Osvanu konačno i petak, ali ne onaj koji se čeka kao kraj radne sedmice, istina ne svima. Dvanaest godina smo ga čekali i dočekali. I Bosanci i Hercegovci su baš danas bezgranično ponosni, u inat svima.
- Samo čekam 12. juni, 21 sat po ovom vremenu, da zasvira naša himna na Svjetskom prvenstvu. To je moj životni san – rekao je kroz suze selektor fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine Sergej Barbarez dan nakon što su Zmajevi u Zenici eliminisali Italiju i vizirali kartu za Svjetsko prvenstvo u SAD-u, KanadI i Meksiku.
Ništa, ali baš ništa na svijetu nema toliku važnost za afirmaciju i globalnu vidljivost za bilo koju državu, a pogotovo za našu, kao što je Mundijal. Zahvaljujući Barbi i njegovim i našim junacima dio smo najveće sportske priče na planeti.
Za državu koja je trebala nestati još tamo devedestih godina, i na čemu se ne staje ni danas, učešće na Mundijalu je prst u oko i jednima, i drugima, i svima ostalima koji priželjkuju da je "Bosna mirna" - kada je nema.
Ova generacija Zmajeva napravila je svojevrsnu revoluciju, ne samo kada je u pitanju fudbal. Razbila je prokletstvo famoznog baraža, i što je još važnije, u ona dva meča protiv Velsa i Italije nije se predavala iako je oba puta morala sustizati zaostatak.
Puni samopouzdanja i neophodne sportske drskosti, za šta treba posebna mentalna snaga, do izjednačenja smo stizali u finišu meča. Nije se klonulo nijednog trenutka, išli su smjelo naprijed i na kraju su postali globalna sportska priča 1. aprila. A nije bila šala.
Zato, s debelim pokrićem, a ne na krilima poslovično pretjerane balkanske euforije, imamo razloga da vjerujemo će nas učiniti ponosnim i "preko bare". Poraz se neće se desiti zato što te rival nadigra, nego što se predaš. A to je zabranjena riječ među Zmajevima.
Ostanu li vjerni sebi i ne izgube ono što ih krasi i daje im prednost u odnosu na kvalitetom i jače selekcije, mogli bi nam Zmajevi pokloniti sjevernoameričku bajku.
Naši protivnici u grupi ne dolaze iz najvišeg svjetskog fudbalskog razreda. Švicarska je redovan učesnik svjetskih i evropskih prvenstava, ali nisu fudbalska velesila. Večerašnji protivnik Kanada je jedan od domaćina, čvrsta i disciplinovana ekipa, i ne više od toga. Sva tri meča, logično, igrat će na svom terenu i to bi im trebala biti prednost, ali...
"Mana" im je što je njihova javnost još u stanju šoka što u finalu NHL-a nema kanadske ekipe. Ipak im je hokej na ledu nacionalni sport. I sigurno će ih Bosanci i Hercegovci koji se večeras na nađu stadionu u Torontu nadglasati, stvoriti atmosferu kao da se igra na Bilinom polju ili Koševu.
I, na kraju, Katar. Nikoga na SP-u se ne smije potcijeniti, ali je selekcija ove zaljevske države u najboljem slučaju drugi ili čak treći rang azijskog fudbala. Sve će, na kraju, ipak, ovisiti o Zmajevima. Gladijatorski nastupi protiv Velsa i Italije garancija su nam da Zmajevi svoj štit neće ispustiti.




