Na prvi pogled, ta dva svijeta nemaju ništa zajedničko. S jedne strane nalaze se epske priče o vjeri, slobodi i historijskim ličnostima, a s druge maskirani ubica Michael Myers, simbol modernog horor filma. Ipak, upravo je ta neobična kombinacija omogućila Akkadu da ostane vjeran svojim umjetničkim idealima.

Ako je „Poruka“ bila priča o nastanku islama, a "Pustinjski lav" priča o otporu kolonijalizmu, onda je treći veliki san Mustafe Akada bio film o muslimanskom vojskovođi Saladinu (Salahudinu Ejubiju). O toj ideji govorio je više od 20 godina. Želio je snimiti epski spektakl koji bi, kako je govorio, bio „muslimanski odgovor na "Lorensa od Arabije". Njegova namjera nije bila prikazati Salahudina kao nepogrešivog heroja, nego kao državnika, vojskovođu i čovjeka koji je uspio ujediniti podijeljeni muslimanski svijet i vratiti Jerusalem nakon Bitke kod Hattina 1187. godine. Za Akkada je Salahudin bio simbol viteštva, tolerancije i političke mudrosti. Govorio je da Zapad uglavnom poznaje krstaške ratove iz evropske perspektive, dok je muslimanska strana gotovo potpuno zanemarena.

Tokom 90-ih godina Akkad je intenzivno radio na projektu. Okupljao je historičare, razgovarao je sa scenaristima, tražio je finansijere iz Evrope, Amerike i arapskih zemalja. Prema pojedinim izvorima, budžet je trebao premašiti 100 miliona dolara, što bi ga učinilo najskupljim filmom snimljenim u arapskoj produkciji. Razmatrano je više mogućih lokacija za snimanje, uključujući Maroko, Jordan i Siriju. U medijima su se povremeno pojavljivala i imena glumaca koja su se dovodila u vezu s projektom, ali nijedan službeni ugovor nikada nije potpisan. Nažalost, film nikada nije ušao u produkciju.

Filmski velikani

Mustafa Akad: Čovjek koji je želio promijeniti način na koji svijet gleda na islam (3)

Akad je često isticao da se nikada nije osjećao prisiljenim birati između svog sirijskog porijekla i američkog života. Govorio je da pripada objema kulturama. U Hollywoodu je naučio kako nastaju veliki filmovi. Na Bliskom istoku pronašao je priče koje je želio ispričati. Ta sposobnost da razumije oba svijeta činila ga je jedinstvenim autorom. U intervjuima je naglašavao da ne želi stvarati propagandu. Njegov cilj bio je ispričati priče koje će približiti ljude jedne drugima. Vjerovao je da umjetnost može biti efikasnija od politike u razbijanju predrasuda.

Za razliku od mnogih poznatih filmskih stvaralaca, Mustafa Akad je rijetko govorio o privatnom životu. Bio je porodičan čovjek. Iz dva braka imao je sina Maleka Akada, kćerku Rimu Akad Monla te sinove Tarika Akada i Zaida Akada. Prijatelji su ga opisivali kao mirnog, skromnog i izuzetno disciplinovanog čovjeka. Na filmskim setovima bio je poznat po tome što nije podizao glas, jer je vjerovao je da se autoritet režisera ne gradi vikom nego znanjem i poštovanjem prema saradnicima. Anthony Quinn jednom je izjavio da je Akad bio jedan od najstrpljivijih producenata s kojima je radio.

Posljednje putovanje

Početkom novembra 2005. godine Mustafa Akad otputovao je u Jordan kako bi prisustvovao vjenčanju prijatelja. Bio je smješten u hotelu Grand Hyatt u Amanu zajedno sa svojom kćerkom Rimom. Devetog novembra 2005. godine u hotelu je odjeknula snažna eksplozija. Bila je to jedna od tri koordinirane eksplozije koje su pogodile glavni grad Jordana. Napad je izvela organizacija Al-Qaeda in Iraq, predvođena Abu Musabom al-Zarkavijem. Eksplozija je teško ranila Akada. Njegova kćerka Rima preminula je odmah. Sam Mustafa Akad prebačen je u bolnicu, gdje su se ljekari dva dana borili za njegov život. Preminuo je 11. novembra 2005. godine u 75. godini života. Njegova smrt odjeknula je širom svijeta.

Filmski autori, glumci, historičari i političari odavali su počast čovjeku koji je gotovo cijeli život posvetio međukulturnom dijalogu, a stradao je u terorističkom napadu čiji je cilj bio upravo širenje straha i podjela.

Filmski velikani

Mustafa Akad: Čovjek koji je želio promijeniti način na koji svijet gleda na islam (2)

Nakon njegove smrti brojni svjetski mediji objavili su opširne nekrologe. The New York Times opisao ga je kao producenta koji je uspio spojiti Hollywood i Bliski istok. Brojni filmski kritičari isticali su da je bio pionir u predstavljanju islamske historije međunarodnoj publici. Njegov sin Malek izjavio je da će nastaviti očev rad i čuvati njegovo naslijeđe. Danas, više od dvije decenije nakon njegove smrti, Mustafa Akad zauzima posebno mjesto u historiji svjetske kinematografije. Njegovi filmovi redovno se prikazuju na univerzitetima u okviru studija historije Bliskog istoka,  religijskih studija, filmske umjetnosti, postkolonijalnih studija, medijskih studija. Posebno se analiziraju zbog načina na koji predstavljaju islam publici koja s tom tradicijom često nije bila upoznata.

Film "Poruka" (kod nas "Pod zastavom Muhammeda") i danas se emitira u mnogim muslimanskim zemljama tokom mjeseca ramazana. Za mnoge porodice njegovo gledanje postalo je dio godišnje tradicije. "Pustinjski lav" ostaje jedan od najznačajnijih filmova o antikolonijalnom otporu, dok "Haloween" ("Noć vještica") i dalje predstavlja jednu od najprofitabilnijih horor franšiza u historiji. Takva kombinacija gotovo da nema presedana u filmskoj industriji.

Kako ga danas ocjenjuju historičari filma

Savremeni historičari smatraju da je Akad ostavio najmanje četiri trajna doprinosa svjetskoj kinematografiji. Dokazao je da se islamska historija može prikazivati na filmu uz poštovanje vjerskih osjećaja i da historijski spektakli izvan evropskog i američkog konteksta mogu imati međunarodni značaj. Osim toga, otvorio je vrata kasnijim autorima s Bliskog istoka koji su željeli raditi u međunarodnoj filmskoj industriji. Na kraju, svojim je radom ukazao na važnost kulturnog dijaloga u vremenu kada su stereotipi o islamu bili veoma prisutni u popularnoj kulturi.

Život Mustafe Akada podsjeća na filmski scenarij. Mladić iz Alepa, koji je sa skromnom ušteđevinom i velikim snovima stigao u Ameriku, postao je producent holivudskih filmova i autor koji je svijetu predstavio neke od najvažnijih priča islamske historije. Njegov put nije bio jednostavan. Borio se s nedostatkom novca, političkim pritiscima, nepovjerenjem filmske industrije i brojnim predrasudama. Ipak, nije odustao od uvjerenja da film može biti sredstvo upoznavanja kultura, a ne samo zabave.

Iako nije uspio ostvariti svoj najveći san – film o Salahudinu – iza sebe je ostavio djela koja i danas imaju veliki kulturni i historijski značaj. "Poruka" i "Pustinjski lav" ostaju nezaobilazni naslovi za svakoga ko želi razumjeti kako se islamska historija može prikazati na velikom platnu, dok njegov rad na serijalu "Halloween" pokazuje da je znao uspješno djelovati i u potpuno drugačijem filmskom žanru.

Možda je upravo u toj sposobnosti da poveže naizgled nespojive svjetove – Istok i Zapad, religiju i popularnu kulturu, historijski spektakl i komercijalni horor – sadržana najveća posebnost Mustafe Akada. Njegov život potvrđuje da film može biti više od umjetnosti: može biti most između ljudi, kultura i historijskih iskustava.