U Gradu soli, gdje se historija susreće s modernim dobom, uskoro bi trebali zasjati novi oblici umjetnosti koji obećavaju transformaciju urbanog pejzaža. Tuzla se priprema za ambiciozan projekt oslikavanja starih, zapuštenih fasada muralima, donoseći boju, život i novi identitet zgradama koje su predugo bile prepuštene zaboravu.

Miran Mujačić, umjetnik zaljubljen u uličnu umjetnost i organizator festivala "Graffiti Jam Unity", predvodi ovu inicijativu s vizijom da Tuzlu postavi na mapu svjetskih muralističkih centara. Kako je planirao, kroz ovaj projekt grad će postati otvorena galerija, dostupna svima, nudeći vizuelni antidepresiv građanima umornim od sivila, te privlačeći turiste iz cijelog svijeta koji će doći uživati u jedinstvenom spoju umjetnosti i historije.

Miran Mujačić

Ovaj nekadašnji zagrebački student grafičkog dizajna s nama dijeli svoje vizije i izazove. Kada nam priča o šarmu murala, Miran Mujačić govori da su murali "posebniji" u odnosu na druge likovne izraze upravo zato što izlaze iz klasičnog prostora galerije ili neke druge zatvorene prostorije.

-Dolaze na otvoreni zid, na neku zgradu ili drugu građevinu te postaju svakodnevnica u našim životima. U suštini, murali se pretežno oslikavaju na nekim frekventnim lokacijama i dosta se građana, dosta turista koji dolaze u grad, susreće s tim muralima. Oni ne traže da publika dođe do njih, oni su tu na ulici, tako da se svaki dan mogu vidjeti. I to ih nekako čini demokratičnim i dostupnim oblikom umjetnosti. Osim toga, murali transformiraju cijeli prostor, pogotovo stare zgrade, i daju im neki novi identitet.

Murali se, govori nam, u većini slučajeva rade u bojama upravo zato što su stare zgrade uglavnom u jednoj boji, u sivoj ili bijeloj, i kada se oslika mural u više boja on daje novu vitalnost cijelom prostoru.

Balans između umjetničkog izraza i prihvaćenosti zajednice

Miran Mujačić se još u najranijem djetinjstvu zainteresirao za likovnu umjetnost, a kroz godine se sve više i više zaljubljivao u taj vid umjetnosti. Ta ljubav mu je, priča, bila "gorivo" koje mu je davalo snagu da što više radi na usavršavanju svojih slikarskih vještina.

- Poslije završene srednje škole, tj. kada sam krenuo na fakultet, počeo sam aktivno raditi na uličnoj umjetnosti. Zašto? Zato što sam uvijek bio povezan s grafiti kulturom. Prirodno sam počeo raditi portrete na platnima, a onda sam krenuo da radim i murale. To je na samom startu bilo oslikavanje soba i unutrašnjih prostora, a onda sam lagano prelazio i na vanjske zidove. Dakle, ljubav prema muralima javila se kasnije, kada sam shvatio da umjetnost može izaći iz okvira i direktno komunicirati s ljudima. Daje ti mogućnost da svoj rad podijeliš s ostalim ljudima, da to ne bude samo za nekolicinu, već da to bude za sve moje sugrađane u Tuzli.

Prvi, kako sam govori, ozbiljniji mural bio je bio mural za njegovog pokojnog prijatelja Radeta Šimića, koji je poginuo prilikom planinarenja na planini Prenj. Pošto je on sugrađanin Mirana Mujačića i, otkriva nam, komšija iz naselja Stupine u Tuzli, odlučio je da uradi za njega jedan portret na zidu u naselju koje su dijelili.

- Žao mi je što smo izgubili prije svega prijatelja, ali, eto, taj mural je podsjetnik na našega Radeta Šimića, koji će, nadam se, još dugo tu stajati i uvijek nas podsjećati na njega.

Pričajući nam o najvećim izazovima oslikavanja murala, u prvom redu izdvaja tehnički aspekt.

- Sve zavisi od toga kakav je zid, da li je potrebna njegova reparacija. To je prva i najbitnija stvar da bi se stvorile pretpostavke za oslikavanje murala. Druga stvar, tehnička, odnosi se na boje, skele i dizalice koje se koriste prilikom oslikavanja tih murala. Vremenski uslovi su jako bitni jer dosta boja ne voli vlagu niti kiše. S tim u vezi, uvijek moramo voditi računa o vremenskom periodu koje je pogodno za slikanje. Srećom, danas u Bosni i Hercegovini imamo mogućnost kupiti i specijalizirani sprej za oslikavanje zidova i boje koje se puno brže isušuju, a to je sigurno jedan veliki plus.

Za razliku od platna, objašnjava naš sagovornik, koje se može okrenuti ili premjestiti dok stoji na štafelaju, zid je fiksan i zahtijeva posebnu pripremu. Govoreći o umjetničkom aspektu, napominje da je vrlo važno pronaći balans između umjetničkog izraza i toga da mural bude prihvaćen u zajednici u kojoj nastaje.

- Rekao bih da murali kod nas još uvijek imaju status i prihvaćenosti i neprihvaćenosti, dok su u nekim drugim zemljama ljudi izuzetno blagonakloni prema ovom vidu umjetničkog izraza. Međutim, jasno je da akademske institucije često daju prednost klasičnim formama umjetnosti iako se i to lagano mijenja.

Sve više mladih umjetnika želi raditi murale i svoj izraz prebaciti iz galerije na zidove. Sve u svemu, muralizam je kod nas još uvijek pomalo zapostavljen i potrebno mu je više institucionalne podrške. Kada pogledate velike umjetnike koji su radili na oslikavanjima, primjera radi, Sikstinske kapele i sličnih prostora, oni su također radili na muralima, samo što se nalaze u unutrašnjosti nekog prostora. Također, u Italiji imate dosta starih oslikanih prostora, vanjskih i unutrašnjih, koji su postali jedno veliko blago tih zajednica. Smatram da će i naše akademske institucije sigurno podržavati ovaj vid umjetnosti. Naravno, da to ne bude neko bezvezno švrljanje s nekim porukama koje nemaju nikakvo značenje, već da se svaki umjetnik izrazi na tom zidu onako kako on zna i da od tog zida napravi jednu lijepu priču.

Oslikavanje zapuštenih i monotonih fasada

Miran Mujačić već dvije godine organizira festival crtanja u Tuzli nazvan "Graffiti Jam Unity", a kao centralno mjesto grafiti okupljanja u Tuzli izdvaja Gimnaziju "Meša Selimović". Ističe da je to kultno mjesto u Tuzli jer su tu, priča nam, nastajali prvi grafiti u Gradu soli.

- Festivalom želimo predstaviti muralsku umjetnost mlađoj, ali i stariju publiku vratiti malo u prošlost, podsjetiti na zidne slike koje su obilježile njihovo odrastanje u Tuzli. Planiramo pokrenuti projekt u saradnji s lokalnom zajednicom, općinskim nivoom, te privatnim vlasnicima zgrada, čiji bi cilj bilo oslikavanje fasada koje su zapuštene ili jednostavno monotone. Cilj mi je da dovedemo umjetnike prvo iz Bosne i Hercegovine, a onda i iz drugih evropskih gradova, zemalja, kako bi oslikali što više murala. Svake godine bismo u prosjeku oslikali četiri ili pet zgrada, a stremim tome da Tuzlu postavim na jednu mapu murala i koja bi bila, u konačnici, turistička atrakcija, ali i umjetnički doprinos gradu.

U Bosni i Hercegovini po broju murala prednjače Sarajevo i Mostar, u kojima već dugi niz godina ulični umjetnici djeluju na izradi slika na zidnim površinama. Kada govorimo o svjetskim destinacijama koje prednjače u ovoj vrsti likovne umjetnosti, to su Berlin, Lisabon, London, New York, Sydney, Los Angeles...

- To su gradovi koji njeguju već dugi, dugi, dugi niz godina ljubav prema muralima i veliki broj umjetnika koji se nalaze u drugim državama dolaze u te gradove kako bi oslikali svoje murale. Naravno, ne mogu zaboraviti Beč, Madrid, ali ni Zagreb i Beograd. Ti gradovi su postali galerije na otvorenom i njihovi murali su atrakcije koje privlače milione turista, a to pokazuje da umjetnost može biti i kulturni brend grada. Tako da mi je cilj da se i Tuzla pridruži tim centrima.

Mujačić je rekao da se danas razvio posebni vid turizma koji podrazumijeva putovanja zaljubljenika u umjetnost kako bi u nekom gradu vidjeli određenu umjetninu, određeno umjetničko djelo. Umjetnici koji oslikavaju murale vrlo često se zapute na najzabačenije tačke planete Zemlje samo kako bi na određenom zidu ostavili svoj "pečat".

- Svi ti umjetnici koji dođu kako bi oslikali mural, u većini slučajeva naprave jedan vid i marketinga za grad, za državu u kojoj borave. Objave neke kratke snimke, reelsove na Instagramu, Facebooku, TikToku ili na X platformi. Ako ćemo govoriti o nama, stavljaju Tuzlu i Bosnu i Hercegovinu na jednu mapu pomoću koje upoznaju druge ljude s obiljem ljepota u našoj državi, gradovima, i nekako privlače nove turiste. Cilj mi je da u Tuzlu dođe što više turista. Hvala Bogu, ponovno imamo bazu WizzAira na našem aerodromu tako da je Tuzla opet postala turistička destinacija.

Mural za Gazu, za Palestinu

Građani Tuzle su, govori njegovo iskustvo, vrlo otvoreni za murale.

- Jedan od dražih murala koje sam uradio jeste mural Mirze Delibašića, našeg Kindžeta, koji je rođen u Tuzli, koji je pohađao Gimnaziju "Meša Selimović". Uradio sam mural baš na toj školi. I ljudi bi zastali, uputili pohvale i porazgovarali sa mnom. To mi je nekako najdraži mural koji sam oslikao u ovom gradu. Mislim da građani Tuzle željno očekuju promjenu. Ljudi su se umorili od sivila grada, koje traje već dvadeset, trideset, četrdeset godina. Treba nam nešto novo, pozitivno, da nas nekako probudi, razdrma, da ne bude sve samo na tim društvenim mrežama, već da "život izađe i na ulice".

Muralna umjetnost je važna zato što je, zaključuje Miran Mujačić, dostupna svima, bez obzira na materijalni status, obrazovanje, ljudima koji ne moraju biti kritičari umjetnosti da bi uživali. Ulična umjetnost unosi boje i život u siva urbana područja, što doprinosi boljem raspoloženju. To je, podvlači, antidepresiv za Tuzlu.

- Budućnost ulične umjetnosti je, siguran sam, blistava. Umjetnici se bude, mladi pogotovo. I mislim da je to jedan od načina da se vratimo na kulturnu scenu, da se što više promoviramo, da Bosnu i Hercegovinu predstavimo kao državu umjetnosti i kulture. Želim da od svakog murala napravim neku posebnu priču koja bi pričala o Tuzli, o Bosni i Hercegovini.

Kada je riječ o 2026. godini, želja mu je da oslika još nekoliko murala koji će slati vrlo bitne poruke.

- Želja mi je da uradimo jedan veliki mural za Gazu, za Palestinu. Nažalost, opet svjedočimo genocidu. Nadam se da će se to što prije realizirati, da barem mi umjetnici kroz svoju podršku, kroz svoj vid angažmana, damo podršku ljudima koji, vidimo, nemaju podršku onih koji imaju realnu, direktnu moć.