Ako Argentina postane prva nacija koja je uspješno odbranila titulu svjetskog prvaka još od 1962. godine – i tek treća u historiji – gotovo je izvjesno da će Lionel Messi biti u samom srcu tog uspjeha.
Ovaj tridesetosmogodišnjak sprema se za svoje šesto Svjetsko prvenstvo, čime će izjednačiti rekord s Portugalcem Cristianom Ronaldom i Meksikancem Guillermom Ochoom, ali bit će to potpuno drugačiji Messi od onog koji je debitirao za Barcelonu davne 2003. godine.
Većina igrača s godinama nazaduje. Oni elitni pronalaze načine da se prilagode. Ronaldo se redefinirao kao predator u kaznenom prostoru kada mu je brzina opala. Messi se, međutim, nije samo prilagodio padu. On se prilagodio kako bi nastavio dominirati i ostao korak ispred igre koja ga je oduvijek proganjala.
Otkako je taj šesnaestogodišnjak debitirao za Barcu u prijateljskoj utakmici protiv Mourinhovog Porta, igrajući na desnom krilu, driblajući i često ulazeći u sredinu, Messi se najmanje pet puta transformirao kako bi se razvio u igrača kakav je danas za Argentinu i Inter Miami.
Zašto je Guardiola pomjerio Messija s krila?
Kada ga je Ronaldinho, tada najbolji i najprepoznatljiviji igrač svijeta, prvi put vidio na treningu, rekao je: "Bit će najbolji."
Dvije godine kasnije, u augustu 2005. godine, Messi se predstavio svijetu na trofeju Joan Gamper protiv Juventusa. Fabio Capello, tadašnji trener Juventusa, bio je toliko zatečen osamnaestogodišnjakom da ga je navodno odmah pokušao dovesti.
Kada je Ronaldinho počeo gubiti snagu i kada je palica prešla u Messijeve ruke, tadašnji trener Barce Frank Rijkaard bio je jasan u tome šta ekipa treba od njega.
- U samom centru zbivanja. Što više dodiruje loptu, to bolje za ekipu - rekao je Rijkaard.
Tokom prvih mjeseci Guardiolinog mandata 2008. godine, desna strana terena bila je Argentinčev koridor, njegov privatni put do gola. Guardiola je prvi put odlučio pomjeriti Messija s krila iz defanzivnih razloga. Nije se vraćao u odbranu, pa se bek mučio. No, katalonski stručnjak je znao da će Messi ionako uvijek završiti u centru zbivanja. Tim će biti izgrađen oko njegove nove pozicije, za najveće pozornice i najvažnije trenutke.
Lažna devetka
Datum: 2. maj 2009. Mjesto: Stadion Santiago Bernabeu, Madrid. Utakmica La Lige.
Guardiola je donio odluku. Povukao je Messija s desnog krila i postavio ga u sam vrh napada, ali bez uloge tradicionalnog napadača. Samuel Eto'o je krenuo desno, Thierry Henry lijevo, a Messiju je rečeno da se povuče dublje, primi loptu, odluči. Utakmica je završena rezultatom 6:2. Lažna devetka je opet rođena.
Nije to bilo ništa novo. Gusztav Sebes i njegova Mađarska su 1953. godine uništili Englesku u njenom dvorištu (6:3), kada je Nandora Hidegkutija stalno povlačio u vezni red, izvlačeći stopere iz formacije i otvarajući prostor za Ferenca Puskasa i Sandora Kocsisa. Johann Cruyff je, prvo pod Rinusom Michelsom, igrao ulogu lutajućeg napadača u filozofiji totalnog fudbala za Holandiju.
Ipak, Messi je postao problem bez rješenja. Kada bi se uvukao između linija, madridski stoperi su morali birati hoće li ga pratiti i ostaviti rupu iza sebe ili ostati na mjestu i dati mu previše prostora. Nijedna opcija nije funkcionirala. Uz Xavija, Andresa Iniestu i Yayu Tourea iza leđa, te Henryja i Eto'oa koji su širili odbranu, svaka odluka protivnika bila je pogrešna.
Između 2011. i 2013. godine, Messi je postigao nevjerovatnih 96 golova u 69 utakmica La Lige. Zlatna lopta postala je njegovo stalno vlasništvo – osvajao ju je 2009, 2010, 2011, 2012, 2015. i 2019. godine, sakupivši ih na kraju osam. Prvu je dobio s 22, a posljednju s 36 godina.
- Ranije nisam obraćao pažnju na taktiku. Ali uz Guardiolu sam naučio mnogo. Počeo sam shvatati prostor, zadržavanje lopte i kako igra zapravo funkcionira - priznao je Messi novinaru Juanu Pablu Varskyju 2024. godine.
Težina tima
Kad je Xavi napustio Barcelonu 2015. godine, a Iniesta tri godine kasnije, nešto se promijenilo. Messi je oduvijek bio igrač odluke, a sada se od njega tražilo da bude cijeli motor ekipe.
Vezni red koji mu je služio kao sigurnosna mreža, ljudi koji su održavali protok lopte i stvarali prostor, nestao je. Jedno vrijeme se od Messija očekivalo da istovremeno bude i Xavi i Iniesta i glavni strijelac. Bilo je to previše, čak i za njega.
Riješio je to novom evolucijom. Strijelac i "lažna devetka" postao je enganche (veza, udica), spuštajući se još dublje, postao je organizator igre, čovjek koji akcije započinje i često ih završava.
Asistencije su počele parirati golovima. U sezoni 2019/20. zabilježio je 22 asistencije i 25 golova u 33 utakmice.
Njegova prva sezona u PSG-u potvrdila je ovu promjenu: 11 golova i 15 asistencija – prvi put u klupskoj karijeri imao je više asistencija nego golova. Jedan argentinski analitičar ga je tada opisao kao "golgetera koji je postao Iniesta".
Kapitenov teret
Uporedo s taktičkom evolucijom tekla je i lična drama, tj. pitanje ko je zapravo Messi za Argentinu. Kapiten je postao 2011. godine, a zatim su uslijedili bolni porazi. Finale Svjetskog prvenstva 2014. i dva finala Copa Americe (2015. i 2016. godine). Tri finala, tri poraza, svaki bolniji od prethodnog.
Nakon posljednjeg se povukao, pa se vratio. Ali bio je drugačiji. Na Copa Americi 2019. pretvorio se u vođu koji se ne libi oštrih kritika i borbe. Više nije bio tihi genije kojeg lomi teret očekivanja, već je postao lider koji odbija biti definiran onim što nije osvojio.
Copa America 2021. bila je trenutak istinskog oslobođenja. Pobjeda protiv Brazila usred Maracane prekinula je 28-godišnji post Argentine. Messi na Svjetskom prvenstvu 2022. bio je sinteza svega što je ikada bio. Vidjeli smo onaj sprint pored Joška Gvardiola, kao da se na trenutak vratio krilni igrač iz 2009. godine. U finalu protiv Francuske vidjeli smo hiruršku preciznost, realizaciju pod pritiskom i liderstvo kada je sve bilo na kocki.
- Fudbal se mnogo promijenio. Igra je danas mnogo taktičnija i fizički zahtjevnija. Ranije je bilo više prostora - rekao je Zinedineu Zidaneu 2023. godine. Rekao je to kao neko ko je preživio tri različite ere fudbala i iz svake izašao kao pobjednik.
"Posljednji Messi je uvijek najbolji Messi"
U Inter Miamiju i tokom Copa Americe 2024. godine, Messi više hoda nego što trči. Kritičari su to nekada koristili protiv njega, ali danas se to čita kao majstorstvo. On čita igru, čuva energiju za trenutke koji su zaista važni.
- Posljednji Messi je uvijek najbolji Messi - rekao je jednom Pablo Aimar, njegov idol iz djetinjstva. I vjerovatno je upravu.
Ono što je Messi postigao tokom dvije decenije nije samo puko sakupljanje trofeja. To je nova vizija onoga što fudbaler može biti u svakoj fazi svoje karijere. Tinejdžer s krila koji je zadivio Capella. Lažna devetka koja je promijenila taktiku evropskog fudbala. Organizator igre koji je naučio kako druge učiniti velikima. Kapiten koji je postao ono što je njegovoj zemlji trebalo. A sada, veteran koji jedva trči, a ipak sve vidi prvi.
Poenta nije u tome koliko je on dobar, već u tome koliko je puta bio spreman postati neko potpuno novi, piše kolumnista BBC Sporta Guillem Balague.




