Kladanj je gradić u sjeveroistočnoj Bosni. Prvi put se spominje 3. 8. 1432. godine, kada je dubrovačko Vijeće umoljenih zaključilo da dubrovački poslanik kod bosanskoga kralja prati kraIja Tvrtka II do brda Kladnja kad kralj pođe u Usoru (... eunte in Usoram ..., usque ad montem Cladagn ...). Po mišljenju Marka Vege, "Iz toga se može zaključiti da je brdo Kladanj označavalo i naselje i da se nalazilo u župi Usori.

Godine 1879. u Kladnju su popisana 1.234 muhamedanca, 46 grko-istočnjaka, 3 rimokatolika i 28 izraelićana; godine 1885. – 1.320 muhamedanaca, 72 istočno-pravoslavna, 24 rimokatolika i 22 Jevreja; godine 1910. – 1.144 muhamedanca, 75 rimokatolika, 63 srpsko-pravoslavnih.

Godine 1991. u Kladnju je popisano 3.655 Muslimana, 870 Srba, 21 Hrvat, 228 Jugoslavena i 99 ostalih.

Na području Kladnja evidentirane su 52 nekropole stećaka, sa ukupno 430 spomenika. Nalaze se u naseljima Kladanj, Kovačići, Konjevići, Starić, Gojsalići, Dopasci, Gojakovići, Prijanovići, Noćajevići, Brgule, Crijevčići, Tarevo, Stupari, Olovci, Suljići, Tuholj i Vranovići.

U Kladnju su najviše zastupljeni sljemenjaci, čak 211 (49%), zatim sanduci kojih ima 114 (27%), potom stubovi kojih ima 79 (18%), i ploče 15 (3%).

^{(Ibrahim Pašić, Od stećka do nišana u BiH, BZK Preporod, Sarajevo, 2017)}