U neupadljivoj poslovnoj zgradi u Readingu, odbrambeni izvođači iz Velike Britanije, Italije i Japana marljivo rade zajedno na jednom od najtajnijih vojnih projekata na svijetu.
Globalni borbeni vazdušni program (GCAP), u Velikoj Britaniji poznatiji kao Tempest, ima za cilj izgradnju aviona budućnosti s ljudskom posadom, koji će biti nevidljiv, razorno smrtonosan i sposoban za upravljanje rojevima dronova.
U prošlosti bi za realizaciju ovakvog plana bile potrebne decenije. Sada je brzina ključna. S porastom tenzija u Evropi i na Pacifiku, tri partnerske nacije koje stoje iza Tempesta žele da ovaj avion bude operativan do 2035. godine.
To je ambiciozan cilj koji će zahtijevati neviđenu brzinu, i onaj koji Marca Zoffa, čovjeka zaduženog za njegovu isporuku, drži budnim noću.
- Imamo obećanje, imamo očekivanja, imamo ambicije, imamo sve mogućnosti da to ostvarimo - kaže on.
Za Veliku Britaniju i Italiju, potreba za brzim djelovanjem potaknuta je prijetnjom iz Rusije. U Japanu je, u međuvremenu, zabrinutost uzrokovana sve ratobornijom Kinom s druge strane vode.
- Naše zemlje suočavaju se s neviđenim prijetnjama u smislu načina na koji se one razvijaju i brzine kojom se naši neprijatelji naoružavaju - dodaje Zoff.
Stoga smo u potpunosti posvećeni tome da našim ministrima pružimo ono što traže: pravi, funkcionalni sistem naoružanja šeste generacije u vremenskom okviru koji im je potreban, istakao je, piše Telegraph.
Zoff, visok, vitak i pomalo stoični Italijan, imenovan je za generalnog direktora Edgewinga, zajedničkog preduzeća zaduženog za izgradnju Tempesta, prilikom njegovog pokretanja prije samo godinu dana. Nije sve išlo glatko.
Dok je Zoff angažovao hiljade inženjera iz matičnih kompanija – britanskog BAE Systemsa, italijanskog Leonarda i japanske firme Aircraft Industrial Enhancement Co – bio je prisiljen voditi projekt kroz politički burnu raspravu u Velikoj Britaniji u vezi odbrambenih troškova.
Mjesecima su trajale špekulacije da će Ministarstvo odbrane biti prisiljeno smanjiti sredstva ili se potpuno povući iz GCAP-a kako bi se brojke poklopile u dugo odgađanom planu ulaganja u odbranu.
Međutim, kada je plan konačno predstavljen prošlog mjeseca, GCAP nije samo bio uključen, već mu je dodijeljen ugovor od skoro pet milijardi eura za završetak faze projektovanja i koncepta do decembra 2027. godine.
To je moralo biti veliko olakšanje za Zoffa i njegov tim, koji su prvobitno očekivali da će prošle jeseni potpisati trilateralni sporazum s Ujedinjenim Kraljevstvom, Italijom i Japanom. Umjesto toga, bili su prisiljeni prihvatiti tromjesečni privremeni ugovor osmišljen kako bi se poduhvat održao dok se ne potpiše puni sporazum.
Zoff diplomatski odmahuje rukom.
- Nikada nismo sumnjali, nikada nam nije nedostajalo političke posvećenosti. Jasno je da vam je potrebno finansiranje. Ali u potpunosti vjerujemo da će tri vlade pronaći način kad god na kraju svake faze budu potrebna sredstva - rekao je za The Telegraph u svom prvom intervjuu otkako je preuzeo tu ulogu.
Italijani su za razvojnu fazu GCAP-a izdvojili 18,6 milijardi eura , ali osim toga, ukupni troškovi programa ostaju nepoznati.
Ako bi se italijanska cifra ponovila u Velikoj Britaniji i Japanu, kao što bi se moglo očekivati, to bi značilo troškove predprodukcije od skoro 50 milijardi eura. Međutim, kako su primijetili odbrambeni stručnjaci, te cifre imaju zabrinjavajuću tendenciju rasta.
Američki program nevidljivih aviona pete generacije F-35 postao je najskuplji sistem naoružanja Pentagona, pri čemu svaki avion košta 140 miliona dolara (104 miliona funti), a očekuje se da će ukupni troškovi tokom životnog vijeka premašiti vrtoglavih 2 triliona dolara.
U Edgewingu, Zoff insistira na tome da projekt napreduje na vrijeme i u okviru budžeta, tvrdeći da bi način na koji se avion dizajnira trebao učiniti projekt manje osjetljivim na rastuće troškove.
Na primjer, mlaznjak Tempest koristit će "modularnu“ arhitekturu, što bi teoretski trebalo značiti da je relativno jednostavno zamijeniti starije tehnologije novima čim se one pojave.
Za italijansku vladu, upravo tu GCAP dolazi do izražaja. Iz Edgewinga kažu da će mlaznjak biti "impozantna prednost, sposoban da prodre u zračni prostor, prikuplja i dijeli obavještajne podatke, te napada protivnike“.
Sve to zahtijeva nove, vrhunske tehnologije, kaže Zoff, koji tvrdi da će – slično utrkama Formule 1 – ovo istraživanje donijeti korisne pomake koji se mogu koristiti i drugdje, kako u vojsci, tako i u civilne svrhe.
- Avion šeste generacije temelji se na mnogim tehnologijama koje su ključne za prosperitet i sigurnost naših država - kaže on, navodeći primjere od stealth karakteristika i senzora do računara visokih performansi, vještačke inteligencije, naprednih materijala i energetskih sistema.
Međutim, daleko najoskudniji resurs za Zoffa i njegov tim je vrijeme.
Isporuka borbenog aviona sljedeće generacije do 2035. godine predstavlja "brzinu svjetlosti“ prema standardima odbrambene industrije. Sam savez GCAP najavljen je tek 2022. godine, a Edgewing je formalno osnovan prošlog ljeta.
Prema najnovijem ugovoru, kompanija je dobila rok do decembra 2027. godine za završetak faze konceptualnog dizajna, nakon čega će morati utvrditi detaljne nacrte i nastaviti s proizvodnjom.
Zoff će cijelo vrijeme upravljati ogromnim poslovanjem koje se proteže na tri zemlje. Hiljade inženjera prebačeno je iz baza u Prestonu, Torinu i Nagoyi kako bi se pridružili kolektivnom naporu u sjedištu Edgewinga u Readingu.
Kompanija je također dobila mandat od tri partnerske zemlje da ubrza proces i brzo dodjeljuje podugovore, bez beskrajnih konsultacija.
To je pristup za koji Zoff vjeruje da će zaista napraviti razliku.
- Edgewing nije samo konstrukcija za pokretanje poslova za dobavljače i matične kompanije. To je pravi inženjerski vrhunac ove avanture - smatra Zoff.
Početna
Najnovije
Najčitanije
Na vrh