Sredinom aprila Clint Eastwood se pojavio uz etologinju Jane Goodall na događaju održanom u Carmelu, kalifornijskom gradiću u kojem je glumac živio veći dio svog života i gdje je postao gradonačelnik 1980-ih. Njegov izgledcbio je tema razgovora na društvenim mrežama brojnih korisnika koji su zaprepašteni shvatili da je Clint Eastwood osoba od krvi i mesa i da i on stari.

Legendarni glumac i reditelj danas puni 94 godine, no iako ga se više ne viđa često na javnim događanjima, nastavlja raditi ispred i iza kamera. Upravo je završio snimanje onoga za šta se priča da je njegov posljednji film, Juror No. 2, bez datuma izlaska. Glumac, reditelj, producent, kompozitor... nakon 70 godina posvećenog profesiji, s dva Oscara za najbolju režiju i više od 80 naslova iza sebe, malo ko se može mjeriti s karijerom nekoga ko se smatra jednom od posljednjih živućih legendi Hollywooda.

Clint Eastwood je rođen u drugom svijetu. Mjesto gdje nije bilo televizije i gdje postati filmska zvijezda nije bio ni san koji se ponavlja jer je industrija zabave tek počela. Njegova majka Ruth Eastwood rodila je 31. maja 1930. u San Franciscu bebu teška više od pet kilograma po imenu Clint Eastwood, baš kako se zvao i njegov otac. Četiri godine kasnije stigla je njegova jedina sestra Jeanne. Svijet je još uvijek dolazio k sebi nakon utjecaja ekonomskog debakla koji se dogodio nekoliko mjeseci ranije, a tokom ranog djetinjstva Eastwood je puno vremena provodio putujući sa svojom porodicom, mijenjajući lokacije kako je njegov otac preuzimao nove poslove.

Taj život na cesti odrazit će se u mnogim njegovim filmovima. Vrlo visok za svoje godine, glumac se definirao kao sramežljivo dijete koje je bilo fascinirano kada je muzika ušla u njegov život. Pogotovo jazz. U intervjuu za Inside the Actors Studio, objasnio je da je naučio svirati klavir "na sluh", vještinu s kojom je kao tinejdžer mogao zarađivati ​​za život svirajući u barovima u području Oaklanda, gdje se porodica nastanila. Škola ga nikada nije previše zanimala i nakon srednje škole odlučio je okušati sreću u Los Angelesu.

Prvu ulogu dobio je 1954., dakle prije 70 godina. Međutim, nakon sezone rada za Universal s malim ulogama, studio ga je otpustio.

Tu je mogao završiti Eastwoodov filmski put, tada ne bismo osjetili bijes Unforgivena ili plakali uz The Bridges of Madison ili žalili Maggie Fitzgerald u Million Dollar Baby. Srećom, dobio je ponudu za televizijsku seriju u vrijeme kada se život američke srednje klase vrtio oko ovog uređaja. Od 1958. do 1965. glumio je u seriji Cuero Crude. Eastwoodu taj posao nije predstavljao veliki izazov, ali mu je dao novu priliku na filmu. I ovoga puta nije ju protraćio.

Talijanski redatelj Sergio Leone računao je na njega da glumi u A Fistful of Dollars (1964.), špageti vesternu snimljenom u Španiji i gdje je Eastwood izgradio svoj imidž zamišljenog, ozbiljnog i usamljenog čovjeka. Film je doživio svjetski uspjeh, a taj bezimeni čovjek odjeven u pončo, šešir i vječnu cigaretu vratio se u još dva filma: Smrt je imala cijenu (1965.) i Dobar, loš i zao (1966.).

Od početka glumačke karijere Eastwooda je privlačila režija. Na setu je pažljivo pratio pokrete reditelja da bi jednog dana napravio skok iza kamere. Prethodni korak bilo je stvaranje vlastite produkcijske kuće nazvane The Malpaso Company. Godine 1971. debitovao je kao reditelj trilerom Escalofrío en la noche, a u međuvremenu je nastavio svoju glumačku karijeru, stječući popularnost iz godine u godinu.

Tokom tog vremena radio je s rediteljem Donom Siegelom na Prljavom Harryju, prvom od pet filmova u kojima glumi detektiva Harry Callahana, nasilnog policajca uvjerenog da ciljevi opravdavaju sredstva. Taj je film objavljen 1971. (posljednji film u sagi nastao je 1988.) u turbulentnom političkom kontekstu s Richardom Nixonom kao predsjednikom polarizirane zemlje. Film nije bio izuzet od kritika i čak je označen kao “fašistički”.

Politiziran ili ne, s komercijalne tačke gledišta to je bio veliki uspjeh, toliki da je revolver koji je nosio, Smith&Wesson model 29, višestruko povećao prodaju tih godina. Saga o Prljavom Harryju omogućila mu je da otrese prašinu Divljeg zapada i postane novi miljenik akcijskih filmova. Nadalje, povezao ga je u kolektivnoj imaginaciji s tom slikom čovjeka oslobođenog sentimentalnosti, garanta reda i branitelja vlasti prije svega.

Ponosni i uvjereni republikanac, uvijek je izražavao svoje političke stavove kad god je i gdje god je htio. Također na gala dodjeli Oscara. U izdanju iz 1973. na pozornicu je došao nakon što je indijska aktivistica Sacheen Littlefeather odbila, u ime Marlona Branda, Oscara za najboljeg glavnog glumca za Kuma. Taj gest kojim je osudio hollywoodsko diskriminatorsko postupanje prema Indijancima Eastwood je ismijao: “Ne znam bih li trebao uručiti ovu nagradu u ime svih kauboja koji su snimljeni u svim vesternima Johna Forda kroz stoljeća”, rekao je sarkastičnim tonom čime je izbio u prvi plan.

Kao jedan od velikih redatelja svog vremena, nikada nije želio znati ništa o industriji osim glumljenja i snimanja filmova. Iz privilegiranog položaja koji ima, prije nekoliko desetljeća odabrao je miran život u Carmelu, gradiću smještenom u kalifornijskom okrugu Monterrey. Ljubomoran na svoj privatni život, pronašao je u svojoj vili s pogledom na more, okružen životinjama i prirodom, idealno porodično utočište za život s nekima od svoje osmero djece.

Idilični gradić imao je i ima veliku važnost u životu glumca, koji je tamo bio gradonačelnik između 1986. i 1988. “Nisam baš društvena osoba”, priznao je BBC-ju u reportaži snimljenoj tamo prije nekoliko godina. “Filmove gledam u kinu u blizini, gledam ih s ljudima koji nisu dio industrije i tako vidim kako reagiraju, tako bolje razumijem stvarnost koja me okružuje”, rekao je.

Tokom godina spajao je glumu s režijom, ponekad i vremenski poklapajućim poslovima. Konačno priznanje njegovom rediteljskom radu došlo je u obliku Oscara 1993. godine. Film Unforgiven, promišljeni vestern u kojem glumi s Morganom Freemanom, prikupio je devet nominacija i osvojio četiri glavne nagrade, uključujući one za najbolju režiju i najbolji film.

Isti onaj glumac koji je personificirao policijsko nasilje u Prljavom Harryju, naježio je i najciničnijeg gledatelja u Mostovima Okruga Madison (1995.), uz Meryl Streep. Glumica se prisjetila snimanja jednog od najlegendarnijih romantičnih filmova na ovogodišnjem Canneskom festivalu: “Clint Eastwood snimio je ovaj film u pet sedmica. Radio je vrlo brzo. Ustajao je u pet ujutro da bi poslijepodne stigao na sate golfa. Uglavnom, ono što vidite u filmu su probe. Tako on radi (…)”.

Godine 2003. njegov je rad ponovno prepoznat s hvaljenim filmom Mystic River, koji je osvojio šest nominacija i dva Oscara. Kad su se mnoge kolege njegove generacije počele povlačiti ili prihvaćati uloge od malog značaja, ali velike plaće, nastavio je nizati uspjeh za uspjehom. Godinu nakon Mystic Rivera došao je fenomenalni Million Dollar Baby. Eastwood je producirao, glumio i režirao film, ali je također komponovao njegov soundtrack koji je nominiran za Grammyja. Film, nominiran sedam puta za Oscara, donio mu je drugi kipić za najboljeg redatelja.

U svojim filmovima bavio se svim temama, od ratne tematike Pisama s Iwo Jime (2006.) ili Snajperiste (2014.) do rasne diskriminacije manjina koja se ogleda u Gran Torinu (2008.). Antirasistički diskurs tog filma u suprotnosti je s nekim javnim mišljenjima koja je izrazio Eastwood. U intervjuu za časopis Esquire 2016., rekao je da danas možete vidjeti “ljude koji optužuju druge ljude da su rasisti i slične stvari”.

Više od 70 godina nakon ulaska u svijet kinematografije, Eastwoodov stroj još uvijek radi punim kapacitetom. U svom posljednjem filmu, trileru Porotnik broj 2, dodijelio je Nicholasu Houltu i Toni Collette glavne uloge u ovoj priči smještenoj u sudnici tokom suđenja za ubistvo čije je snimanje završilo prošlog aprila.

Njegovih pojavljivanja u javnosti posljednjih godina gotovo da i nema, ali istina je da se na crvenom tepihu nikada nije razbacivao više nego što je potrebno. Njegovo mjesto je na setu, mjestu gdje je utjelovio likove sposobne nadići protok vremena i gdje je režirao filmove koji će, poput samog Eastwooda, biti vječni.

Ako je profesionalna karijera Clinta Eastwooda jedna od najplodnijih u Hollywoodu, njegov privatni život baš i nije. Nije uspio izbjeći reputaciju ženskara koja ga prati od početka karijere. Bio je samo dva puta u braku (od 1954. do 1984. s Maggie Johnson i od 1996. do 2014. s voditeljicom Dinom Ruiz), no lista njegovih partnerica je puno duža, uz stalne nevjere. Otac je ukupno osmero priznate djece koju je dobio sa šest različitih žena. (El Pais)