Mjesto radnje jedan tržni centar u Sarajevu. U jednom od kafića, smještenog na odličnoj strateškoj lokaciji, nasuprot, i za ovu priču veoma važno, svega nekoliko metara od trafike, sjedi sredovječan muškarac.

Pijucka kafu već dugo kao da je od litar, a ne šoljica od nekoliko gutljaja, ali ima ogroman razlog da bude strpljiv i čeka.

Okom snajperiste uočava dostavljača sa dva paketa magične riječi – albumi. Ne bilo kakav, već onaj najtraženiji, o Svjetskom fudbalskom prvenstvu u SAD-u, Kanadi i Meksiku gdje ćemo imati zadovoljstvo i ponos gledati Zmajeve.

Barbini gladijatori

Zenički fudbalski ep, kosmička pravda, sabur i vođa iz Mostara

I “čeka” je uspjela. U dva koraka našao se za pultom i kazao:

- Hoću da kupim sve albume! Imam novac!

Prodavačica je bila nakratko zatečena, a onda se pribrala i odgovorila na jedini mogući način:

- Ne možete dobiti više od jednog. Zar treba uskratiti drugim zainteresovanim, a prije svega djeci, da i oni osjete tu radost.

Odabrao pravu stranu

Junak nacije imao je prije tri decenije samo jedan uvjet da zaigra za BiH

Dalji pokušaji “kupca svega” bili su bezuspješni. Otišao je ogorčen, uz psovke, a prodavačica je pokazala kako se može obavljati posao profesionalno i u ovom slučaju, pravedno.

Možda je “kupac” imao uvjetno rečeno časne namjere, obradovati sinove, kćeri, unučad, rodbinu... I na prvu, to je, popularnim rječnikom, pa i “legitimno”.

Ali, ta logika podrazumijeva da smo samo “ja i moji važni, za ostale me baš briga”. Uz nju ide i ona, jednako “empatična” – “šta ćeš, nisu se snašli”.  

Euforija Bosanaca i Hercegovaca zbog učešća Zmajeva na Mundijalu je očekivana, a albumi su mnogima od nas prilika da postanemo na neki način dio te globalne priče. Zašto i mi ne bismo bili dijelom te glamurozne, prestižne svjetske industrije zabave, pa barem ovog ljeta?

POVRATAK STARE SLAVE

Počelo okupljanje reprezentacije BiH, Barbarez želi vratiti kult reprezentacije i vjeru navijača u tim

I to je ljudski do trenutka kada to prelazi u histeričnu sebičnost i želimo SVE albume i sličice samo za sebe. Zašto smo postali do te mjere gramzivi i vječno “gladni”, kao da nas period iz agresije na državu nije ničemu naučio.

Grabimo kao da smo sami na svijetu, zaboravljajući da ćemo i mi, prije ili kasnije, biti žrtve iste te gramzivosti. E, onda nećemo imati pravo žaliti se. Jer je do nas, svakog ponaosob da se preispita – zašto sam takav, što mi to treba?

Učinimo li to, sljedećeg jutra ćemo se probuditi kao bolji ljudi, ili manje loši. Dovoljno za početak ozdravljenja teško bolesnog društva.