Aktuelna situacija na relaciji Izrael–Hezbollah pokazuje da se Bliski istok nalazi na pragu nove eskalacije, uprkos prividnoj stabilizaciji do koje je došlo nakon američki posredovanog primirja u Gazi. Iako primirje između Izraela i Hamasa trenutno djeluje stabilno, dinamika na izraelsko-libanskoj granici sugerira da to primirje može poslužiti kao predah prije potencijalno većeg sukoba. Ključni faktor koji oblikuje odnose je pitanje razoružanja Hezbollaha, koje je u centru američke i izraelske strategije te predstavlja glavnu tačku političkih podjela unutar Libana.
Izrael već mjesecima intenzivira napade na Hezbollah, uključujući ciljane likvidacije i uništavanje vojnih položaja, posebno u južnom Libanu. Ovakvi udari nisu samo odmazda na provokacije, već i signal pripreme za širu ofanzivu ako se ocijeni da Liban nije sposoban ili voljan provesti obaveze koje je preuzeo potpisivanjem sporazuma o prekidu neprijateljstava 2024. godine. Izraelska logika je jasna: ukoliko Hezbollah ostane naoružan i reorganiziran, Izrael će sam pokušati ukloniti tu prijetnju.
Paralelno s time, Sjedinjene Američke Države postepeno mijenjaju pristup Libanu. Umjesto tradicionalnih indirektnih pregovora, Washington sve otvorenije zagovara direktne libansko-izraelske razgovore, koji bi, kako procjenjuju američki zvaničnici oslabili Hezbollah i ubrzali proces razoružanja. Pozivi predsjednika Aouna i visokih američkih izaslanika u prilog takvim pregovorima označavaju povijesni zaokret u libanskoj politici, koja je decenijama izbjegavala svaku formu direktnog dijaloga s Izraelom.
Reakcija Hezbollaha na ove promjene bila je brza i odlučna. Zajedno sa saveznikom Nabihom Berrijem, grupa nastoji očuvati okvir indirektnih pregovora kroz UNIFIL-ov Tripartitni mehanizam, koji im omogućava da prolongiraju proces razoružanja, očuvaju politički utjecaj i konsolidiraju preostale kapacitete.
Oporavak Hezbollaha nakon teških gubitaka iz prethodnog rata odvija se sporije nego što grupa tvrdi, ali nije zanemariv: reorganizacija u manje, autonomnije jedinice, oslanjanje na dronove i lakše oružje te obnavljanje podzemne infrastrukture ukazuju na promjenu vojno-operativnog koncepta. Hezbollah se prebacuje iz ofanzivnog modela (jedinstvo frontova) u defanzivnu, asimetričnu strategiju preživljavanja.
Uprkos finansijskoj iscrpljenosti i ozbiljnom udaru na lanac snabdijevanja, Hezbollah ostaje ideološki mobiliziran. Njegova retorika se promijenila: manje prijetnji uništenjem Izraela, a više naglašavanja otpora, žrtve i duhovne dimenzije borbe. Time pokušava očuvati legitimitet u očima vlastite baze u vrijeme kada se suočava s unutrašnjim kritikama, padom popularnosti i pritiskom države.
Liban je pritom u najtežoj poziciji. Vlada mora birati između zahtjeva međunarodne zajednice, posebno SAD-a, da razoruža Hezbollah i rizika od unutrašnje destabilizacije, pa čak i građanskog sukoba. Odugovlačenje, međutim, stvara prostor Izraelu da sam riješi problem, što sve više izgleda kao vjerovatna opcija.
Situacija na relaciji Izrael–Hezbollah ulazi u kritičnu fazu. Dok SAD i Izrael insistiraju na potpunom razoružanju Hezbollaha i guraju Liban prema direktnim pregovorima s Izraelom, Hezbollah nastoji zadržati status quo i obnoviti svoje kapacitete. Liban je suočen s teškom dilemom: ispuniti međunarodne zahtjeve i rizikovati unutrašnju destabilizaciju ili odugovlačiti i time otvoriti put izraelskoj vojnoj akciji. Ukupna dinamika ukazuje da je nova eskalacija moguća ako se proces razoružanja ne pokrene odlučno i u kratkom roku.



