Koliko je pripadnost određenoj stranci ustvari zaslužna za političku poziciju, rejting ali i uopće za javnu percepciju kapaciteta mnogih političkih ličnosti sklonih napoleonskim kompleksima i megalomaniji najbolje je potvrdio tužni ali poučni slučaj Šemsudina Mehmedovića Šemse.

Ispostavilo se da je Mehmedović, koji je za sebe mislio da je ozbiljna politička ptičurina, neki veliki kondor kojem je mjesto na najvišem vrhu političkih Anda, ustvari očerupani horoz kojem nikada nije izraslo vlastito političko perje kadro ponijeti njegov otežali ego. Čim je, na nagovaranje nedobronamjernih stranaca, zakoračio iz udobnog i visoko smještenog gnijezda SDA, pritom se potrudivši da ga prezrivo uneredi nošen mišlju da je postalo premalo za njegovu veličinu, te raširio svoja nejaka krila, strmoglavio se pravo u bezdan političke anonimnosti.

Nakon što nije uspio preuzeti SDA, Šemsudin Mehmedović pokazao se nesposobnim i za samostalan politički život, čega su najbolja potvrda izborni rezultati njegove stranke koja je imala velike ambicije ali katastrofalan učinak. Od osam kandidiranih općinskih načelnika Mehmedovićeve stranke, niti jedan nije uspio osvojiti poziciju.

No drugačije i nije moglo biti jer Mehmedović nije ponudio ništa što već nije postojalo na bošnjačkoj političkoj sceni, u daleko autentičnijem obliku. Političko tržište zasićeno je pojavama i ponudama poput njega i njegove stranke koje nit smrde nit mirišu, a predvođene su višedecenijskim političkim mastodontima i dinosaurusima koji obećavaju nova vremena, nove ljude i nove vrijednosti dok im se kampanja svodi na servilnost ka ambasadama i napadima na ono u čemu su sami učestvovali tolike godine.

Pritom Mehmedović, iako nije bezlična besmislena politička pojava poput kuhanog bakalara Denisa Zvizdića, ipak ne pršti od harizme i elana, pa je nejasno zašto je mislio da po svaku cijenu mora biti lider, prvo SDA a onda i vlastite stranke. Odgovor se vjerovatno krije u računici da je dovoljno uzeti tek toliko glasova da se u ovakvom političkom sistemu može biti onaj presudni jezičak na vagi te putem toga trgovati za razne pozicije i beneficije, kako je to već pošlo za rukom novonastaloj političkoj dinastiji Isak.

Čini se da ni od toga neće biti ništa, jer su Mehmedovića glasači izignorirali čak i u Tešnju o kojem je dugo stvarana percepcija kao nekakve Mehmedovićeve izborne baze. Kada vaše pozive da se za vama ide Naprijed! počnu ignorirati čak i oni vama najbliži, oni koji vas ustvari najbolje poznaju, možda je vrijeme da razmislite o pravcu kojim ste izabrali poći ili o činjenici da možda niste osoba koju drugi žele slijediti. Hoće li Mehmedović poslušati prijateljski savjet koji su građani uputili na ovim lokalnim izborima?