Ministar saobraćaja Kantona Sarajevo Adnan Šteta mjesecima se u javnosti predstavljao kao neprikosnoveni nosilac modernizacije i "graditelj historije", ali surova pravosudna realnost lagano demontira tu brižljivo građenu PR kulu od karata.

Najnovija presuda Kantonalnog suda u Sarajevu, kojom je utvrđeno da je Ministarstvo saobraćaja nezakonito skrivalo podatke o rekonstrukciji tramvajske pruge od Marijin Dvora do Ilidže, jasan je dokaz pravnog poraza jedne institucije i porazne politike netransparentnosti koju personificira upravo ministar Šteta. Umjesto da bude servis građana koji finansiraju milionske projekte, ovo ministarstvo se, pod njegovim vodstvom, pretvorilo u svojevrsnog advokata privatnih i stranih kompanija, stavljajući njihove komercijalne interese iznad prava javnosti da zna.

Glavni propust Adnana Štete ogleda se u direktnom ignoriranju Zakona o slobodi pristupa informacijama, što je nadležni sud precizno detektirao. Ministarstvo je, naime, odbilo Transparency Internationalu dostaviti ugovor, anekse i ponude kineskih kompanija (China Shandong i China Railway No. 10), pravdajući se isključivo protivljenjem samih izvođača. Ovakav odnos prema stranim investitorima, u kojem se bez pogovora prihvata njihova želja za tajnošću, pokazuje da ministar Šteta nije proveo obavezni test javnog interesa. Sudska konstatacija da ministarstvo uopće nije preispitalo jesu li razlozi kineskih kompanija opravdani, već im je ukazalo "apsolutno povjerenje", razotkriva opasnu praksu upravljanja javnim novcem iza zatvorenih vrata, bez ikakve odgovornosti prema onima koji taj novac daju – građanima Sarajeva.

Posebno je alarmantna činjenica da je ministar Šteta odlučio štititi interese konzorcija za koji se vežu ozbiljne kontroverze. Medijski navodi o tome da je kompanija China Railway No. 10 Engineering Group imala problema sa Svjetskom bankom zbog nepravilnosti u Africi, kao i incidenti povezani s njihovim projektima, morali su biti alarm za dodatnu opreznost i potpunu transparentnost. Umjesto toga, ministar je izabrao zid šutnje, krijući detalje ponude i troškova materijala. Skrivanje predmjera radova i obračuna cijena pod izgovorom zaštite "komercijalnih interesa" od konkurencije, sud je prepoznao kao neosnovano, jer se radi o infrastrukturnom projektu od nesumnjivog značaja za zajednicu, a ne o privatnoj investiciji ministra ili njegovih kineskih partnera.

Ovakvim radom, Adnan Šteta je Kanton Sarajevo doveo u istu ravan s najgorim netransparentnim praksama u Bosni i Hercegovini, podsjećajući na slučajeve iz entiteta Republika Srpska gdje se godinama kriju finansijski modeli. Njegov propust se ogleda u administrativnom odbijanju zahtjeva za pristup informacijama te u kreiranju ambijenta u kojem je normalno da se o "historijskim projektima" zna samo ono što on objavi na društvenim mrežama, dok su stvarni troškovi, aneksi ugovora i uvjeti pod kojima radimo sa sumnjivim kompanijama strogo čuvana tajna.

Ova presuda je potvrdila da je ministar zakazao u svojoj osnovnoj dužnosti, a to je zaštita javnog dobra. Nakon što je Sud ogolio nezakonito postupanje njegovog resora, jedino što ostaje "historijsko" u radu Adnana Štete jeste nivo nepoštivanja prava javnosti da ima uvid u svaki potrošeni fening sopstvenog novca.