U obraćanju nakon sjednice Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković prvi put je javno kritikovao visokog predstavnika Christiana Schmidta, nastavljajući tako sa praksom vlastite političke nedosljednosti i pokušaja preusmjeravanja odgovornosti za blokade u državnim institucijama.

- Sve me više nervira i taj Schmidt koji kaže 'nisam mogao objasniti'. Šta nije mogao objasniti? Da postoji SNSD u vlasništvu Ruske Federacije koji blokira interese BiH?- upitao je Konaković.

Time on zapravo pokušava retoričkim manevrom skrenuti pažnju sa činjenice da aktuelna vladajuća koalicija koju čine stranke Trojke zajedno sa HDZ-om i SNSD-om još uvijek nije dala zakonodavnu podršku evropskom putu Bosne i Hercegovine u državnom Parlamentu, a specifično sa činjenice da je Trojka građane ove zemlje ubjeđivala kako nas je svojim djelovanjam, skoro uvela u Evropsku uniju.

Estradni obračun

Konaković u "ratu" s Karleušom i medijima: Politički očaj šefa stranke koja propada

Konaković kao i uvijek koristi sve dostupne kanale i prilike da nadugo i naširoko objašnjava kako on, njegova stranka ili Trojka ni na koji način nisu i ne mogu biti odgovorni za situaciju u kojoj se BiH trenutno nalazi, a to je poptuno blokiranje rada institucija osim u onim slučajevima kada pojedine odluke odgovaraju HDZ-u i SNSD-u. Jer, Trojka je vlast kad se treba kititi perjem odluka koje su načelno pozitivne, ali sama sebe predstavlja opozicijom u svim drugim momentima, kao da nije upravo ona sama birala svoje partnere na svim nivoima.

Kao da nisu upravo zahvaljujući Schmidtovoj suspenziji Ustava Federacije BiH i postali vlasti. Time Konaković zapravo demonstrira da je krajnje nezahvalan svima onima koji su mu omogućili da postane državni ministar bez realno ikakve kompetencije za takvo šta.

Licemjerno žao mi je

Politički narcizam britke sablje: NiP tone kao Titanik - prehrabri u zemlji Facebooka

Eto, Konaković i ostala raja koja se oslovljava imenima u javnom protoru i institucionalnim okvirima sa "Dino", "Neka" i slično, su progresivne evropske strane, ali su morali, baš morali da odaberu za svoje partnere upravo te proruske destruktivne snage koje su "Putinov utjecaj u srcu Evrope".

Kao neko ko je prije samo devet dana tvrdio da "pozitivno cijeni rad visokog predstavnika", iako nije zadovoljan svim njegovim odlukama, no "to je čovjek koji je više puta zaštitio ustavni sistem Bosne i Hercegovine".

- Uloga kada loši političari blokiraju, on je tu da deblokira...šokantno mi je da se protiv njega vodi kampanja iz Sarajeva, iz stranaka koje su zarad mrve vlasti spremne urušavati OHR - kazao je Konaković.

Na izjavu Konakovića da ga visoki predstavnik "sve više nervira", reagirala je i članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović tvrdeći kako su Konakovića godinama tetošili predstavnici međunarodne zajednice. U situaciji kada visokoprofilirani, visokopozicionirani politički kadrovi koji su u posljednje vrijeme napustili Konakovićevu Narod i pravdu, njegove vjerovatno ishitrene i nepromišljene izjave predstavljaju samo rekaciju na gubitak tla pod nogama političkog pojekta koji ide svome kraju.

Znakovi urušavanja

Ademović gurnuo NiP u ambis: Kum Kemo ozvaničio kraj Dinine političke karijere?

Konakovićeva promjena stava prema Schmidtu nije izolovan incident, nego simptom šire strategije prilagođavanja trenutnim političkim potrebama. Schmidt je u samo nekoliko dana od nekoga ko štiti ustavni poredak došao do osobe koja postaje meta kritike. Takvi nagli zaokreti u narativu Konakovića definitivno ukazuju na pokušaj amortizacije političkog pritiska, jer znamo iz iskustva da se u njegovom slučaju ne rado o principijelnoj promjeni stava.

Konstantnim optuživanjem SNSD-a da su "ruski instrument", državni ministar zapravo pokušava objasniti institucionalnu blokadu, ali upravo tu se pojavljuje kontradikcija jer je ta ista politička stranka dio vlasti koju Konaković i Narod i pravda (NiP) aktivno održavaju.

Tako je Konakovićevo ponašanje zapravo samo ekspozitura šireg djelovanja Trojke koja na neki način pokušava održati dvostruku poziciju modelom "selektivne odgovornosti" koji je dugoročno teško održiv, a što će građani, odnosno glasačko tijelo vrlo brzo prepoznati.

Nagla promjena retorike prema Schmidtu, uz istovremeno insistiranje na vlastitoj neodgovornosti za politički zastoj, dodatno produbljuje sumnje u stabilnost i kredibilitet političkog projekta koji predvodi Konaković, posebno u kontekstu sve vidljivijih unutrašnjih osipanja i gubitka političke podrške.