Dok nagrađivani film "Naza" izraelskih autora Yuvala Abrahama i Rachel Szor razotkriva mračnu ulogu umjetne inteligencije u razaranju Gaze, premijer Benjamin Netanyahu pokreće sigurnosni aparat protiv vojnika i oficira koji su progovorili pred kamerama. Za jedne to je izdaja, za druge – suočavanje s ogledalom.
Trijumf u Veneciji, panika u Tel Avivu
U tišini festivalskih dvorana u Veneciji prošlog mjeseca prolomio se aplauz. Dokumentarni film "Naza" potresno istraživačko ostvarenje u produkciji britanskog The Guardiana, osvojio je Specijalnu nagradu žirija. No, dok je u Italiji slavljen kao trijumf istraživačkog novinarstva, u Tel Avivu je odjeknuo poput sigurnosne bombe. Odgovor vrha izraelske vlasti stigao je brzo i bez kompromisa: izraelski premijer Benjamin Netanyahu naredio je sigurnosnom aparatu zemlje i glavnoj državnoj tužiteljici Gali Baharav-Miari da pokrenu hitnu istragu. Cilj je jasan – identifikovati, locirati i krivično goniti vojnike i oficire koji su odlučili prekinuti zavjet šutnje i progovoriti o metodama ratovanja u Gazi.
Jeziva matematika kolateralne štete
Za širu javnost, riječ "Naza" ne znači mnogo. Za izraelsku vojnu obavještajnu službu, to je akronim s jezivim značenjem – matematička formula koja označava broj civila čija se pogibija unaprijed predviđa i "odobrava" kao kolateralna šteta tokom pojedinačnog zračnog napada. Film se bavi najmodernijim, ali i najkontroverznijim aspektom modernog ratovanja: izraelskom upotrebom vještačke inteligencije i automatizovanih sistema nadzora za targetiranje ciljeva.
Kroz svjedočenja 24 izraelska vojnika i pripadnika obavještajnih službi, film otvara prozor u svijet u kojem algoritmi donose odluke o životu i smrti, dok se ljudska empatija povlači pred statistikom. Ta statistika na terenu izgleda poražavajuće – u brutalnoj ofanzivi koja je čitavu enklavu ostavila u ruševinama, izraelska vojska je od oktobra 2023. godine ubila više od 74.000 Palestinaca i ranila više od 175.000 drugih.
Lov na "izdajnike", oduzimanje državljanstva
U pismu upućenom ključnim figurama odbrane – načelniku Generalštaba Eyalu Zamiru, šefu Shin Beta Davidu Ziniju i tužiteljici Baharav-Miari – Netanyahu nije birao riječi. Učesnike filma optužio je za "teška krivična djela protiv sigurnosti informacija i klevetu", tvrdeći da su nanijeli direktnu štetu diplomatskim i sigurnosnim interesima zemlje. Prema pisanju lista Haaretz, premijer insistira da film plasira "lažan, obmanjujući i pristrasan narativ" s ciljem blaćenja vojske i države. Politički pritisak tu ne staje; izraelski ministar kulture Miki Zohar otišao je korak dalje, opisujući dokumentarac kao "podao", a čin vojnika kao "zdaju", te je zvanično zatražio od Ministarstva unutrašnjih poslova da razmotri oduzimanje državljanstva autorima filma.
Pravni zid unutar vojne mašinerije
Dok političari traže oštre kazne, vojni pravni sistem pokazuje dozu opreza. Načelnik Zamir je naredio Vojno-obavještajnoj službi, Pravosudnom korpusu i Ratnom zrakoplovstvu da hitno utvrde identitete anonimnih govornika iz filma i provjere jesu li u pitanju aktivni oficiri, rezervisti ili ročni vojnici. Međutim, glavni vojni tužilac Itai Offir upozorio je tokom internih rasprava da politizacija slučaja ne može zamijeniti dokaze. Offir je naglasio da neće biti pravnog osnova za krivični progon ukoliko se ne dokaže da su učesnici zaista otkrili strogo povjerljive materijale ili ugrozili operativnu sigurnost na terenu. Ipak, ostavio je otvorena vrata za rigorozne disciplinske i komandne mjere zbog kršenja vojnih naređenja o istupanju u javnosti.
Rigorozna odbrana novinarskog integriteta
S druge strane, vojska insistira da prikaz njenih procedura u ovom dokumentarcu sadrži "znatne činjenične greške", što The Guardian oštro odbacuje. Britanski list je stao iza svog projekta, naglašavajući da je proces provjere bio rigorozan. Intervjuisano je više od 100 ljudi upoznatih s izraelskim vojnim sistemima, uključujući i visoke komandante zadužene za odobravanje udara, a svako svjedočenje unakrsno je ispitano uz pomoć povjerljivih dokumenata i potvrda iz nezavisnih izvora.
Strah od haških rešetki
Ovaj unutrašnji lov na zviždače unutar Izraela događa se u trenutku kada se državni vrh suočava s neviđenim pravnim pritiskom na globalnoj sceni. Podsjećamo, Međunarodni krivični sud (MKS) je u novembru 2024. godine izdao naloge za hapšenje Netanyahua i bivšeg ministra odbrane Yoava Gallanta pod optužbama za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti u Gazi. Istovremeno, Međunarodni sud pravde (ICJ) i dalje razmatra obimnu tužbu Južne Afrike kojom se Izrael tereti za genocid.
U takvom globalnom kontekstu, svjedočenja insajdera iz izraelske vojske prikazana u filmu "Naza" nisu samo filmska priča – ona postaju potencijalni dokazni materijal. Upravo zbog toga, panika i oštra reakcija u Tel Avivu pokazuju da se država ne bori samo protiv narativa na filmskom platnu, već protiv opasnosti da se unutrašnji mehanizmi rata trajno ogole pred očima svijeta.

