Nakon što su pojedine političke stranke u Bosni i Hercegovini požurile objaviti imena svojih kandidata za članove Predsjedništva Bosne i Hercegovine još krajem prošle i početkom ove godine, aktuelna vlast sa kritikom se obraća onim strankama koje se još uvijek nisu odlučile za objavu imena kandidata, čekajući odluke stranačkih organa.

Iako razumljivo, nestrpljenje stranaka okupljenih oko kandidature SDP-ovog Denisa Bećirovića koji ima namjeru ponoviti mandat u Predsjedništvu BiH, samo govori u prilog činjenici da sve one čekaju odluku Stranke demokratske akcije (SDA) kako bi u skladu sa tom objavom mogli prilagođavati svoju predizbornu strategiju.

No, za razliku od stranaka koje ne pitaju svoje članstvo o podršci kandidatima već to rade isključivo njihovi lideri, iz SDA je ranije najavljeno da će o kandidatu za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine odlučivati organi stranke, a predsjednik SDA Bakir Izetbegović najavio je krajem marta da će kandidata predložiti baza i da će prijedlog biti objavljen u roku od mjesec dana.

- U SDA će kandidat biti onaj koga baza predloži i imat ćemo prijedlog u roku od mjesec dana - kazao je Izetbegović za FTV 25. marta.

Dakle, u specifičnoj situaciji kada čak 14 političkih stranaka, od patuljastih do nešto većih stoji iza kandidature SDP-ovog kadra koji se na funkciji nije proslavio, objava kandidature SDA za najvišu državnu poziciju trenutno je najiščekivanija vijest. Osim što naglašava prijeko potrebnu promjenu na političkoj sceni, govori u prilog činjenici da će se pred ovogodišnje Opće izbore u BiH politička scena dodatno dinamizirati, neideološkom blokovskom podjelom.

Potez stranaka koje stoje kao podrška kandidaturi Bećirovića pod nazivom "Ujedinjeni za državu Bosnu i Hercegovinu" pokušaj je da se brojčanom širinom insinuira glasačka podrška, što ni u jednom smislu nije tačno.

Stoga očekivanje da će krajem ovoga mjeseca SDA objaviti ime kandidata koji će u suštini predvoditi političku kampanju te stranke zbog specifičnosti imenovanja državne vlasti odlukom Predsjednišva BiH, predstavlja važan korak za sve političke aktere unutar države i određuje njihovo djelovanje. Stranka sa najvećim osvojenim brojem glasova ovoga puta neće biti lišena vlasti jednodnevnom suspenzijom Ustava Federacije BiH niti će visoki predstavnik interventirati, pa je stoga bojazan stranaka Trojke (Narod i pravda, Naša stranka i SDP) da će izgubiti vlast sasvim opravdana.

Hladne glave

Zašto je Izetbegovićeva izjava politički mudra za BiH i Bošnjake: Veliki ratovi i male države

Strah od gubitka pozicije člana Predsjedništva BiH je specifična. Naime, ukoliko Bećirović izgubi, imenovanje predsjedavajućeg Vijeća ministara, zajedno sa gubitkom vlasti u Federaciji BiH, značit će gubitak vlasti po vertikali za stranke Trojke, te zbog toga nervoza u njihovim redovima nije samo politička, već i egzistencijalna u smislu zadržavanja kontrole nad ključnim polugama vlasti.

Upravo zbog toga izbor za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine prerasta individualne kandidature i u suštini postaje referendum o dosadašnjoj raspodjeli moći. Za razliku od narativa koji se pokušava nametnuti kroz sintagmu "ujedinjeni", jasno je da se radi političkom interesu, a ne o ideološkoj ili programskoj koherentnosti.

Za sada, izostanak jasnog protukandidata iz SDA ostavlja prostor za privremenu stabilnost tog bloka, ali otvara pitanje njegove dugoročne održivosti u trenutku kada se politička utakmica zaoštri.

Najava ustupaka

BiH je na stolu, nije za stolom: Šta će se to narednih dana dogoditi u Banjoj Luci

SDA traži unutrašnju legitimaciju kandidata, svjesna dugogodišnjim iskustvom da svaka odluka proizvodi određeni efekat. Iako naizgled sporiji, ovakav pristup omogućava mobilizaciju biračkog tijela kroz osjećaj participacije, dok se drugi politički faktori već troše bespotrebnim provciranjem dnevnopolitičkih konflikata.

- Ja sam svojim ljudima na terenu rekao da ispitaju javno mnijenje. Da vide ko ima najveću šansu - kazao je Bakir Izetbegović, predsjednik SDA.

Treba dakle imati u vidu da izbor člana Predsjedništva BiH ima dominoefekat na formiranje vlasti na svim nivoima. Poraz kandidata kojeg podržava Trojka ne bi značio samo gubitak jedne funkcije, već bi doveo u pitanje čitavu arhitekturu vlasti uspostavljenu nakon prethodnih izbora.

U tom smislu, predstojeća odluka SDA nije samo kadrovsko pitanje, nego strateški potez koji će definisati političku dinamiku u našoj zemlji.

Time, ono što se predstavlja, pa čak i banalizuje kao utrka između kandidata, suštinski je sukob dva modela političkog djelovanja. Onaj predvođen Trojkom oslanja se na široke, ali često izrazito heterogene saveze, dok SDA insistira na stranačkoj infrastrukturi i discipliniranom biračkom tijelu. Ishod tog sukoba neće odrediti samo sastav Predsjedništva, već i pravac u kojem će se kretati država u cjelini.