hercegovine, pa sve do Denvera u saveznoj državi Kolorado, proteže se životni i profesionalni put Nihada Poljakovića.

Kao uspješan poduzetnik i dugogodišnji nosilac važnih funkcija u Islamskoj zajednici Bošnjaka u Sjevernoj Americi, Poljaković je bio svjedok i akter izgradnje džemata, institucija i organizovanog života dijaspore.

U intervjuu za Stav govori o svojim počecima u SAD-u, izazovima prve generacije iseljenika, razvoju biznisa, ali i o dubokom uvjerenju da bez institucija, transparentnosti i zajedništva nema trajnog opstanka identiteta daleko od domovine.

Kada ste došli u SAD i kako su izgledali Vaši počeci?

- U Sjedinjene Američke Države došao sam u periodu kada je naš narod tek izlazio iz rata i kada se Bosna i Hercegovina borila da stane na noge. To je bilo vrijeme kada su se tek formirale državne institucije, kada je društvo prolazilo kroz duboke reorganizacijske procese, a ekonomske i finansijske okolnosti bile su izuzetno teške. Mnogi od nas koji smo tada došli u Ameriku nosili smo sa sobom iskustvo rata, neizvjesnosti i gubitaka, ali i snažnu želju da počnemo ispočetka.

Moji počeci ovdje bili su skromni i zahtjevni. Radio sam poslove koji su bili dostupni. Finansijski je to bio period velikog odricanja - svaki dolar se morao pažljivo planirati, ali upravo ta kombinacija odgovornosti, discipline i zajedničke brige učinila je da se brže prilagodimo.

U isto vrijeme, mi koji smo došli iz Bosne morali smo se reorganizirati i kao zajednica. U Americi smo počinjali praktično od nule - bez institucija, bez infrastrukture, bez ustaljenih procedura. Sve smo gradili sami: od džemata, preko kulturnih udruženja, do naših prvih organizacionih struktura.

Od prvog dana trudili smo se integrisati u američko društvo, ali ne i asimilirati - sačuvati svoj identitet, vjeru i kulturu, a istovremeno biti korisni i aktivni članovi nove sredine.

Gledajući unazad, taj period je bio izazovan i  težak, ali i presudan. Postavio je temelje za sve što sam kasnije radio - i u privatnom biznisu, i u džematu, i u institucijama Islamske zajednice.

Možete li nam predstaviti svoj profesionalni put i razvoj SH Holdings-a, čiji ste vlasnik?

- Moj profesionalni put u Americi počeo je od najnižih pozicija, ali s jasnom vizijom u kom pravcu trebam ići u isto vrijeme principijelno pokazivati dosljednost poslovanja, sposobnost stalnog fokusa, donošenje teških odlukq, preuzmanje odgovornost i da je rizik dio poslovanja.

Shvatio sam vrijednost svakog dolara, svakog sata rada i svakog povjerenja koje mi je dato.

Kroz godine sam gradio iskustvo u logističkom i investicionom sektoru, što je na kraju dovelo do osnivanja SH Holdings-a.

Kompanija je rasla postepeno, projekat po projekat, uvijek s naglaskom na kvalitet, pouzdanost i dugoročne odnose.

Danas je SH Holdings stabilna firma koja zapošljava radnike, sarađuje s brojnim partnerima i doprinosi lokalnoj zajednici.

Kako ste uspostavili ravnotežu između zahtjevnog privatnog biznisa i dugogodišnjeg angažmana u Islamskoj zajednici?

- To nikada nije bilo jednostavno, ali sam uvijek smatrao da je služenje zajednici obaveza, a ne teret.

Kada čovjek ima jasne prioritete i iskren nijjet, onda se vrijeme pronađe. Porodica je bila moj najveći oslonac, a džemat mjesto gdje sam nalazio duhovnu snagu i motivaciju. Biznis donosi stabilnost, ali rad u Zajednici donosi smisao.

Kao bivši predsjednik džemata BEKCC Denver, koje biste uspjehe i izazove izdvojili kao najznačajnije tokom vašeg mandata?

- Najveći uspjeh vidim u tome što smo uspjeli izgraditi stabilan, funkcionalan i jedinstven džemat. Uspjeli smo ojačati povjerenje među ljudima, unaprijediti organizaciju i pokrenuti projekte koji su ostavili trajne rezultate.

Izazovi su uvijek postojali - od finansijskih do organizacijskih - ali najteže je bilo balansirati različite potrebe i očekivanja članova.

Ipak, zajedničkim radom sve smo prevazišli.

Predvodili ste Građevinski odbor džemata, što je veliki organizacijski i finansijski poduhvat. Kako je tekao proces planiranja i izgradnje infrastrukture džemata? Šta je, po vašem iskustvu, najteže u vođenju ovakvih projekata u dijaspori? A šta najviše inspiriše?

- Proces planiranja i izgradnje džematske infrastrukture bio je jedan od najzahtjevnijih projekata koje sam vodio.

Radili smo sistematski: od definisanja potreba, preko izrade realnog plana, do potpune transparentnosti u finansijama i procedurama. Svaka faza je bila dokumentovana i vođena s punom odgovornošću, jer smo znali da gradimo nešto što će služiti generacijama.

U dijaspori je posebno teško sprovesti bilo koji infrastrukturni projekat bez finansijske pomoći u vidu pozajmica. Većina takvih pozajmica dolazi kroz bankarske kredite koji nose kamatu, što nama kao zajednici vjernika nije dozvoljeno. Upravo zato je naš projekat bio još veći izazov - jer smo odlučili da ga realizujemo bez ijedne pozajmice, oslanjajući se isključivo na vlastite snage.

To je zahtijevalo ogromnu žrtvu, posvećenost i disciplinu naših džematlija. Ljudi su davali svoje vrijeme, znanje i sredstva, često i više nego što su mogli. A prije svega, oslanjali smo se na Allahovu pomoć.

I zato je ovaj projekat poseban - jer je izgrađen s čistim nijjetom, zajedničkim trudom i bez tereta duga.

Najteži dio u dijaspori uvijek je isto: uskladiti različite vizije, očekivanja i mogućnosti ljudi koji dolaze iz različitih životnih i profesionalnih pozadina. Pored toga, finansijska disciplina i dugoročno planiranje zahtijevaju veliku ozbiljnost, jer se sve radi isključivo sredstvima zajednice. To traži povjerenje, strpljenje i jasnu komunikaciju.

A ono što najviše inspiriše jeste upravo Zajednica. Vidjeti ljude kako daju svoje vrijeme, znanje i sredstva - bez ikakvog interesa osim da ostave trag - to je snaga koja nosi cijeli projekat. Najveća motivacija mi je bila spoznaja da gradimo instituciju koja će čuvati naš identitet, našu djecu i našu budućnost u ovoj zemlji.

Dugogodišnji ste delegat u skupštinama Medžlisa i IZBSA. Kako vidite važnost tog institucionalnog nivoa organizovanja za dijasporu?

- Bez institucija nema kontinuiteta. Medžlisi i IZBSA omogućavaju da džemati ne djeluju kao izolovana ostrva, nego kao dio jedne organizovane cjeline. To je važno za vjerodostojnost, za očuvanje identiteta, za edukaciju, za imamski kadar, za projekte koji prevazilaze lokalne okvire.

Institucije su kičma našeg organizovanja u dijaspori.

- Koji su bili najveći izazovi i prioriteti u radu komisija na nivou džemata, Medžlisa i IZBSA?

Najveći izazov je uvijek bio kako uskladiti različite perspektive i potrebe. Prioriteti su se kretali od finansijske stabilnosti, preko edukacije, do infrastrukturnih projekata.

Uvijek sam nastojao da rad komisija bude transparentan, dokumentovan i usmjeren na konkretne rezultate.

Kao član Izvršnog odbora IZBSA, kako ocjenjujete trenutni položaj i kapacitete Islamske zajednice Bošnjaka u Sjevernoj Americi?

- IZBSA je danas stabilna, prepoznatljiva i organizovana institucija.

Naravno, uvijek ima prostora za unapređenje - posebno u jačanju administrativnih kapaciteta, edukaciji kadrova i boljem povezivanju džemata. Ali ono što je najvažnije jeste da postoji jasna struktura, vizija i kontinuitet.

Na kojim strateškim područjima mislite da je najpotrebnije raditi u narednim godinama?

- Vidim četiri ključna pravca:

- jačanje omladinskih programa, rad na integraciji Bošnjaka-Amerikanaca, Amerikanaca-Bošnjaka i Amerikanaca koji imaju bošnjačko porijeklo,

- profesionalizacija administrativnih procesa i dugoročno planiranje imamskog kadra i infrastrukture,

- imati dugoročnu viziju aajednica (da članovi naših zajednica budu ugledni članovi društva i državnih institucija) i povezanost zajednica sa zakonodavnim tijelima

Ako to postavimo na zdrave temelje, osigurat ćemo stabilnost za naredne generacije.

Predsjedavali ste Skupštinom IZBSA. Koje ste reformske ili razvojne korake smatrali prioritetnima?

- Najvažnije mi je bilo osigurati transparentnost, jasne procedure i poštivanje pravila. Skupština mora biti mjesto gdje se odluke donose odgovorno, argumentovano i u interesu zajednice u cijelini.

Radio sam na tome da se unaprijedi dokumentacija, komunikacija i efikasnost rada - jer institucija je jaka onoliko koliko su jaki njeni procesi.

Kako vidite važnost demokratske, transparentne i odgovorne strukture odlučivanja unutar IZBSA?

T- o je temelj povjerenja. Kada ljudi znaju da se odluke donose otvoreno, po pravilima i bez ličnih interesa, onda institucija jača.

Demokratska struktura nije samo forma - to je način da se zaštiti zajednica i osigura kontinuitet.

Šta za vas lično predstavlja džemat kao institucija, posebno za ljude koji žive daleko od domovine?

Džemat je kuća (dom) daleko od kuće. To je mjesto gdje se čuva vjera, jezik, kultura i identitet. To je prostor gdje se ljudi međusobno pomažu, gdje djeca odrastaju u zdravom okruženju i gdje se gradi osjećaj pripadnosti.

Na koji način džemati oblikuju identitet, zajedništvo i međusobnu solidarnost naših ljudi u Sjevernoj Americi?

- Džemati su najvažniji stub našeg identiteta u Americi. Kroz mekteb, druženja, projekte i zajedničke aktivnosti, ljudi se povezuju i čuvaju ono što su donijeli iz domovine.

Džemat daje strukturu, ritam i smisao zajedničkom životu.

Kako vidite ulogu dijaspore u jačanju veza s Bosnom i Hercegovinom?

- Iako je većina nas došla u Ameriku s ciljem i nijetom da ovdje bude neko vrijeme, "zaradi malo para" pa da se onda vrati u BiH, nažalost možda smo tad imali pogrešnu percepciju šta to znači "malo para" tako da to "neko vrijeme" preraste u nekoliko decenija i tadašnja diaspora postaje druga domovina.

A onda dijaspora postaje most između dvije domovine. Mi jesmo i možemo biti glas Bosne i Hercegovine u svijetu, ali i kroz razne vrste podrške, humanitarne projekte, obrazovanje i kulturu. Naša veza s domovinom je emotivna, ali i odgovorna.

Šta smatrate najvećim potencijalom bosanskohercegovačke dijaspore u SAD-u, a šta njenim najvećim izazovom?

- Potencijal je ogroman: obrazovani ljudi, ekonomska snaga, organizovanost i ugled.

Najveći izazov je kako sve to usmjeriti u zajedničke projekte i kako zadržati mlade generacije povezane s identitetom i institucijama.

Kakvu biste poruku uputili mlađim generacijama Bošnjaka u Sjevernoj Americi?

- Budite ponosni na svoju vjeru i svoje porijeklo, ali otvoreni prema svijetu. Učite, radite, budite najbolja verzija sebe - i nikada ne zaboravite ko ste i odakle dolazite. Vaša snaga je u tome da spojite najbolje iz dvije kulture i budete most budućnosti.