U Bosni i Hercegovini i svijetu različitim događajima obilježena je 30. godišnjica genocida u Srebrenici nad Bošnjacima te završetka agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Bio je to povod za izložbu sarajevskog Muzeja ratnog djetinjstva i na sjeveru Evrope u švedskom gradu Sundsvallu. U gradskom muzeju 18. septembra otvorena je izložba na visokom nivou, pod nazivom LYSSNA (Slušaj, za šta je zaslužna prvenstveno prva kustosica tog muzeja, njegova nekadašnja direktorica i naše bosanskohercegovačke gore list Lejla Porović, koja je u taj gradić sa svojom porodicom stigla 2000. godine.

Visok rejting u svijetu

Upravo ona je inicirala saradnju sa Muzejom ratnog djetinjstva, jer je ocijenila da je po svom visokom rejtingu u svijetu muzeja najadekvatniji za gostovanje u sundsvalskom muzeju.

Bila je impresionirana visokom profesionalnošću i stručnošću rukovodstva Muzeja i ostalog osoblja. Kontaktirala ih je, razgovarala s njima u Sarajevu, imala online sastanke te joj je na kraju sundsvalski muzej dodijelio budžet s kojim je raspolagala kao rukovodilac i organizator izložbe.

Insistirala je da izložba bude baš ove godine povodom 30. godišnjice genocida u Srebrenici, a da kako je i red bude i forum za razgovor o tematici posljedica ratova i njihovog besmisla, fokusirajući se još na Gazu i Ukrajinu i stradanje nevinog civilnog stanovništva, posebno djece. Izložbom se potencira pitanje šta je svijet naučio poslije svih tih ratnih  stradanja, zašto i dalje dozvoljava da se ratovi započinju, da se šire i plamsaju u velikim razmjerima. 

- Ovaj događaj dobija na značaju kada se "zna relacija Švedske s ratom u Ukrajini, koji joj je geografski vrlo blizu te je zbog toga i ušla u NATO savez". O genocidu u Gazi svijet zna sve, ali ga vlade pojedinih zemalja ne samo dozvoljavaju nego i pomažu te je i na to trebalo skrenuti pažnju - kaže Porović.

Dječiji hor otpjevao zavjet za budućnost

Nije to bila puka postavka eksponata. Bila je to velika i dostojanstvena svečanost koju je otvorio jedan od sedam ambasadora UNICEF-a u Švedskoj i najpoznatije TV-lice u toj zemlji Mark Levengood. A on vodi samo velike događaje.

- Sama činjenica da je na naš poziv pristao da otvori izložbu - velika je stvar te je njegovo prisustvo dalo izložbi ogroman kredibilitet - navodi Lejla.

Levengood je pokazao istinsko i suštinsko interesiranje za ovaj događaj pa je prethodno obišao postavku. Pročitao je i sve jednu priču koja je bila uz eksponat i odvojio vrijeme za razgovar s predstavnicima Muzeja ratnog djetinjstva da od njih čuje nešto više o tematici izložbe, a onda na otvaranju održao impresivan govor.

Posebnu čar otvorenju dao je hor od 50 osnovnoškolaca iz Sundsvalla, koji su dirljivom izvedbom poručili da  neće činiti iste greške koje se sada rade, da će oni biti dobri ljudi, neće druge vrijeđati, nikome neće raditi zlo, da će zajedno čuvati Planetu. I tako do suza doveli oko 100 ljudi u velikoj sali u kojoj se inače održavaju koncerti.

Jedna od najljepših ceremonija

- Bila je to jedna od najljepših ceremonija koju smo imali mi u našoj kući, a kolege iz Muzeja ratnog djetinjstva, direktorica Amina Krvavac i producentica izložbe Ivana Roso, isto tako su potvrdile da je sve bilo na zavidnom nivou“, kaže Lejla..

A kako je to izgledalo? U impresivnom prostoru, postavljen je 21 postament sa 24 eksponata te dio kolekcije Filipa Andronika (na početku opsade Sarajeva 1992. godine imao je 11 godina) omota i pakovanja iz paketa humanitarne pomoći, poput omota od čokolade i cigareta, žvakaćih guma, praznih kutija riže... On je sada u Ginisovoj knjizi rekorda za 1996. godinu kao osoba koja ima najveću kolekciju tih omota u svijetu.

Lejla Porović je u toku našeg razgovora još bila uzbuđena zbog mnoštva pozitivnih reakcija i čestitki putem e-maila i društvenih mreža. Zna da su čitajući osobne priče uz svaki od eksponata - neke veoma tužne, druge pune nade, treće daju snagu za život - bili veoma dirnuti. Impresivno je bilo gledati i slušati na TV-ekranu svjedočenja ljudi o određenim događajima iz njihovog ratnog djetinjstva dok se uz njihov glas čita tekst na engleskom.

Događaj je medijski veoma dobro propraćen i u lokalnim novinama SUNDSVALLS TIDNING te online magazinima i na društvenim mrežama.

Edukativni dio izložbe

Kustosica Lejla Porović još navodi:

- Izložba traje do 8. marta iduće godine. Bit će to dovoljno vremena za edukativni dio izložbe namijenjen školama, a po programu Muzeja ratnog djetinjstva, u čemu ovi imaju veliko iskustvo i dobar edukatuvni materijal. Zajedno s njima smo prošli kompletan materijal, koji je kasnije preveden na švedski.

Uz to su moji pedagozi dobili instrukcije. Isto tako smo od Muzeja ratnog djetinjstva dobili voma dobar program koji se odnosi na interakciju u samom muzeju, a namijenjen je djeci od osam godina pa naviše, koja u naš muzej dolaze sa svojim roditeljima ili starateljima, nanama, dedama, učiteljima... Tako oni mogu sami interaktivno da prođu kroz izložbu na način koji ih ne opterećuje tako teškom teškom tematikom, već im je približava na jedan način gdje se stvara razumijevanje, empatija....

Umjetnički rat i mir

Lejla je u Bosni i Hercegovini radila kao kostimograf i to u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica. Već četiri mjeseca nakon dolaska u Švedsku imala je svoju prvu samostalnu izložbu i to baš u Muzeju u kojem sada radi. Uslijedio je dugi niz samostalnih i kolektivnih  izložbi u Švedskoj i Finskoj pa čak i u Pakistanu, čime je potvrdila svoju karijeru internacionalne umjetnice. U svojim umjetničkim djelima fokusirana je na rat.

- To je nešto što me stalno prati, vjerovatno iz razloga što svako od nas na različite načine prerađuje događaje iz svog života tako da je rat jedan događaj koji je sve nas na neki način oformio, promijenio ili uticao na naš razvoj. U mom slučaju, preko umjetnosti sam mogla da kanaliziram svoje refleksije i svoja ratna iskustva.

I primijetila sam da ukoliko počnem da radim nešto što nije tematski vezano za rat, čisto da počnem da stvaram - nešto me uvijek odvede na ratnu temu. To je za mene bilo dovoljno da razumijem da još uvijek nisam preradila taj ratni period i da još treba na tome da radim. I tako, prestala sam da se borim protiv toga - naglasila je.

Veoma dobra saradnja

U isto vrijeme Lejla je imala mogućnost da i u Švedskoj nastavi svoju pozorišnu karijeru kao scenograf i kostimograf na mnogo projekata, i to kao slobodna umjetnica. Onda je u kontaktima vezano za njen umjetnički rad, sarađivala s više muzeja. Ovaj u Sundsvallu, gradu u kojem trenutno radi i živi, više puta je angažirao da radi na produkciji izložbi ili na nekim manjim projektima, da vodi edukativne procese i slično i tako je to kroz godine preraslo u veoma dobru saradnju.

Slijedom toga, tadašnje rukovodstvo joj je na kraju ponudilo da ostane da radi u muzeju i to ne samo kao kustos, pedagog ili edukator nego da bude rukovodilac. Tako je šest godina, od 2016. do 2022. radila kao direktorica Muzeja, a onda je poželjela da se odmakne od te funkcije, jer je sadašnji posao rukovodioca u organiziranju izložbi puno kreativniji.