U jeku predizborne kampanje i suočen sa padom podrške javnosti, izraelski premijer Benjamin Netanyahu uputio je oštre prijetnje Iranu tokom nedjeljne sjednice vlade, navodeći da će Teheran primiti "udarac koji ne može ni zamisliti" ukoliko napadne Izrael. Ova izjava dolazi u vrijeme dok se Izrael priprema za parlamentarne izbore zakazane za 27. oktobar, a ankete javnog mnijenja registruju pad popularnosti Netanyahuove stranke Likud i jačanje pritiska desničarskih i ekstremno desnih partnera unutar vladajuće koalicije. Zvaničnici i analitičari u Izraelu procjenjuju da je vojna eskalacija na više frontova direktno povezana s potrebom premijera da umiri radikalnu desnicu i konsoliduje svoju političku poziciju pred izbore.

Netanyahu je ustvrdio da je Izrael "jači nego ikad", a njegovi neprijatelji "slabiji", uprkos gubicima i izazovima s kojima se Tel Aviv suočavao u ranijim razmjenama vatre. U svom obraćanju, on je naveo da su Sjedinjene Američke Države i Izrael postigli "velike uspjehe" u suzbijanju navodnih egzistencijalnih prijetnji, uključujući neutralizaciju nuklearne i balističke opasnosti, kao i nanošenje udaraca onome što naziva "iranskom osovinom". Međutim, ova retorika o uspjehu u suprotnosti je sa stanjem na terenu, gdje regionalne napetosti ne jenjavaju od kraja februara, kada su započeli američko-izraelski napadi na iranske ciljeve. Teheran je na te akcije odgovorio raketnim udarima i napadima bespilotnim letjelicama na američke i izraelske interese u regiji.

Pokušaj deeskalacije dogodio se u junu, kada su Iran i SAD, uz posredovanje Pakistana i Katara, potpisali memorandum o razumijevanju. Cilj sporazuma bio je okončanje neprijateljstava, otvaranje strateški važnog Hormuškog tjesnaca i ublažavanje ekonomskih sankcija prema Iranu. Ipak, implementacija dogovora ostaje sporna. Obje strane se međusobno optužuju za kršenje postignutih odredbi, dok vojne tenzije i diplomatski sporovi oko sankcija i slobode plovidbe i dalje opterećuju odnose. U tom kontekstu, Netanyahuova eskalacija prijetnji se tumači ne kao odgovor na neposrednu opasnost, već kao instrument za mobilizaciju desničarskog biračkog tijela u ključnom trenutku pred izbore, stavljajući unutrašnju političku kalkulaciju ispred dogovorene regionalne deeskalacije.