Dok se broj poginulih u Iranu popeo na više od 3.500, a dvostruka blokada vitalnog Hormuškog tjesnaca od SAD-a i Irana se nastavlja, profiti kompanija koje se bave fosilnim gorivima i oružjem dramatično su porasli otkako je rat između SAD-a i Izraela počeo prije dva mjeseca.
Zastoj između SAD-a i Irana u Hormuškom tjesnacu ostavio je 1.600 brodova i 20.000 pomoraca nasukanih u Zaljevu, dok cijena nafte tipa Brent prelazi 107 dolara po barelu.
Iako je pogodio džepove miliona ljudi u Evropi, Aziji i širom svijeta, rat je stvorio velike pobjednike. Dobit BP-a u prvom kvartalu više se nego udvostručila u odnosu na prethodnu godinu na 3,2 milijarde dolara, što je najviši nivo za britanskog naftnog giganta od 2023. godine, izvijestio je u utorak Reuters.
Nedavna analiza koju je provela klimatska dobrotvorna organizacija Global Witness za Guardian otkrila je da su velike naftne i plinske kompanije zarađivale više od 30 miliona dolara po satu u prvom mjesecu rata protiv Irana.
To se dešava u trenutku kada se predviđa da će računi za energiju domaćinstava u Velikoj Britaniji porasti za čak 300 funti (406 dolara) godišnje od jula zbog nestašica uzrokovanih zatvaranjem Hormuškog tjesnaca. Nedavne ankete sugeriraju da 44 posto javnosti neće moći priuštiti ta povećanja, te da će to izazvati globalnu nesigurnost u snabdijevanju hranom.
U međuvremenu, izvršni direktori najvećih britanskih energetskih kompanija svjedočili su porastu ličnog bogatstva za milione nakon krize.
Linda Cook, glavna izvršna direktorica naftne i plinske kompanije Harbour Energy, zabilježila je porast svog udjela u kompaniji za više od 4 miliona funti, na ukupno 26 miliona funti, u mjesecu nakon što su krajem februara započeli američko-izraelski napadi.
U istom periodu, vrijednost dionica glavnog izvršnog direktora Shella Waela Sawana porasla je za gotovo 1,8 miliona funti, dostigavši 13,2 miliona funti, prema podacima koalicije End Fuel Poverty. Šef Centrice Chris O'Shea zabilježio je porast vrijednosti dionica za više od 300.000 funti, dok je udio zamjenice glavnog izvršnog direktora BP-a Carol Howle porastao za više od 500.000 funti.
Na globalnom nivou, glavnom izvršnom direktoru Chevrona Michaelu Wirthu vrijednost udjela u kompaniji porasla je za više od 44 miliona funti, dok je Equinor, norveška kompanija koja snabdijeva veći dio Britanije plinom, zabilježio rast dionica od preko 45 posto.
Budući da se cijene na tržištima nafte i plina određuju globalno, "poremećaji u snabdijevanju bilo gdje u sistemu podižu cijene svugdje", rekao je za Middle East Eye Jagannadha Pawan Tamvada, profesor poslovne ekonomije na Univerzitetu Kingston. Budući da je potražnja manje fleksibilna, to se odražava kroz više cijene za potrošače i veće prihode za proizvođače.
Profit od oružja
Sličan trend vrijedi i za odbrambene kompanije. U ponedjeljak je izvještaj Međunarodnog instituta za istraživanje mira u Stokholmu (SIPRI) pokazao da su se globalni vojni izdaci povećali na 2,887 milijardi dolara u 2025. godini, što je 11. uzastopna godina rasta.
Dok SAD u prosjeku troše 1,8 milijardi dolara dnevno na rat protiv Irana, Lockheed Martin, najveći ugovarač Pentagona, koji često prima više novca poreskih obveznika nego cijeli State Department, zabilježio je porast cijene dionica od gotovo 40 posto početkom marta u odnosu na početak 2026. godine.
- Iz perspektive podsticaja, ovi ishodi su predvidljive posljedice sistema u kojima se neizvjesnost i rizik direktno monetiziraju - rekao je Tamvada, pri čemu "očekivanja buduće nestabilnosti" dovode do porasta vrijednosti odbrambenih dionica.
Trošak takve nestabilnosti ove korporacije ne osjećaju, već ga doživljavaju kao korist.
- Zapravo, rizik se socijalizira prema dolje na potrošače, dok se potencijal koncentrira prema gore - rekao je Tamvada.
- Ne radi se o tome da nestašica povećava troškove kompanija. Umjesto toga, oni naplaćuju više jer to mogu. Razliku zadržavaju u džepu. Industrija fosilnih goriva ubija siromaštvom, naftnim ratovima, zagađenjem i klimatskim promjenama. Profitirala je na ubijanju u ratu protiv Irana. A ipak je subvencionirana - objasnila je Ruth London, osnivačica kampanje Fuel Poverty Action (FPA).
Iako nedavni podaci pokazuju da je gotovo 10.000 smrtnih slučajeva svake godine u Velikoj Britaniji povezano sa zdravstvenim stanjima uzrokovanim hladnoćom zbog energetskog siromaštva, šefovi naftnih i plinskih kompanija zarađuju milione, pogoršavajući nejednakost koja je već "izuzetno visoka i u stalnom porastu", prema FPA-i.
Izbjegavanje poreza na fosilna goriva
- Šokovi cijena nafte i plina su poput Božića za kompanije koje se bave fosilnim gorivima: mogu sjediti i gledati kako im se profit množi. Potreban nam je odlučan odgovor vlade kako bi se oporezao ratni profit naftnih kompanija u trenutnoj krizi - rekao je Philip Evans, viši aktivista za klimu u Greenpeaceu UK.
Jedan od načina na koji vlade mogu osporiti ove podsticaje jeste povećanje oporezivanja kompanija koje ostvaruju ogromne prihode od globalne nestabilnosti.
Tax Justice UK, organizacija koja se zalaže za oporezivanje superbogatih, poslala je pismo britanskoj vladi s potpisima 40 vodećih organizacija civilnog društva, pozivajući ministra finansija da se pozabavi korporativnim profiterstvom od rata u Iranu i uvede odgovarajuće poreze na ekstraprofit kako bi se izbjeglo da ekonomski teret padne na potrošače.
- U ovim vremenima globalne krize, određene kompanije ostvaruju rekordne profite usred ljudske patnje u Iranu, dok obični ljudi u ovoj zemlji na kraju plaćaju račun - rekla je zamjenica direktora Tax Justice UK Caitlin Boswell.
- Imamo poreski sistem koji je izgrađen na zaštiti bogatstva - rekla je ona, objašnjavajući da lobiranje kompanija omogućava izbjegavanje plaćanja pravednog dijela poreza dok istovremeno nastavljaju primati državne subvencije za energiju iz fosilnih goriva.
Iako je britanska vlada uspjela uvesti porez na neočekivanu dobit koji je od energetskih kompanija, profitera od ruske invazije na Ukrajinu u periodu od 2022. do 2023. godine, prikupio 6,8 milijardi funti, negativno izvještavanje u štampi istaklo je utjecaj ove industrije na medije.
Ankete YouGova pokazuju da je kriza troškova života glavna briga birača. Međutim, osim poreza na ekstraprofit za naftnu i plinsku industriju, laburistička vlada i dalje oklijeva da u dovoljnoj mjeri preraspodijeli bogatstvo kompanija koje profitiraju od skoka cijena energije, što, prema Boswell, "samo pokazuje koliku moć imaju ove interesne grupe i ove industrije koje imaju... prevelik politički utjecaj".
Obnovljiva energija
U razgovoru za Middle East Eye, Patrick Galey, voditelj istraga u Global Witnessu, rekao je da je "industrija fosilnih goriva najbogatija i najmoćnija koja je ikada postojala, a samim tim i najpodmuklija".
Galey je naveo da je industrija prešla s "decenija poricanja" klimatskih promjena na "ponovljeni, održivi i osmišljeni obrazac zamagljivanja i odgađanja" akcija za rješavanje problema u trenutku kada je nauka postala neosporna.
Rat protiv Irana izazvao je drugi energetski šok za potrošače u posljednjih pet godina, prvi je bio utjecaj ruske invazije na Ukrajinu, a prognoze ukazuju na to da će posljedice ovog poremećaja biti daleko teže.
Lekcija koju treba naučiti, rekao je Galey, jeste da se moramo odmaknuti od nafte i plina te ulagati u obnovljive izvore energije i to ne samo zbog klime, već i zbog nacionalne sigurnosti.
- Energetska nezavisnost stvara istinsku geopolitičku slobodu jer se ne morate stalno dodvoravati autokratama od kojih želite kupiti fosilna goriva - rekao je, navodeći Španiju kao primjer gdje se vlada uspjela suprotstaviti Trumpovoj administraciji jer ne zavisi od američke energije.
Nečinjenje je rezultat "izbora vlade", rekao je Galey, pozivajući se na analizu koja pokazuje da su se laburistički ministri sastali s lobistima za fosilna goriva više od 500 puta u svojoj prvoj godini na vlasti, te da je novi sastav zastupnika stranke s prošlih općih izbora primio više od 45.000 funti donacija od naftnog i plinskog sektora.
"Ured otvorenog tipa"
Fosilna goriva i odbrana su među najsubvencioniranijim industrijama u Ujedinjenom Kraljevstvu, s procijenjenih 17,5 milijardi funti subvencija za naftu i plin godišnje, dok je milijarda funti državnih naučnih subvencija otišla BAE Systemsu, najvećoj britanskoj kompaniji za proizvodnju oružja.
Prema riječima Andrewa Feinsteina, bivšeg zastupnika ANC-a u Južnoj Africi i osnivača Shadow World Investigationsa, ovo je zapravo oblik "korporativne socijalne pomoći" i način "privatizacije javnog novca" putem državnih subvencija i ugovora.
Trgovina oružjem je "vrlo pogodno polje za korupciju", rekao je Feinstein za Middle East Eye, i čini procijenjenih 40 posto globalne trgovinske korupcije, uprkos tome što predstavlja samo 0,5 posto globalne trgovine.
Ukazao je na besramno trgovanje insajderskim informacijama koje se dešava u SAD-u, uključujući i platformu Polymarket, gdje je sin američkog predsjednika Donalda Trumpa, Donald Trump Jr., investitor i član savjetodavnog odbora.
Trgovci su uložili više od 500 miliona dolara u opklade na naftne termine nekoliko minuta prije nego što je Trump najavio "vrlo dobre i produktivne razgovore" s Iranom, prema Financial Timesu, što sugerira posjedovanje insajderskih informacija.
- Nikada nisam vidio da se ratom i sukobom tako otvoreno manipulira radi kratkoročnog profitiranja... to je element koji je prilično specifičan za napad na Iran. Ratovi se dijelom vode kako bi se insajderima omogućilo da igraju na berzi i kratkoročno profitiraju na objavama o nacionalnoj sigurnosti. Malo je pokušaja da se to sakrije - rekao je Feinstein.
Industrija oružja također ima "dodatnu prednost tajnosti", dodao je Feinstein. Godine 2010. SAD su kaznile BAE Systems sa 400 miliona dolara zbog koruptivnih poslova.
Ipak, Feinstein je objasnio da se te kompanije tretiraju kao "produžena ruka države", a njihovi izvršni direktori imaju "nevjerovatno visoke sigurnosne dozvole" koje nisu dodijeljene drugim industrijama, što im omogućava pristup osjetljivim informacijama i utjecaj na vladinu politiku.
Iako su odbrambene kompanije u privatnom vlasništvu, one primaju "ogromne subvencije" novcem poreskih obveznika putem državnog odbrambenog budžeta, dok se profit "prisvaja privatno", rekla je Anna Stavrianakis, profesorica međunarodnih odnosa na Univerzitetu u Sussexu.
Kampanja protiv trgovine oružjem (CAAT) opisala je odnos između privatnih odbrambenih kompanija i vlade ne samo kao "rotirajuća vrata", već kao "ured otvorenog tipa", što ilustrira blisku povezanost i utjecaj koji ova industrija ima na vladinu politiku.
Izraelski proizvođač oružja Elbit Systems, naprimjer, već je izvršio "direktno miješanje... u naš demokratski proces", rekla je Stavrianakis, sastajući se s Ministarstvom unutrašnjih poslova usred obračuna s aktivističkom grupom Palestine Action, koja je ciljala Elbit.
- Postoji zajednički set pretpostavki između industrije i vlade – da proteste treba obuzdati, a direktne akcije potisnuti - zaključila je Stavrianakis.
Početna
Najnovije
Najčitanije
Na vrh