Dok Peđa Kojović javno proglašava Milorada Dodika političkom prošlošću, premijer Kantona Sarajevo Nihad Uk udara kontru – tvrdeći da je upravo Dodik odgovoran što će kanton ostati bez novca iz Plana rasta.
Ako je Dodik, kako tvrde iz Trojke, politički poražen i izolovan, ostaje nejasno kako i dalje uspijeva presjeći finansijske tokove ka Sarajevu.
Uk nas uvjerava da je Kanton Sarajevo najdalje otišao u prihvatanju evropskih vrijednosti. Toliko daleko da se u kabinetu premijera već zapošljavaju supruge prijatelja – vjerovatno u skladu s nekom novom evropskom normom za nepotizam sa ljudskim licem.
Pritom se, naravno, sve to događa uz obavezno spominjanje Ureda za borbu protiv korupcije – kao što se i kod svake dobre satire o vlasti redovno pojavi i neka dekorativna institucija.
Možda Trojka i nije toliko nesretna što je Dodik zablokirao Plan rasta – s obzirom na to da je dio tih sredstava bio namijenjen efikasnijem pravosuđu.
A u Kantonu Sarajevo, znamo, efikasno pravosuđe je posljednjih godina hapsilo i privodilo zavidan broj ministara iz redova upravo tih "evropski orijentisanih". Možda je ipak bolje da pravda malo sačeka – dok se politička situacija ne stabilizuje, a i kabinet ne popuni.
Kako ulazimo u izbornu godinu, Dodik ponovo preuzima staru, dobro poznatu ulogu – univerzalnog krivca.
Dodik tvrdi da mu je za sve probleme u bh. entitetu Republika Srpska kriv visoki predstavnik Schmidt. Trojka, s druge strane, za sve blokade i neusaglašenosti optužuje Dodika.
Ironično, znali su s kim ulaze u koaliciju. Mogli su birati drugačije, kažu. Mada, sudeći po Dodikovoj izjavi da su on i Čović "izabrali muslimansku reprezentaciju", možda izbor i nije bio u njihovim rukama.
Ako je Dodik izvođač radova, a Trojka podizvođač na evropskom gradilištu, zašto se iko čudi kad glavni izvođač tjera sprdnju sa svojim saradnicima?
Na kraju krajeva, kad se krov uruši, niko ne pita ko je donosio sendviče na gradilište – nego ko je potpisao glavni projekt.
