Ustavni sud Bosne i Hercegovine je privremenom mjerom stavio van snage neustavne zakone kojim je Dodikov režim zabranio djelovanje SIPA-e, Tužilaštva BiH i VSTV-a na području entiteta RS.
Slijedom pravne logike, ti zakoni više ne postoje. Državni zakoni koji se tiču rada SIPA-e, Tužilaštva BiH i VSTV-a, dakle, važe na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.
Važe li zaista? Na papiru da, u praksi ne. Ustavni sud BiH je odluku donio 7. marta, ali od tada SIPA-a i Tužilaštvo BiH gotovo da i ne djeluju na području entiteta RS. To je faktičko stanje.
Milorad Dodik, Nenad Stevandić i Radovan Višković dobili su poziv Tužilaštva BiH, ali se na saslušanje nisu željeli odazvati. Za njima je raspisana potjernica i sve policijske agencije imaju obavezu da ih uhapse. Naredba za privođenje trojca iz RS-a, dakle, važi za teritoriju cijele BiH.
Važi li zaista? Na papiru da, u praksi ne. Tužilaštvo jeste izdalo naredbu, ali nju ne provode ni SIPA, ni Sudska policija BiH. Posebno je ne provodi MUP RS-a, koji umjesto privođenja, pojačanim snagama i sa dugim cijevima štiti Milorada Dodika.
Sigurnosni rizik
Trenutno stanje je takvo da se na pola teritorije BiH državni zakoni ne primjenjuju. Niti ih neko pokušava primjeniti. Tužilaštvo BiH ne provodi istrage u entitetu RS. SIPA je također "zamrznula" svoje djelovanje na ovom području.
Za privođenje Dodika, Stevandića i Viškovića izdat je nalog za privođenje, ali ih niko ne privodi. Sigurnosni rizik je zvanično objašnjenje.
Ako prihvatimo takvo obrazloženje, onda je logično postaviti pitanje: a do kada će trajati sigurnosni rizik?
Tu je i sljedeće pitanje: a do kada SIPA neće provoditi nikakve akcije na području entiteta RS?
Na ova pitanja niko za sada ne daje odgovore. Javnost se polako navikava na faktičko stanje na terenu. Koliko ono može potrajati? Mjesec, dva, tri, šest, godinu...?
Tužilaštvo BiH i policijske agencije javnosti ne nude nikakve odgovore. Od njih "nit pisma nit razglednice". Šute.
Umjesto njih govori uglavnom Elemedin Konaković. Ponaša se kao portparol i Tužilaštva i SIPA-e. Objašnjava sigurnosne rizike, izmišlja priča o 8.000 naoružanih pripadnika MUP-a RS-a, priča o sužavanju prostora bjeguncima i usput se obračunava s opozicijom i svakim ko ga uhvati u laži ili postavi smisleno pitanje o nebulozama koje svakodnevno plasira.
Anesteziranje javnosti
Konaković je na sebe preuzeo ulogu da "anestezira" bh. javanost ubjeđujući je kako je sve manje-više uredu i da "jenjava Dodikov napad na ustavni poredak". Kao da je riječ o prolaznoj glavobolji, a ne o dugo i brižljivo pripremanom napadu na državu. Poznat po tome što ga činjenice nimalo ne obavezuju, u javnost je mrtav-hladan plasirao i laž da je "SIPA upravo izvela akciju u Banjoj Luci", iako je svakom ko zna čitati bilo jasno da je banjalučki regionalni ured SIPA-a izveo akciju u Bihaću i Velikoj Kladuši. Dakle, u USK, a ne u RS-u. Kada bude uhvaćen u laži, Konaković primijeni svoju staru taktiku – izmisli novu.
Šef SDP-a Nermin Nikšić uglavnom šuti i poziva na "očuvanje stabilnosti", kojoj, po njemu, mogu ugroziti "usijane glave u Federaciji", a nikako ljudi s kojima se on družio u nekom od banjalučkih kafića.
Konakovićev narativ prati i dio Naše stranke, pa će nam Predrag Kojović danima objašnjavati da je Darko Ćulum pokazao da je riječ "o vrhunskom profesionalcu". Ćulum je, u međuvremenu, nakon što je obustavio rad SIPA-e u entitetu RS podnio ostavku i želi se, po Dodikovim uputama, vratiti u RS. Ostavka mu nije prihvaćena, pa trenutno imamo direktora SIPA-e koji to ne želi biti. Kojović, pogađate, šuti, a ni mediji se ne trude da ga ponovo priupitaju o njegovim besmislenim izjavama. Kao što ne pitaju ni Ramu Isaka zašto, zaboga, on ne hapsi Dodika i je li prošao 8. mart u SIPA-i?
Ko ima snagu
Narativ prate i mediji bliski Trojki. Primijetit ćete kako su slavodobitno objavljivali naslove da MUP RS-a ipak nije istjerao SIPA-u iz njenih prostorija. Kao da je to ogroman uspjeh. Na društvenim mrežama je primijetno povećanje broja Trojkinih botova, kojima, ako je suditi po komentarima koje pišu, direktno upravlja Konaković. Iste teze, iste ublehe, isti cilj – navikavanje na trenutno stanje i hvalospjevi za Trojku koja je "izbacila Dodika iz vlasti", koja "samo što nije uhapsila Dodika"...
A šta ako Dodik ne bude uhapšen? Za mjesec, za dva, za tri... Za godinu. Šta ako potraje stanje u kojem državne institucije ne djeluju na području RS-a? Šta ako pritisak međunarodnih faktora ostane samo na izjavama, kao i mnogo puta do sada? Idemo li ka zamrznutom konfliktu i navikavanju na stanje u kojem u pola države ne važe državni zakoni?
Milorad Dodik je posljednjih sedmica izgovorio gomilu gluposti i laži. Izgovorio je i jednu istinu, koja je prošla prilično neopaženo.
- Pobijedit će onaj ko bude imao snage da provodi zakone - kazao je Dodik prije sedam-osam dana.
U pravu je.
Teško je priznati, ali država i njene institucije za sada nisu pokazale da imaju tu snagu. Ubjeđuju nas da hoće. Čekamo.
