Irska je nesumnjivo jedna od zemalja koja najviše zaslužuje priznanje zbog svog stava tokom genocida. U stvari, poznata je po svojoj dugogodišnjoj bliskosti s potlačenim palestinskim narodom. Bila je prva koja je pozvala na palestinsku državu 1980. godine i bila je posljednja zemlja Evropske unije koja je dozvolila otvaranje izraelske ambasade 1993. godine.

Historijat

Nedavno objavljeni dokumenti otkrili su da je izraelski premijer Benjamin Netanyahu, tada mladi zamjenik ministra vanjskih poslova, lobirao za otvaranje ambasade u Dublinu. Godine 1990. tadašnji irski ministar vanjskih poslova Gerry Collins rekao je da je njihova simpatija prema Izraelu narušena "slučajevima kada su irski vojnici dovedeni kući mrtvi iz Libana".

Problem koji je Collins spomenuo dogodio se 1978. godine, kada su irski vojnici raspoređeni u Liban kao dio Privremenih snaga Ujedinjenih nacija u Libanu (UNIFIL) radi očuvanja mira. U to vrijeme, Liban je ponovo bio bojno polje na kojem su učestvovale izraelske snage, njihovi posrednici i libanski gerilci. Između 1978. i 2000. godine, Irska je poslala preko 40.000 vojnika u Liban kao dio misije UNIFIL, što je označilo najveće vojno učešće Irske izvan vlastitih granica. Međutim, zlostavljanje irskih vojnika od strane Izraelskih odbrambenih snaga (IDF) ozbiljno je zategnulo odnose između Irske i Izraela.

Ipak, također se podrazumijeva da problem ide dalje od ovih incidenata, jer mnogi Irci povlače historijsku paralelu između vlastitih prošlih borbi i teškog položaja palestinskog naroda.

Sličnost između dvije nacije

U martu 2024. godine, tadašnji irski premijer Leo Varadkar objasnio je:

-Kada putujem svijetom, lideri me često pitaju zašto Irci imaju toliku empatiju za palestinski narod... A odgovor je jednostavan: Mi vidimo našu historiju u njihovim očima – priču o raseljavanju, o oduzimanju imovine i nacionalnom identitetu koji se dovodi u pitanje i negira, prisilnoj emigraciji, diskriminaciji, a sada i gladi.

Aislin Walsh, irska naučnica specijalizirana za kolonijalizam, naglasila je sličnost između dvije nacije u članku za Al Jazeeru:

-Aparat okupacije – naoružane vojne patrole na gradskim ulicama, vojni kontrolni punktovi, segregirani gradovi i zidovi razdvajanja – koji danas oblikuju svakodnevni život u okupiranoj Palestini gotovo je identičan onome koji su Britanci nekada koristili u Sjevernoj Irskoj.

Jedan od rijetkih

Irska je održala svoj historijski podržavajući stav prema Palestini kroz konkretne akcije tokom tekućeg sukoba koji je započeo 7. oktobra 2023. godine. U maju 2024. godine, Irska je, zajedno sa Španijom i Norveškom, zvanično priznala Državu Palestinu. Iako se ovo priznanje očekivalo, izraelski premijer Benjamin Netanyahu osudio je taj potez kao "nagradu za teroriste". Ipak, ove zemlje su ostale čvrste i nastavile s priznavanjem. Kao odgovor, Netanyahu je zatvorio izraelsku ambasadu u Irskoj, na čijem je osnivanju prethodno insistirao.

Nakon višemjesečnih diplomatskih napora Irske, Španije i Norveške, većina preostalih evropskih zemalja na kraju je slijedila njihov primjer i priznala Palestinu. Ovaj razvoj događaja dodatno je istakao značaj irskog liderstva po tom pitanju.  

U oktobru 2024. godine, Irska i Španija su pozvale ostale članice EU da odgovore na njihov zahtjev za suspenziju sporazuma o slobodnoj trgovini bloka s Izraelom zbog njegovih postupaka u Gazi i Libanu. Nedavno smo saznali da je Irska spremna postati prva zemlja EU koja će donijeti zakon o zabrani trgovine s ilegalnim izraelskim naseljima na okupiranoj Zapadnoj obali i u Istočnom Jerusalemu.

Prošlog jula, liderka Sinn Feina Mary Lou McDonald izjavila je za Anadolu Agency da "irska vlada priprema zakon. Želimo da bude što jači."

Irski ministar vanjskih poslova ponovio je 12. augusta zahtjev Irske za suspenzijom Sporazuma o pridruživanju između EU i Izraela. Evropska komisija je predstavila planove za ograničavanje trgovine s Izraelom i uvođenje sankcija ekstremističkim ministrima u svojoj vladi.

Sankcije Evropske unije

U saopćenju za javnost, Taoiseach Michael Martin je 17. septembra izjavio:

-Snažno pozdravljam današnju odluku Komisije da predloži suspenziju dijelova Sporazuma o pridruživanju EU s Izraelom. Irska već dugo poziva na ovu akciju, a nalazi Istražne komisije UN-a da Izrael čini genocid u Gazi čine akciju još hitnijom. ... Pozvat ću sve države članice da podrže ove mjere kada se o njima bude glasalo u Vijeću. Izrael očigledno krši svoje obaveze prema Sporazumu o pridruživanju s EU i prema međunarodnom pravu, i ne može se nastaviti po starom. Prijedlog za sankcionisanje određenih ministara izraelske vlade, kao i nasilnih doseljenika, također je akcija koju će Irska podržati.

Osim toga, irska zastupnica u Evropskom parlamentu, Cynthia Ni Mhurchu, govorila je 25. septembra pred Odborom za peticije Evropskog parlamenta, pozivajući na hitnu reviziju Sporazuma o pridruživanju između EU i Izraela.

Irski zvaničnici su također pazili da genocide ostane na dnevnom redu.  Irski predsjednik Michael Higgins spomenuo je Gazu i govorio u prilog prekidu vatre s Hamasom na komemoraciji Holokausta, što je razbjesnilo Jevreje. Ali irska vlada ostala je nepokolebljiva i ubrzo je pozvala na ukidanje blokade.

Nisu se ustručavali davati ni oštre izjave. Premijer Martin je u maju rekao da je "svijet sada zgrožen i apsolutno zgrožen nivoom bombardovanja i gladi koji su u toku u Gazi". Zaista, ovo je stav koji se ne viđa kod mnogih vlada muslimanskih zemalja.

Kritike u velikom obimu

Uprkos ovim naporima, neki vjeruju da još uvijek nisu poduzete dovoljne mjere protiv Izraela. 2024. godine pojavila se vijest da će se „Irski državni investicioni fond povući iz šest izraelskih firmi“. Međutim, do jula 2025. godine, The Journal je otkrio da je irski državni investicioni fond uložio milione u kompanije koje je angažovao IDF. Izvještavano je da je IDF koristio benzinske pumpe u vlasništvu Delek Grupe na okupiranim teritorijama i da irski državni investicioni fond drži milione dolara u ovoj kompaniji. Iako se čini da je ovo pitanje riješeno, prema ranijim izjavama, državni investicioni fond i dalje zadržava određena ulaganja u Delek Grupu.

Nadalje, u augustu 2024. godine, irski vojni izvori su obavijestili The Irish Times da "nema ograničenja" za kupovinu vojne opreme od Izraela, što je naišlo na kritike. Ipak, čini se da ovi negativni aspekti imaju manju težinu kada se uporede s brojnim pozitivnim koracima koje je Irska poduzela po tom pitanju.

Pohvalna osjetljivost

Osim političke volje, primjeri osjetljivosti koje je pokazao irski narod bili su impresivni. Scena mladog para koji žuri na skup za Gazu odmah nakon ceremonije, obučen u svoja vjenčana i mladoženjina odijela, jedna je od najdirljivijih scena koje sam vidio u vezi s protestima koji se dešavaju širom svijeta.

Neke od velikodušnih donacija irskog naroda privlače pažnju i u turskim medijima. Na primjer, nedavno je objavljeno da je kompanija za prodaju tepiha, Kukoon, donirala Gazi dnevni prihod u vrijednosti od 180.000 funti (242.824 dolara). Mnogi slični izvještaji pojavili su se u Turskoj.

U stvari, može se reći da određeni stepen bliskosti između Turaka i Iraca vuče korijene iz prošlosti. Kada se Irska suočila s razornom glađu 1847. godine, Osmansko carstvo nije bilo ravnodušno; osiguralo je hranu i finansijsku pomoć. Ne zadovoljavajući se samo pomaganjem irskom narodu, već je iz luke Skadar slalo i sijeno za njihovu stoku. Za ovu pomoć, engleska kraljica Viktorija poslala je pismo zahvalnosti, koje se i danas nalazi u osmanskim arhivama. Slično tome, irska delegacija otputovala je u Istanbul kako bi uručila pismo zahvalnosti.

Zahvalnost Turskoj

Ubrzo nakon toga, pukovnik Thomas Polson branio je prava Osmanlija od Rusije i Grka putem novina Fermanamil koje je izdavao u Irskoj, za što mu je sultan dodijelio medalju 1880. godine.

Tokom Turskog rata za nezavisnost, dvije strane su se uglavnom međusobno podržavale zbog zajedničkog neprijatelja, Velike Britanije (za detaljnije informacije pogledajte članak profesora Mehmeta Temela, "Irska revolucija u dokumentima osmanske arhive").

Također se tvrdi da je ovaj odnos ostavio trajne tragove, a polumjesec i zvijezda na grbu irskog grada Droghede potiču od pomoći sultana Abdülmecida tokom gladi. Irska predsjednica Mary McAleese, koja je posjetila Tursku 2010. godine, također je spomenula ovo. Međutim, neki su se usprotivili, što je to pitanje učinilo kontroverznim. Ipak, može se reći da je ovaj simbolizam imao utjecaja i na irsku i na tursku perspektivu. (Članak profesora Mehmeta Temela i Muhsina Kadıoğlua, "Porijeklo simbola 'polumjesec-zvijezda' irskog grada Droghede", koristan je za ovu temu.)

Ukratko, baš kao što se irski humanitarni stav pamti kao pohvalno poglavlje u historiji, takvi historijski primjeri su također ojačali našu međusobnu dobru volju s nadom da ćemo zajedno stvoriti još više pozitivnih poglavlja, posebno u suprotstavljanju izraelskim počiniteljima genocida u budućnosti.