Sedmi maj 1995. godine bio je koban za posadu, putnike i ljekare iz Tuzle koji su se helikopterom dobrovoljno uputili da pomognu ranjenim i oboljelim Srebreničanima.
Helikopter je poletio u večernjim satima 7. maja sa heliodroma Višća kod Živinica helikopter.
Na heliodromu Igrišnik na Žepskoj planini, gdje je vatrama bilo obilježeno mjesto slijetanja, helikopter su čekali komandant 285. brdske brigade Avdo Palić i major Dževa Brgulja, sa grupom boraca.
Međutim, helikopter je pao u blizini mjesta gdje je trebao sletjeti.
Poginulo je 12 članova posade, među kojima su piloti Džemil Malkić i Enver Čokić, letač tehničar Izet Džambić, ljekari dr. Sead Halilović, dr. Muharem Deljković i dr. Husein Halilović.
Život su izgubili i putnici Nurudin Mustafić, Hasan Homarac, Avdo Mirvić, Selman Karić, Sabrija Ćesko i Hasiba Salihović.
Teže i lakše su povrijeđeni ostali putnici Ramiz Bećirović, Ejub Golić, Hamed Malić, Mehmed Malić, Samir Karić, dr. Dževad Džananović, Dževad Džebo, Ramo Čardaković, Numo Krluč i jednogodišnji Emir Salihović.
Nakon pada ovog helikoptera, obustavljen je vazdušni most za Žepu i Srebrenicu, a to se kasnije odrazilo na sudbinu istočnih enklava.
Pričali su za rahmetli pilota Malkića da ga je majka često pitala: "Zašto, sine, letiš u tu Žepu, pa zar nema niko drugi osim tebe?"
On je odgovorio: "Majko, kada vidim koliko se nama taj naš narod, onako ucviljen, gladan i bos, obraduje, ja ne mogu a da ne letim za istočnu Bosnu."
Istina o padu helikoptera na Žepskoj planini nikada nije utvrđena iako je izvršen uviđaj nakon nesreće i o tome je vođena i istraga. Na olupinama helikoptera nisu pronađeni tragovi koji bi ukazivali na to da je helikopter srušen vatrenim oružjem. U zvaničnom izvještaju stoji da je uzrok pada helikoptera neutvrđen.

